Edvin Edi Kaloper -ov blog

nedjelja, 22.04.2007.

Bosanski graditelji

Radim ponedjeljkom i utorkom, srijedom i četvrtkom, petkom i subotom i naposlijetku nedjelja preostaje, zove me Mirza, oženio se nedavno, kupio kuću, malo devastirana, srpska, kaže treba krovnu ciglu dignuti na krov okrenut će se janje i bit će piva jedino što ću propustiti svoj nedjeljnji spavanac.
Stvarno nije bilo teško, nekoliko nas, generacija, malo podizanja cigle , podvikivanja, i drijemež nestaje na jutarnjem majskom suncu.
I pomislih mi Bosanci samo gradimo. Naše su građevine od Libije do Slovenije , Hrvatske i razasute širom Bosne. Dokaz je tome i Medo, stariji zajebant koji usprkos jutarnjim pivama vješto hoda po strmom krovu i priča nam dogodovštine dok je radio za zagrebački Tempo i i ostale hrvatske firme, s nostalgijom se sjeća zagorskih berbi vinograda i Hrvatica koje su zajedno s njima gacale po zrelom grožđu. Nakon nekoliko piva VKV radnik naprosto plače za Titinom državom, ili možda za Josipom koju je ostavio tamo negdje u Zagorju jedne isto tako svibanjske nedjelje koje se dobro sjeća, onako pribijen u gužvi, musliman u crkvi, s velikim srcem prema svima a naročito prema Josipi plodnih kukova kao bosanske planine i divljih grudi poput naših planinskih rijeka.
Divan je osjećaj u majsko sunčano jutro sa balkona nove kuće gledati na naselje koje niče. Parcele koje tek čekaju na svoje temelje i nove kuće u susjedstvu koje još mirišu na jelovu građu i "Dalmacija cement".
Malo smo komentarisali američke drvene kuće na Floridi, plaćaju ih skupo, i "majku joj jebem salio bih je od betona pa nek je tornado okreće naglavačke, i čudili se kako su naivni pa ih i dalje prave montažne od drveta u zoni tornada i uragana".
Al običaji su običaji prisjetili smo se bosanskih "šeperuša!", s kamenim prizemljem za stoku, i drvenom konstrukcijom,s krovom na 4 vode, opletenom ili povezanom tesanim gredama i obloženim blatom ili šljakom koja se nakon tridesetak godina truni i raspada.
Tek od nedavno naši radnici su donijeli iskustva iz Europe i u zadnjih dvadesetak godina u Bosni se grade kuće zidane opekom, na jednostavni krov sa dvije vode (majstor kaže da je radio sa krovom na 8 voda a mi ga zajebavamo da je pravio manastir a ne kuću) a tako smo puni povjerenja i u betonski crijep kojim domaćin pokriva kuću, jer s krovom se nije zajebavati i experimentisati, da je glineni Bramak ili Tondach svi bi rekli trajat će narednih 30 godina al ovako smo malo skeptični prema betonskom crijepu, al da vidimo i to čudo s 50 godina garancije.
Pomišljam jebena smo nacija s prosječnih 200 EUR plaće, solidno se gradi jer mi smo graditeljska nacija, s nama radi i Stric, po profesiji policajac, kažem mu od kako gledam RTL-ovu POLICIJSKU PATROLU imam više poštovanja prema bosanskim policajcima koji sa 250 do 300 EUR grade i rade i istinska su radnička klasa ove zemlje u kojoj radi samo glomazna državna administracija sa pleća nas malobrojnih koji radimo u proizvodnom sektoru 70% na naš mjesečni prihod dajemo državi koja guta 50% državnog BNP-a. (majku im jebem političarsku i lopovsku to sve treba na vješala) (imam pravo da to kažem ja ih plaćam i ja ih biram na izborima, majku im jebem lopovsku).
I tako prolazi još jedna bosanska nedjelja. Lijep je osjećaj, janje je bilo mlado i dobro zasoljeno, pivo je bilo dovoljno hladno (i dobro forever bihaćki Preminger), pokrili smo još jednu kuću ispred koje će se igrati bosanska djeca, Mirza kad dovrši kuću i napravi je konačno, onda će samo praviti djecu.
Jebali smo im mater europsku. Iako se smatram intelektualcem (hehehe) i čovjekom od škole, ipak sam ponosan jer jebeš Bosanca koji kuću gradio nije.

subota, 21.04.2007.

