don Branko: Ljubav je čin vjere, tko slabo vjeruje slabo ljubi
19.04.2010., ponedjeljak
Karizma i karizmatici
|
Karizma (iz starogrčkog chárisma: ǬÁąĂĽ±: 'milost', ili dobiven dar ") je pojam koji se je u izvorno uglavnom koristio u Judaizmu i Kršćanskoj tradiciji. Označava od boga dane milosti. U tom smislu također pojam uključuje opis sposobnosti „karizmatičnosti“, čovjeka koji pozitivno motivirajući i pridobivajuće djeluje na druge ljude. U novim zavjetu karizma označava darove Duha Svetoga krščanima. Oni uključuju mudrost, znanje, vjerovanje, proroštvo, iscjeljivanje bolesnih i čudovata djela. Prema Richard Wisemanu karizmatična osoba ima tri svojstva: osjeća vrlo snažne emocije, karizmatičar uzrokuje kod drugih ljudi vrlo snažno osjećanje emocija Otpornost na utjecaje drugih karizmatičnih ljudi. Karizmatici: Fra Ivo Pavić Fra Ivo Pavić je rođen 1965. godine u Hrvatskoj Tišini kraj Bosanskog Šamca gdje je pohađao srednju školu. U 24. godini života čuo je Gospodinov glas: Bit ćeš moj svećenik. Odmah se odazvao i javio u Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu, iako je već radio u tvornici i nije razmišljao o duhovnom zvanju. Stupio je u postulaturu u Franjevačku gimnaziju u Visokom 1988., i u novicijat u Sarajevu 1989. Nakon novicijata i prve godine studija bio je za vrijeme rata tri godine u Samoboru i Austriji. U progonstvu je 1995. položio i vječne redovničke zavjete. Kardinal Vinko Puljić zaredio ga je za đakona 1996. i za svećenika 1997. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Franjevačkoj Teologiji u Sarajevu 2000. godine. Bio je župni vikar u Rumbocima, Uskoplju, Tuzli i Tolisi. Službu nove evangelizacije započeo je 2000. godine. Držao je duhovne obnove u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji, Srbiji, u župama i hrvatskim misijama u mnogim gradovima Njemačke, Švicarske, Austrije, Italije i u New Yorku. Posvuda gdje je propovijedao nikle su molitvene zajednice. U Tolisi je fra Ivo osnovao molitvenu zajednicu Dva srca koja je sudjelovala u organizaciji tjednih i kasnije mjesečnih molitvenih susreta na kojima je od 2003. prisustvovalo na tisuće vjernika iz cijeloga svijeta. Na posljednji susret u kolovozu 2005. došlo je u Tolisu, po velikoj kiši, preko trideset tisuća ljudi. Nakon toga iz Tolise odlazi na Institut za duhovnost Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu, te 2007. godine magistira s temom «Ozdravljenje po molitvi». Ovim radom je ujedno proslavio i desetogodišnjicu svoga svećeništva. Fra Smiljan Kožul Dr. fra Smiljan-Dragan Kožul OFM. rodio se 28.II.1942. u Hercegovini, u selu Turčinovići, općina Široki Brijeg. Četiri razreda osnovne škole završio je u rodnom selu, a četiri razreda niže gimnazije na Širokom Brijegu, gdje je završio i prvu godinu više gimnazije. Godine 1958. prelazi u Franjevačku klasičnu gimnaziju, Kaptol 9., gdje je maturirao 1962. Postao je franjevac u Hrvatskoj Franjevačkoj Provinciji svetih Ćirila i Metoda 16. kolovoza 1960. položivši redovničke zavjete. Teologiju je studirao u Zagrebu (prve tri godine) i Salernu u Italiji. Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1968. u zagrebačkoj katedrali od kardinala Franje Kuharića. Na papinskom sveučilištu u Rimu, Antonianumu, postigao je titulu magistra teologije 1969. Bio je profesor na Franjevačkom filozofskom učilištu na Trsatu i na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci kroz šest semestara, od 1969-1972. gdje su među studentima bili i sadašnji zagrebački i riječki nadbiskup (kardinal Bozanić i nadbiskup Devčić). Od 1972. do 1977. studira Crkveno pravo na papinskom sveučilištu Antonianum gdje postiže titulu doktora crkvenih pravnih nauka i gdje je od 1977. do 1988. bio profesor sakramentalnog prava. Objavio je opširnu knjigu na talijanskom jeziku o sakramentu ženidbe, pod naslovom: Evoluzione della dottrina circa l’essenza del matrimonio dal C.I.C. al Vaticano II. Objavio je više članaka o sakramentalnom pravu u raznim časopisima. Godine 1977. Papa Pavao VI. imenovao ga je braniteljem bračnog veza na Kongregaciji za sakramente, što je obnašao sve do povratka u Hrvatsku 1988. godine. Zajedno sa slugom božjim o. Aleksom Benigarom vodio je pri Kongregaciji za svece postupak