don Branko: Ljubav je čin vjere, tko slabo vjeruje slabo ljubi
18.05.2010., utorak
Bog sve vidi
 Kako je lijepo vidjeti dijete kako pokušava učiniti prve korake. Uz njega su roditelji koji budno paze da ne padne, da mu se što ne dogodi. Okom ljubavi predviđaju svaki posrtaj i redovito su spremni prihvatiti dijete kada svojom nogom zapne. Divim se tada i brižljivom pogledu roditelja koji prate svoje dijete. Brižno je i oko majke koja se nadvija nad bolesno dijete. Svojim pogledom ona obično najprije otkriva znakove bolesti i prepoznaje svaku promjenu na licu i ponašanju djeteta. Premda s pravom tražimo pomoć liječnika, njihove preglede i njihova gledanja u tajne ljudskoga organizma, ipak nitko ne može nadmašiti temeljitost pogleda majke koja ljubi. Prijatelj također mnogo vidi na licu svoga prijatelja. Stečeno povjerenje kao da omogućuje dublji pogled u dušu drugoga. Nitko to ne smatra nasilnim zadiranjem u tajne drugoga, već radosnim zajedništvom povjerenja. Pogledom ljubavi može se otkriti zabrinutost i nemir, tjeskoba i strah. Pogledom ljubavi primjećuje se radost i žalost. To su pogledi koji griju ovaj svijet, koji nas ohrabruju za život. Osjećamo da nismo sami. Takva bismo prijatelja rado i trajno imali uza se. Želimo njegovu blizinu i njegov pogled. Stari nas je katekizam učio da i Bog sve vidi. On je sveznajuć, ništa mu ne može izmaći. Nažalost, bilo je to sročeno u rečenicu koja se lako mogla zapamtiti: "Jedno oko uvijek gleda, sakrit mu se ništa ne da!" Međutim, u toj je rečenici bila stanovita prijetnja. Kao da je to upozorenje da ne bismo činili zlo, budući da Bog sve vidi. Budio se time stanoviti strah da ne bismo nešto sagriješili, budući da će nas Bog kazniti. Upravo je takva pomisao kriva. A počiva na krivoj slici o Bogu. Bog nije onaj koji kažnjava, nego onaj koji spašava. Temelj naše vjere jest istina da nam je Bog Otac, tj. da nam je roditelj. To znači da nas Bog očinski i božanski ljubi, nježno i neizrecivo. Prema tome, ne može biti istina da Bog, na neki način, jedva čeka da negdje pogriješimo kako bi nam rekao da je to vidio i kako bi nas kaznio. Nipošto. Bog kao Otac je slika dobrote i nježnosti. Ne moramo se bojati činjenice da Bog sve vidi. Poželimo hodati pred njegovim licem, zahvaćeni njegovim pogledom. To je kao majka koja bdije nad svojim djetetom ili pazi na njegove prve korake. To je pogled prijatelja koji je prijateljstvom uronio u dubine bližnjega i vidi sve što može čovjeka zabrinuti ili uznemiriti. To je pogled mira. Da, Bog uvijek gleda, sve vidi. Bog nas neprestano prati. Kamo sreće da i mi Boga u svemu vidimo, da ga neprestano primjećujemo. Bio bi to život u ozračju uzajamne sreće i ljubavi. Radovali bismo se činjenici da nas netko tako dobar neprestano prati svojim pogledom. To je kao kad se izlažemo suncu i njegovoj toplini. Fra Zvjezdan Linić |
