don Branko: Ljubav je čin vjere, tko slabo vjeruje slabo ljubi
27.06.2010., nedjelja
Čemu strah?
 Koliko danas kršćani pokazuju radost u svakodnevnom životu? Radost zbog onoga što su od Boga primili i zbog onoga što ih u konačnici očekuje pa mogu s vedrinom i nadom gledati na događaje ovozemaljskog života koliko god se ponekad činili besmisleni i beznadni? Ponekad se dobiva dojam da se životna perspektiva jednog kršćanina bitnije ne razlikuje od one jednog nekršćanina. Kako je to moguće? Jesu li se kršćani utopili u bljutavosti ovozemaljskih nesavršenosti umjesto da ih »posole« vedrinom Radosne vijesti i da im daju okus Kristove radosti koja uzdiže iznad pojavnoga i naizgled beznadnoga? Zašto se čini da je čovjek općenito skloniji u svijetu oko sebe gledati prije ono negativno negoli pozitivno? I da je više fasciniran zlom negoli dobrom? Biva li mu lakše kad vidi da njemu samom nije najteže, da se drugima događaju i veće tragedije? A opet, u svemu tome kao da nije sretniji i da si time ništa nije pomogao. Čak i kršćani postaju kritičari postojećeg stanja, ali bez vjere da se poštivanjem Božjih zapovijedi svijet može mijenjati nabolje. Ide se čak do te mjere da kad izgovori nešto pozitivno, vedro, optimistično, kuca se o drvo »da se ne urekne«. Strah i praznovjerje! Treba se zapitati: gdje su nestali kršćanski optimizam i vedrina? I povjerenje u Boga da on izbavlja iz svih nevolja i tjeskoba ako mu se čovjek preda? I Isus je »sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Ocu« (Heb 5, 7). I on je bio potresen i molio Oca da ga izbavi iz časova muke i boli (Iv 12, 27). Ali je slušao Oca u svemu, a Otac ga je uslišio. Znao je da Bog ima s njim plan i da će sve izvesti na dobro, unatoč trpljenju koje je očekivao. Zašto je onda kršćaninu teško, a ima već zalog u onome što se u Kristu dogodilo, vjerovati u bolje i biti radostan već sad, na ovome svijetu? Kakva je to Radosna vijest ako se nitko ne raduje? Strah od budućnosti nikad ne smije biti važniji od radosti sadašnjeg trenutka jer kršćanin se ima čemu nadati i ima razloga očekivati bolje sutra. I nema toga što ne može nadvladati uz povjerenje u Boga i njegovu pomoć. Patricija Brdar |