za proglašenje blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Fra Smiljan se u domovinu vratio polovicom 1988., gdje je imenovan za suca na drugomolbenom Nadbiskupskom ženidbenom sudu u Zagrebu, i tu službu je obnašao do 1999., kada je za Zagrebačku metropoliju uspostavljen Međubiskupijski sud prvog i drugog stupnja, odnosno za sve sjevernohrvatske biskupije (Zagrebačka, Požeška, Varaždinska, Đakovačko-Srijemska i Križevačku eparhiju). Na tom sudu prvog stupnja sada obnaša službu branitelja veza. U teškim trenucima domovinskog rata, uz suradnju većeg broja svećenika, redovnika, redovnica i laika, fra Smiljan je osnovao Pokret krunice za obraćenje i mir. Pokret krunice je najprije Kardinal Franjo Kuharić odobrio za Zagrebačku nadbiskupiju dekretom od 28. listopada 1993., a slijedećih mjeseci odobrili su ga i svi ostali biskupi Hrvatske i Bosne i Hercegovine, osim Ratka Perića, mostarskog Ordinarija. Osnivači Pokreta su jednoglasno predložili fra Smiljana za duhovnog ravnatelja, a imenovan ga je kardinal Franjo Kuharić. Budući da je Pokret krunice ustanovljen za ostvarenje duhovnog preporoda hrvatskog naroda, temeljna mu je zadaća ostvarenje zajedništva u molitvi na tu nakanu. U tu svrhu Pokret krunice tiska i dijeli promidžbene materijale i knjige. Tako su u milijunskoj nakladi tiskane brošurice za molitvu krunice B. D. Marije, te za devetnicu i krunicu na čast Božanskog Milosrđa. Radijsku postaju, Radio Mariju, osnovao je također fra Smiljan početkom ožujka 1994., uz suradnju svojih najbližih suradnika iz Pokreta krunice, a kardinal Franjo Kuharić izdao je dekret odobrenja 11. ožujka iste godine. Radio Marija ostvarila je njegov san o krugovalnoj postaji koja će u Hrvatskoj neumorno promicati “kršćanski glas u obiteljskim domovima”. Svoje dugogodišnje iskustvo suradnje na Radio Vatikanu i na RAI, prenio je na Radio Mariju. U vrijeme komunističkog mraka, na talijanskom državnom radiju, fra Smiljan je bio punih 10 godina urednik emisije na hrvatskom jeziku, koja je informirala građane nekadašnje Jugoslavije o cjelokupnom kulturnom, političkom i religioznom životu u slobodnom svijetu. Od 2000. godine stalni je suradnik na Hrvatskom Katoličkom Radiju, kao autor emisije Iz Katekizma Katoličke Crkve sustavno prikazujući taj temeljni dokument katoličke vjere, te teološke emisije Na putu u Emaus. Vrlo često drži seminare za nutarnje oslobođenje i iscjeljenje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj, kako hrvatskim vjernicima tako i Nijemcima. Fra Zvjezdan LinićFra Zvjezdan Vjekoslav Linić rođen je 1 . ožujka 1 941 . u Svilnom, u blizini Gospinog svetišta Majke Mllosti na Trsatu. Svoj pastoralni svećenički život posvetio je najviše mladima i Franjevačkom svjetovnom redu. Velikom broju mladih pomogao je da kroz sakramente kršćanske inicijacije udu u Crkvu, da upoznaju Krista Spasitelja. Njegov glavni svećenički posao bio je naviještanje evanđelja i to kroz redovite propovijedi radnim danom, a osobito nedjeljom u crkvi sv. Franje na Kaptolu a potom i kroz broj ne vjeronaučne susrete s mladima i manje mladima. Tu se razvija njegov osjećaj za riječ Božju. Kroz radio - mise i duhovne misli počeo je sustavno stavljati na papir komentare evanđeoskih perikopa. Danas se nalazi u kući susreta TABOR pri Franjevačkom samostanu u Samoboru gdje organizira i drži brojne tečajeve duhovnih vježbi, seminare duhovne obnove i sl. za sve staleže u Crkvi. To je mjesto njegova novog početka i produbljivanja svega što je kroz dugi niz godina naviještao svojim propovijedanjem i brojnim predavanjima. O. James Manjackal Otac James Manjackal O. James Manjackal rođen je 18. travnja 1946. u Cheruvellju, Kottayam, u državi Kerali u južnoj Indiji, a zaređen je za svećenika 23. travnja 1973. u Kongregciji misionara sv. Franje Saleškog (M.S.F.S) u jugozapadnoj provinciji Indije. Godinu dana radio je u misijama Viskhapatnama, a nakon toga imenovan je profesorom u sjemeništu sv. Franje Saleškog u Ettumanooru, Kerala. Kada je susreo živoga Isusa preko molitve mladića, koji je na njega zazvao snagu Duha Svetoga, ozdravio je i duhovno i tjelesno i od tada je počeo propovijedati na karizmatskim seminarima širom svijeta. Propovijedao je na malayalamu, svom materinskom