Mounty biking

Odavno mi je poznato da sam samo jedan od "homo chemicusa" ili ti biće koje živi i reaguje prema podržajima tvari koje luči ljudski organizam. Tako ako pijuckanje kafice potakne izlučivanje endorfina u mome mozgu ubuduće ću ja postati ovisnik o kaficama, jer moje tijelo i um će se podrediti želji da ponovi taj osjećaj ugode koji je proizveo endorfin.
Isto tako postoje kemikalije poput adrenalina i kortizola ako se ne varam, koje pomažu da ujutro iz pospanog stanja pređem u budno ili u situacijama kada je potrebno da se dodatno potrudim pomažu mojem organizmu, srcu, mozgu i ostalome da brže rade i budu efikasniji kada je to neophodno, recimo kada vas ganja LAV ili kada treba izdržati neki drugi napor.
Nevolja nastaje kada smo uzbuđeni a to ne zahtjeva nikakav tjelesni napor od nas, recimo kada polažemo ispit, riješavamo poslove na radnom mjestu ili nešto slično gdje smo izloženi stresu.
Hormoni svejedno rade, i naš organizam postaje "treperav " i osjetljiv a u stvari možda samo mirno sjedimo i slušamo nekoga.
Preduga izloženost stresu dovodi do hronične izloženosti kada je organizam konstantno napet i dovoljna je mala sitnica da "puknemo".
Iz istog razloga nastojim koliko je to moguće višak stresa izbacit iz sebe fizičkim naporom.
Trčanje je možda najbolje, ali iziskuje mnogo kondicije, pješačenje je dosadno, a vozanje bicikla mi je negdje najbolja srednja vrijednost.
U Bihaću ima mnogo lijepih mjesta za obilazak a da se ne ide daleko izvan grada, neke od mojih destinacija su Žegarska aleja sa klupicama, pješačkom stazom , drvećem i potokom, zatim obale rijeke Une na Gradskoj otoci, pored sportskog centra STENS, može poslužiti i gradska zaobilaznica preko Repušina, Ceravačka brda, Grabeški put ili izvor Klokota a nedavno sam se uputio dalje iz grada put planinarskog doma u podnožiju Plješivice, koja graniči sa Hrvatskom i BiH.

Kolega je napravio nekoliko slika, i želim ih podjeliti sa svim ljubiteljima mounty bikinga jer vjerujem da staza može zadovoljiti i one najzahtjevnije. Ukoliko nekad navratite svakako je preporučujem.

Nakon prolaska kroz Žegar, sljedi duži uspon asfaltom a zatim kod prvih borića, odvajanje na jednu od pješačkih ruta, staza ide uglavnom nizbrdo na pojedinim mjestima izuzetno strmo.


Nakon spuštanja, može se odmoriti u maloj dolini, koju presjeca potok, voda je čista i može se dopuniti bočica jer opet sljedi znojenje, jako strm uspon nakon kojeg ide visoravan sa manjim nagibom.




Po prelasku visoravni preko livada se izađe ponovo na asfalt i onda jurnjava makadamom pravo do planinarskog doma u sjenci planine.

Do doma mnogi idu i autom , mi smo se malo okrijepili i onda opet nazad, nije preostalo snage za povratak pješačkom rutom, pa smo se sjurili asfaltom, vjetar u kosi i nizbrdica su nas doveli nazad do samoga grada.

četvrtak, 12.04.2007.

KORISTAN POST

Ne nosim često odjelo, i sada kada se spremam za sutrašnju svečanost u firmi, morao sam još na net da potražim kako se ono kravata veže?
upravo zato cu sačuvati ovo uputstvo za takozvani VINDSOR čvor, nisam ni znao da postoje tri raziličita načina vezivanja kravate.

Između ostalog dobio sam korisne linkove za najpopularnije stvari na NET-u
pa da ih ne bi zagubio spremit ću ih ovdje
http://www.pljuga.com/index.html MJUZA,http://www.pljuga.com/muzicki-bukvar/A.html
nd of course XXX categories these sites promises fun
http://sexyshare.net/heather_brooke_deep_throath.html
http://www.pornoamateurs.be/
http://www.freevideo.cz/

nedjelja, 08.04.2007.

