don Branko: Ljubav je čin vjere, tko slabo vjeruje slabo ljubi
04.09.2008., četvrtak
 Sjedinjenost s Oltarom Od časa do časa pogled ljubavi je pogled srca na Svetu i Božansku Žrtvu koja se prinosi od oltara do oltara! Slijedimo je i dopustimo da budemo žrtvovani s njom. Plačimo u podnožju oltara koji su oskvrnuti ravnodušnošću i svetogrđem! Ljubimo umjesto hladnih srdaca koja ne znaju ljubiti takvu ljubav! Bdijmo pred vratima osamljenih Svetohraništa! Duša mi je bila obuzeta mišlju o bolima Isusa osamljenoga u Svetom Sakramentu. Kad je Svetište pusto, tijekom tih dugih sati napuštenosti kada nitko ne okružuje Svetohranište, čini mi se da je jedna od velikih boli našega Gospodina ova: "Ne prinosi se! Isus se sam prinosi bez prestanka, no želi biti prinesen preko čovjeka koji treba nadopunjati ono što nedostaje Muci Isusa Krista." (usp. Kol 1,24) Činilo mi se da vidim u samoći svetišta mnoštvo anđela koji tješe Isusa, moleći ga za oproštenje, što ga nijedno liudsko srce nije prisvojilo da ga prikaže. Kako biti uneseni svakog časa u prinošenje Euharistijskog Isusa, ako naše biće nije u Žrtvi? Živjeti priljubljeni uz Svetohranište, posjedovati svakog dana Onoga koji očarava anđele, koji plijeni divljenja Nebesa, osjećati oko sebe duše koje žive od istoga čara, koje trpe iste boli i prinose se ognju iste žrtve, s Hostijom ljubavi, prinositi se njima, biti zajedno oko Oltara! To je Nebo koje je započelo! Sve dane on je napušten od svih, navečer...I to je silom zakona da On treba ostati tako sam, On koji bi jednom zrakom svoje slave mogao pod svoje noge podložiti kroz vječnost cjelokupno stvaranje! On za čije žrtvovanje nema noći, nema predaha. Neka u klanjanju Isusu - Hostiji vaše srce postane snagom milosti i žrtava, kao zlatna kadionica, neka plemeniti žar, herojski žar ljubavi, u njoj bude oganj što stalno gori, neka nebeska čistoća bude tamjan koji neprestano izgara i čiji miris raduje i očarava Srce Isusovo. Tako sam zadovoljna kad ukrašavam njegovo prijestolje najrijeđim cvjetovima koje mogu naći! Kad god se može, čini mi se da se ne treba zanemarivati iskazati štovanje našemu Gospodinu, ne samo žarom svoje duše, nego i svim izvanjskim ljepotama i svim ukrasima koje mu se svidjelo darovati nam na zemlji, a koja se tako često rabe protiv njega! Ne napuštajte srcem Svetohranište, jer tu se postaje ljubav! Kada bismo što brojnije bile okupljene oko Blaga-Hostije! Toliko žeđam za tim! Naš Gospodin - osamljen u Svetohraništu - poziva vas da imate udjela u Njegovu životu samoće i šutljiva klanjanja. Bavite se svojim Isusom, koji je sam u tolikim Svetohraništima i pravite mu društvo srcem, budite njegova mala klanjateljica u svim mjestima u kojima je napušten. Živimo u našoj tamnici ljubavi, u Rani Srca Isusova i u ciboriju, gdje boravi Božansko Srce. Što je trajno sjedinjenje s Isusovom Žrtvom, ako ne trajno žrtvovanje samoga sebe sjedinjena s prinošenjem velike žrtve! 0, divna li sjedinjenja žrtve, ljubavi, revnosti između Srca Isusova i srca njegova svećenika! O, uzvišena li prizora koji Ocu Nebeskom nudi savršeni plan Isusa Otkupitelja stvoren po Oltaru: Isus prinesen i čovjek otkupljen, prinesen žrtvovan s Njime i po Njemu, na slavu Nebeskog Oca. Isus svakog časa silazi na svijet. To je uzvišeni dar Nebeskog Oca, i u svaki čas, prinesen preko svećenika i po dušama, Isus Krist je kao vraćen i ponovno darovan Presvetom Trojstvu i On povezuje s Njime u krilu svoga Oca duše koje su potpuno njegove, prinoseći ih žrtvovane s njime. 0, ljubavi, o ljUbavi! 0, Riječi, Bože moj, izreci nad nama onu riječ koja si Ti sam! I koliko je moguće neka nas ona pretvori u Tebe, tako da ne živimo više mi, nego da Ti živiš u nama, zatim nas prinesi, uključi nas u svoju žrtvu, na kraju uništi nas da bismo, živeći u Tebi skriveni u Tvome Srcu, davali po tebi, s tobom i u tebi, koliko dopušta naša slabost, svaku čast i svaku slavu Presvetome Trojstvu. Moja je duša bila ispunjena velikim poštovanjem i velikim divljenjem prema dostojanstvu svećenika. Zatim sam jasnije no ikada vidjela neizmjerni ponor koji dijeli duše počašćene mističnim svećeništvom i onim pravih zaređenih svećenika. Oni umnažaju Isusa Krista, oni Ga također proizvode, a drugi Ga mogu samo prinositi s njime. Sjedinjenost s Oltarom, sjedinjenje sa žrtvom, to poistovjećivanje čitavog života sa službenicima Gospodinovim, da bi oni slavili što dostojnije, to je uzvišen dar. To je čisto kršćanstvo - pomagati svećenicima i posvećivati se za njih. BI. Marija od Isusa Deluil-Martiny: ( Iz djela bl.Marije od Isusa). |