jeziku na prvom karizmatskom seminaru 1976. godine. U posljednjih 27 godina propovijedanja, suočavao se s različitim kušnjama i patnjama od onih kada ga je oteo vlastiti narod do onoga kada su ga uhitili i zatvarali nekršćani u zemljama Zaljeva. No, u svemu tome dokazao se kao vjeran i odani sluga Gospodina i Njegove Crkve. Nekoliko je puta služio u regionalnom i nacionalnom timu katoličke karizmatske obnove u Indiji. Osnovao je “Charis Bhavan” 1989. godine, poznati karizmatski centar u Kerali, gdje je šest godina bio direktor i predstojnik. Kongregacija sv. Franje Saleškog učinila je njegovu službu dostupnom sveopćoj Crkvi. Danas iz Mermier Bhavana u Bangaloreu nastavlja svoju službu evangelizacije jednako među kršćanima i ne-kršćanima, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Na evangelizacijskim putovanjima obišao je više od dvadeset zemalja na svim kontinentima, propovijedajući na seminarima, održavajući konvencije i službe ozdravljanja, vodeći škole za evangelizaciju te pokrećući misije među muslimanima Perzijskog zaljeva. Mnogi ljudi širom svijeta pomažu sva njegova djela evangelizacije kao što su tiskanje Biblija, knjižica, molitvenika, i sličnoga, posebno među muslimanima. Svaka pomoć koju on primi uvijek se koristi za djela evangelizacije. Autor je mnogih knjiga, pjesama te članaka na svom materinskom jeziku od kojih su mnogi prevedeni na europske jezike. Njegova knjiga “27 karizmatskih molitava” prevedena je na nekoliko jezika i koriste je tisuće ljudi širom svijeta. Posljednja djela su mu “Eureka”, “Uđite u korablju” i “Novo nebo i nova zemlja”. vlč. Dražen Radigović Osim što je predsjednik i duhovnik zajednice Dobri pastir, u kojoj organiziraju seminare i izdaju časopis Rhema, vlč. Dražen Radigović je prije svega župnik u Lupoglavu, gdje obnavlja crkvu, koja je već dugo vremena u jako lošem stanju. vlč. Zlatko Sudac Zlatko Sudac je rođen u Rijeci 1971. godine, a djetinjstvo je proveo u Vrbniku na otoku Krku, mjestu odakle potiču glasovita vrbnička zlatna žlahtina i zagrebački nadbiskup, prvi čovjek Crkve u Hrvata Josip Bozanić. U Vrbniku i danas žive Zlatkovi roditelji - njegova majka je, primjerice, sa nadbiskupom Bozanićem išla u školu. Poslije srednje škole neko vrijeme radi kao strojarski tehničar, ali uz rad upisuje i fakultet u Rijeci. Rat ga je tako zatekao kao studenta filozofije i psihologije, da bi nakon par godina otkrio svoj pravi poziv, pa 1993. godine upisuje bogosloviju i seli u sjemenište. Teologiju završava u Zagrebu, i u lipnju 1998. konačno se zaređuje za svećenika i postaje župnik u malom otočkom mjestu Novalji. Odatle će, niti godinu kasnije, u svibnju 1999. godine, stići nevjerojatna vijest o mladom župniku kojemu je, za vrijeme druženja s prijateljima, na čelu prokrvarila rana u obliku križa. Na otok su već sutradan pristigli novinari i fotoreporteri, i slika mladog svećenika u dugačkoj bijeloj haljini, duge kose i njegovane bradice, s flasterom na mjestu krvavoga križa, obišla je Hrvatsku. Njegova je pak župa uskoro postala mjestom hodočašća vjernika iz okolnih župa, ali i cijele Hrvatske, i legenda se nezaustavljivo zakotrljala. Nekoliko ljudi iz župe ispričalo je tako novinarima kako su velečasnog Suca jednom vidjeli ispred crkve - jedan od njih čak se i rukovao s njim - što ne bi bilo nimalo čudno da velečasni u tom trenutku nije meditirao u svom župnom domu, naravno, pred svjedocima. Onda su neki župljani potvrdili da osim dara bilokacije župnik posjeduje i dar levitacije, kako su ga vidjeli gdje lebdi iznad zemlje, dok su se treći pak kleli da su ga čuli kako u transu govori starohebrejskim narječjima. Službena Crkva prema ovom se navodnom fenomenu, baš kao prema Međugorju, odredila vrlo rezervirano, bez službenih komentara. Umjesto njih, Zlatko Sudac je već nakon nekoliko mjeseci povučen iz Novalje i skriven od javnosti. Neko je vrijeme, kako se čulo, proveo na ispitivanjima u poznatoj rimskoj klinici Gemelli, gdje je, vele, nepobitno ustanovljeno da je stigma u obliku križa na njegovu čelu “rezultat zaista natprirodne pojave, neobjašnjive prirodnim zakonima dostupnim suvremenoj znanosti”. Preuzeto sa: http://hr.wikipedia.org/wiki/Karizma Preuzeto sa: http://obracenje.comoj.com |