Bitovi i bajtovi, atomi i kvarkovi

Jedan put sam pokazao svojem prijatelju Ametu gramofon. Amet je važio sa hacker-a i osobu koja se dobro konta u kompijutere softver i sl.
Ali Amet nije razumio kada sam mu rekao da je gramofonska ploča mehanički medij.
"Ne pa gramofon radi na struju, ploča mora biti, elektronski ili magnetni medij.." govorio je a ja sam mu objašnjavao da su u početku gramofoni bili potpuno mehanički samo je ovaj koji sam mu pokazivao imao električni motor koji je okretao ploču i iglica mu je bila pod naponom kako bi se vibracije koje su nastajale na ploči što bolje artikulisale u kvalitetan i glasan zvuk. Struja je tu služila samo kao pojačivač a ploča je ostala mehanički medij sa "mehanički urezanim podacima". Amet nije mogao pojmiti da podaci mogu biti pohranjeni i tako primitivno bez ikakvog kodiranja, zvučna vibracija je prosto preslikana u mehaničke brazde.
Ostao je začuđen a začuđen sam također bio i ja jer sam shvatio da je Amet u potpunosti dijete novoga doba.
Isto tako sam i sam bio fasciniran revolucijom medija koja je od kompliciranih magnetnih medija (kaseta, traka,hard diskova i flopija) došla do posve jeftinog i prostog riješenja kao što je optički medij ili CD. Gomila podataka se pohranjuje na PVC disku pokrivenom folijom. Optičko-mehaničko riješenje. Kažu da voda ima mogućnost za još kvalitetnije mikro pohranjivanje podataka i ko zna možda se u budućnosti podaci budu pohranjivali u običnoj čaši vode, kada doznamo način kako da ih tamo stavimo, i odatle izvadimo.
I onda pomisliš kako pjesma koju slušaš je tek gomila simboličnih nula i jedinica i kodeka koji taj binarni sistem pretvaraju u dobru mjuzu.
A tek MP3 CD ovi, pa to je tek ludnica, ako postoji ograničen prostor na disku za ograničen broj kombinacija nula i jedinica i samim time za 20-ak pjesama na CD-u, kako mp3 uspjeva arhivirati podatke da na taj isti cd stane ponekad i 200-tinjak pjesama. Taj proces ne poznajem ali sam fasciniran da MP3 program (dodatna gomila nula i jedinica) pronalazi način da nekako iskombinuje postojeće nule i jedininice, valjda jedne preko drugih iznova i iznova da bi sve stalo na jedan CD.
I onda se vratim na ono da je i taj PVC-alu cd disk, ustvari kombinacija polimernih molekula karbona, koji je sastavljen od nekoliko elektrona i drugih subatomskih čestica, a opet i među njima je tek razlika što su različito sastavljeni od pozitivnih i negativnih kvarkova.
I onda se vratim u stvarnost volana automobila koji vozim na lijepom sunčanom danu slušajući muziku s cd-a. I uživam u MATRICI koja mi to sve omogućava.
Doista sve nalikuje na "Matrix" gdje je cjeli svijet samo gomila binarnih kombinacija.
Pa taj film i nije baš nešto orginalan jer ustvari ništa novo nije ni otkrio.
I tu dolazim na ono da ovim postom ništa neću zaključiti jer ni naš razum ne može dalje od okvira u koje je postavljen kao što ni program ne može funkcionisati izvan okvira koje mu je programer postavio.
a trenutno je i gužva u kući i definitivno mi ne daju ni rečenicu više sastaviti.

