Na moju veliku žalost hakeri opet haraju blogovima.
Koji im je cilj i zadovoljstvo u tome,ne znam.
Želim sad samo poručiti Novoj Tv,stanite na kraj tomu ako ste kadri.
Uništili su blog:
RIJEČ ŽIVOTA
POGLEDAJTE KOLIKO TO ZASTRAŠUJUĆE IZGLEDA!
U ovaj blog,kao i sve pretpostavljam uloženo je jako puno truda,želje i ljubavi!
Branko ne daj se,počni sve ispočetka odmah!
Božja riječ i salezijanski život danas
Kad je Isus upitao Dvanaestoricu hoće li i oni otići, oni su na Petrova usta odgovorili da ostaju iako nisu razumjeli njego govor, jer nisu poznavali nikoga tko bi za njih bio vredniji takvog opredjeljenja; ostali su ne zato što je Isus ublažio svoje riječi, nego zato što su u njemu prepoznali riječi vječnoga života (Iv 6,68).
Pravi učenici danas, kao i nekada, ostaju uz Isusa usprkos tako ošđtrim riječima zato što nitko drugi nije vrijedan njihove vjere, i jedino njegove riječi ulijevaju nadu, jer jamče vječni život.
Ne bih želio završiti a da vam ne prenesem hitni poziv koji je papa uputio kršćanskoj Europi na prijelazu u treće tisućljeće držeći Evanđelje u rukama: "U pozornu proučavanju Riječi naći ćemo okrepu i snagu da možemo svakoga dana ostvarivati svoje poslanje. Uzmimo u ruke tu knjigu! Primimo je od Gospodina koji nam je neprestano nudi po svojoj Crkvi (usp. Dj 10,8). Progutajmo je (usp. Dj 10,9) kako bi postala sam naš život. Kušajmo njezin okus do kraja: stajat će nas truda, ali će nam pružiti radost jer je slatka kao med (usp. Otk 10,9-10). Bit ćemo ispunjeni nadom i sposobni podijeliti je sa svakim muškarcem i ženom koje susrećemo na svome životnom putu."
I sâm sam, predstavljajući vam dokumente posljednjeg Općeg sabora, napomenuo da "se nauči uvijek polaziti od Riječi. To podrazumijeva nastojanje da pred njom stvarno usvojimo stav Djevice: slušati Riječ, biti joj poslušni, postati njezini učenici, postati vjernici". Ovim pozivom sam htio podsjetiti na tekst iz Konstitucija koji nas potiče da svakodnevno imamo Sveto pismo u rukama po Marijinu primjeru: "Imajući svaki dan Sveto pismo u rukama, poput Marije prihvaćamo riječ Božju i razmišljamo o njoj u svom srcu kako bismo je učinili plodnom i naviještali je sa žarom" (Konst. 87).
Nema bolje škole od Marijine da bismo se uveli u razmatranje i prihvaćanje, čuvanje i naviještanje Božje riječi. "Davši svoj pristanak božanskoj riječi, koja je u Njoj postala tijelom, Marija se postavlja kao uzor prihvaćanja milosti od strane ljudskog stvorenja." Nema, doista, vjernika koji bi je ugostio bolje od Marije, u čijem krilu je postala stvorenje. Marija nas uči da oni koji vjeruju Božjoj riječi tu riječ utjelovljuju u sebi, oni koji joj služe životom, utjelovljuju je u životu, oni koji su Bogu poslušni (Lk 38), postaju njegova djeca (Lk 1,43). "Hoćemo li se usuditi prozvati se majkama Isusovim?", pitao se sv. Augustin u zanosu; i odgovorio je s velikom sigurnošću: "Naravno, usuđujemo se zvati majkama Kristovim... Udovi Kristovi rađaju po Duhu Svetom, kao što je Djevica Marija rodila Krista iz utrobe: tako ćete i vi biti majke Kristove."
Nije dakle isprazna obmana da je Marijina sreća i nama nadohvat ruke. Bog u kojega je vjerovala Marija i danas podržava spasenjski plan; i dalje traži pozorne slušatelje svoje riječi spremne, po svaku cijenu, primiti je u svoj život; i za nas je pripremio avanturu i milosti slične onima kojima je obdario svoju majku. Da bismo bili blaženi kao Marija (Lk 1,45) i živjeli puninu milosti (Lk 1,28), dovoljno je vjerovati poput Marije: potpuno se predati Bogu i biti ponizni službenici. Ako se toliko otvorimo Bogu kao što mu se ona otvorila, i mi ćemo proglašavati da nam je Bog učinio velika djela.
Ne smijemo zaboraviti da Marijini odnosi s Bogom i s Kristom nisu bili uvijek jednaki. Razumljivo je da su u početku, prije i poslije rođenja njezina sina, bili prisniji i postojaniji (Lk 1-2). U vrijeme Isusova javnog djelovanja ti odnosi su bili skrovitiji (Iv 2,1-22; Lk 8,19-21; 11,27-28), a u tjednu muke postali su ponovno intenzivni (Iv 19,25-27). Upravo stoga što u odnosu s Bogom uvijek on ima inicijativu, te određuje vrijeme i ciljeve, odnosi s njim ne mogu biti uvijek isti i ujednačeni. Marija je to brzo shvatila: u vrijeme kad se rađao Isus, sve ono što se o njemu govorilo bilo joj je neshvatljivo (Lk 2,34-35), to se ona više razlikovala od onoga što joj je bilo rečeno kod navještenja (Lk 1,30-33.35). Kad se dječak Isus izgubio u Hramu, bio je to nagovještajni znak još bolnijih događaja. U nazaretskom domu ona se je morala suživljavati sa sinom koji je znao da je Bog i da joj je neko vrijeme podložan (Lk 2,49-51). Ne treba se čuditi što Marija nije mogla sve razumjeti: "u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu" (Lk 2,19.51).
Draga braćo sve vas od srca povjeravam Mariji koja je, vjerujemo, nazočna među nama" (Konst. 8) i molim nju, "uzor molitve i pastoralne ljubavi, učiteljicu mudrosti i voditeljicu naše obitelji" (Konst. 92), da nas nauči prihvaćati Riječ i nositi je u svom srcu "kako bismo je učinili plodnom i naviještali je sa žarom" (Konst. 87). U njezinoj školi, polazeći uvijek od Riječi, Koja je Isus Krist, bit će nam moguće, štoviše, radosno, živjeti oduševljeno za Boga i mlade, kao što je to činio sam don Bosco.
|