don Branko: Ljubav je čin vjere, tko slabo vjeruje slabo ljubi
14.05.2010., petak
Bog opravdava
 Čovjek ima silnu potrebu dokazivati se. Želimo se pokazati plemeniti i dobri. Prikrivamo svoje nedostatke i slabosti. Po svaku se cijenu nastojimo opravdati za neke situacije ili događaje koji su s nama povezani. Htjeli bismo da nitko o nama ne pomisli zlo; da nas nitko ne okrivljuje, a pogotovo da nas ne ogovara ili kleveće. Često se čovjek posluži i neistinom, samo da nekako na izvan ostavi dojam ispravna čovjeka, pravednika. Slično se tako nastojimo svim silama opravdati i pred Bogom. Tako bismo često htjeli Boga uvjeriti da smo bolji nego što jesmo, da nismo tako mislili, da nije naša krivnja što nam se nešto dogodilo. I u trenucima kad se na neki način okrivljujemo, ili kad se ispovijedamo, mi se često ispričavamo i prebacujemo krivnju na druge ili na nešto drugo. Tako je jednom došao u hram farizej. Isus komentira tu crticu iz života. Prišao je blizu žrtvenika i počeo pred Bogom nabrajati svoje zasluge. Prema njegovim riječima, on je bio savršen. Ništa drugo Bogu ne bi preostalo nego da ga isplati za njegovu vjernost i točnost. Farizej ni ne treba Božje potvrde, već dokazuje da mu je Bog dužnik. A ipak, kaže Isus, ovaj čovjek nije otišao opravdan kući svojoj. Došao je u isti hram i carinik. Ostao je kod ulaza u hram. Osjetio se jadno i grešno pred tajnom Boga koji je svet i dobar. Stao je pred Boga u istini svoga bića. Njegova je molitva bila: "Bože, milostiv budi meni grešniku!" Nije se pravio važan, nije se nastojao ispričati ili opravdati. Došao je jednostavno pred Boga i od njega je očekivao sve. Isus kaže da je ovaj otišao opravdan kući svojoj. Pred Bogom se ne moramo dokazivati. On sve vidi i zna tko smo i kakvi smo. On jedini pozna do dna duše istinu o nama. Dragocjeno je za nas ako se u toj istini vidimo i ako u toj istini iziđemo pred Boga. Najveća je kušnja za čovjeka da se nastoji prikriti lažima ili opravdati smicalicama ili se naprosto pred Bogom sakriti. Tako su već davno, nakon prvoga grijeha čovječanstva, učinili prvi ljudi. Najprije su se sakrili iza grma. A kad su ipak morali stati pred Boga, htjeli su se najprije opravdati, a potom su prenosili krivnju jedno na drugoga. To je bio jalov posao. Jer na taj se način, u svojim dubinama, nikada neće opravdati. Bog ih jedini može izdići iznad njihove zloće, Bog ih jedini može spasiti. Tajna spasenja je u tome da u istini stanemo pred Boga i da se pred Bogom ne pravimo važnim. Isus će to u evanđelju nazvati mudrošću djeteta u odnosu na oca. Bogu ne moramo dokazivati kakvi smo i zašto smo takvi. Dovoljno je, za ono najdublje i istinsko opravdanje, da se usudimo stati pred Boga, doći u poniznosti pred njega i sve drugo prepustiti njegovoj ljubavi. To je onda i naša svakodnevna molitva, naš najistinitiji susret s Bogom. Ne opravdavajmo se pred Bogom, nego neka nas njegova ljubav opravda; ne pravimo se pred njim veliki, nego u malenosti dopustimo da nas on podigne na razinu svoje ljubavi. Fra Zvjezdan Linić |