Poneka loša riječ o čovjeku koga svi vole

Na ovaj post se nakanjujem mjesecima, danas ću ga izvaditi iz spremljenih postova makar ga ne napisao precizno i ozbiljno kako sam namjeravao.
Povod svemu je knjiga koju imam na polici kod kuće:
(Izvor:Meša Selimović "Sjećanja" memoarska proza, BIGZ 1986)
O poznatom BH piscu, muslimanskog porijekla pa stoga još popularnijem u ovo posljeratno vrijeme. Za razliku od nekih on je ostao u našim životima na novčanicama od 5 KM (Rajhsmaraka :-) ) i nazivima ulica.
Laički ja bih kao Bošnjak i Bosanac patriota rađe izvadio iz zaborava jednog drugog Bosanskog pisca Branka Ćopića. Nisam književni stručnjak ali cijelo djetinjstvo uživao sam u njegovim knjigama
punim vedrine i ljubavi prema Krajini, Bihaću B.Krupoj i bosanskom čovjeku, kravici "buši", naročito je došlo do izražaja u "Ne tuguj bronzana stražo" gdje je njegova ljubav prema Bosni očita i neosporiva.
Čitajući Selimovićeva sjećanja neugodno sam se iznenadio. Meša se stidi svojega muslimanskog porijekla. Oči su mu rađe uprte svjetlima tadašnjeg Beograda, pronalazi i historijska fakta da Selimoviće poveže sa precima koji su zarad očuvanja porodice promjenili vjeru. ( Ako i jesu ne znači da su i moji preci uradili isto, ali ipak svojim muslimanskim porijeklom baca sjenku na tvrdnje ostalih Bošnjaka da su autohtoni i daje argumente strani koja bi tvrdila suprotno)
Meša je ateista i savršeno se uklapa u tadašnje pro socijalističke književne norme.
Ko zna kakav ga je lični usud doveo u situaciju da kritikuje svoje porijeklo, da svoje pretke naziva konvertitima, izdajicama vjere i kukavicama. Mrtvom čovjeku ipak treba ostaviti prostora za odbranu, u tim vremenima (i piščevoj ličnoj tragediji, smrt brata) svašta je bilo moguće, pa čak i da je neke stvari i morao reći.
Sve u svemu želim reći da Meša za mene nije najveći Bosanski pisac, imam dojam da bi ga neki rado stavili na to mjesto samo po kriteriju imena koje nosi.
Za mene ime nije kriterij, možda nisam dovoljno načitan, ali za mene je kriterij istinska ljubav za Bosnu onakva kakva jeste monokulturalna i multireligijska. (kažem MONOKULTURALNA jer mislim da je kultura svih etničkih ili nacionalnih skupina u BIH jedinstvena, bosanska iako bi neki rado da nije tako pa nastaju komične promjene, najčeće u jeziku kojim govore ljudi u Bosni).
Čast Meši kao i drugim velikanima koji su manje više voljeli ili mrzili svoju majčicu Bosnu, neosporna je činjenica da je svima dala život i da su njena djeca. A da li će je voljeti ili je se odreći njihovo je pravo, kao pravo na dvojno državljanstvo ovovremenih Bosančića i Hercegovčica.

subota, 07.04.2007.

zašto volim kahve "Centar"

Caffe Centar se nalazi u Bihaću i jedan od mojih omiljenih.
Nije oduvjek tako ali otkako sam postao poslovan radni čovjek, Centar je moja najčešća destinacija.
To je jedan od kafića koji sa ulice imaju mali izlog s reflektirajućim staklom pa je teško primjetiti o kakvom je mjestu riječ.
Ako se navrati tamo ujutro oko 10h srest ćete najviše gostiju koji su netom izašli s radnog mjesta (državne firme jer te jedino i rade) svoju pauzu rađe koriste na kahve ekspreso nego na doručak.
Pored toga dosta gostiju su redovni namjernici, penzioneri, ljudi sa slobodnijim radnim vremenom koji obavljaju svoj dnevni ritual ili studenti koji piju kafu i besplatno listaju dnevne novine u potrazi za kakvim oglasom za posao.
Između studenata i penzionera je konstantno nadmudrivanje ko će prvi do Avaza, ne najbolje novine ali svakako "najbolje" novine jer 30% prostora zauzimaju reklame i nijedan ozbiljan oglas ne može mašit Avaza.
Često dođe do komičnih situacija, penzioneri natenane išitavaju svaki naslov a tamo barem 3 para očiju nestrpljivo čekaju svoj red. Situacija u državi je teška i 12 godina nakon rata te markica svaki dan za štampu ponekad je prevelik luksuz naročito za one kojima baš treba kakav oglas za posao.
Za osoblje bi se mogla reći najbolja ocjena, gazdi nije teško svakom gostu pojedinačno uputit ljubazan pozdrav, već nakon vašeg trećeg puta u Centru, konobar će sam donijeti kafu kakvu baš pijete, i koja je redovno dobrog ukusa.
Iako ih poznajete uvjek će biti profesionalni i uslužni kao da ste prvi put njihov gost.
Možda najljepša stvar u svemu je što tamo navraća puno različitih ljudi ali niko se ne obazire na nikog, tamo je svako gost.
Razmišljao sam zašto je atmosfera u Centru tako mirna a opet dinamična i užurbana. Možda jer većina gostiju ne dolazi jer je kafić popularan i dobro je biti viđen tamo, nego zbog svojih obaveza i dnevnih rituala.
I neću da budem šovinista ali jako je malo žena tamo. Poneka radna kolegica ili nečija djevojka.
Moglo bi se reći da je Centar muška oaza. Tamo se svakako ne ide gledati lijepe žene koje navraćaju, osim možda kroz izlog koji gleda na frekventnu ulicu u gradu.
Bože sačuvaj centar od šminkeraja i glupave muzike, daj njegovom gazdi pristojan pazar, i da nam dugo živi Centar!

uvjek žmirim na slikama!? nenaspavan ili fotosenzitivan?

srijeda, 04.04.2007.

nEĆE ljudi da se volu

Nešto kontam kako prokleta materijalistička mašinerija postavlja izazove i pred najveće odlike homo sapiensa a to je da "VOLU" I DA BUDE VOLJEN.
Osjetljiva tema da se sad ispovjedam, al kad sam započeo moram.
Vidim u ljudima oko sebe ipak ima volje i želje da vole. Voljeli bi i bili voljeni.
Istina malo su gorki, razočarani , zbunjeni, ali ipak ljubav živi, za inat zlobnicima koji ne vjeruju u ništa. Ljudi se još uvjek zaljubljuju.
Malo je nezgodno, treba se školovati niz godina, treba se srediti, naći svoje mjesto u firmi i sl. a biologija cvili, vrijeme je godine me zovu, ne ustaje mi se u 7 i ostaje do 8 tamo negdje nego ovdje, kraj moje ljubavi, malo bi da se volim , budem blesav i zaljubljen.
Čemu sve ako nemam vremena za ljubav.
A kapitalizam je smislio recepte za sve. Vrijedno radi, digni dobar kredit, dobro se sredi, dobra obleka, dobar image, dobra pila i upoznavanje anoreksičnih kuja, i šta više poželjeti u kapitalizmu nego dobro subotnje veče kojim se hektolitrima dobro sapere radna sedmica i ako se još smogne snage za nešto "pod sebe" pa kud ćeš više.
Premalo ljubavi je problem za sve, izgleda. Čini mi se da ljudi više ne misle na obline svojih žena, u glavi su samo planovi, marke i dolari.
A sigurno bi svijet bio bolji kada bi svi muskarci i žene dobijali ono što trebaju kao "kruh naš svagdanji"
U svemu tome pobornici materijalizma malo su se zajebali, neće ljudi više da se razmnožavaju pa počinje ponestajati radne snage.
Poanta je da je baš zajebano kad voliš.
Svi su protiv, ne možeš stalno biti s kim želiš, ako pomisliš na brak i uđeš nespreman u njeg najebo si ko žuti.
U svakom slučaju 3 put URA za nas idealiste! Jebeš im mater bezdušnu, bili su prazni i ostat će prazni! Samo TV reklame kažu da su sretniji od nas, mi znamo da nisu.

ponedjeljak, 02.04.2007.

Utjecaj Arapa na današnju civilizaciju

Pratio sam nedjeljom jedan serijal na TV-u sličnog naslova i došao do začuđujućih zaključaka.
Mislim i ja sam jedan od onih kojima današnji Arapi i ostali stanovnici Blisko istočnih država izgledaju najblaže rečeno, siromašni, neobrazovani, religijski fanatici (iako sam musliman kao i oni) i totalno OUT od svih današnjih globalnih trendova.
Stoga me nimalo ne čudi činjenica da jedan prosječan Amerikanac s prezirom gleda na njihov način života i ignorantski se trudi da im proda demokratiju i koka kolu za sirovu naftu.
A ko su Amerikanci, mješavina raznih kultura ipak sa najviše sličnosti europskim doseljenicima anglosakskonskog porijekla (ili su različitiji nego što se prikazuje, ali se najviše potenciraju baš ti protestanski korjeni? ne bitno sada)?
Uglavnom od Amerikanca do Europljana jer u vrijeme o kojem govorim Amerikanaca nije bilo ni na mapi nego su to bila razna varvarska plemena koja će tek mnogo kasnije djelom postati Amerikanci.
Izgubio sam nit...
Hocu reci dok su se Europljani gušili u svojim govnima i prljavštini srednjeg vijeka Arapi su skupljali antičke mudrosti i razvijali svoje.
Tako se lagano putem krstaša i raznih tadašnjih avanturista i lutalica dio mudrosti dopeljao i do Europe. Tako recimo Europljni (mislim na sve stanovnike kontinenta a ne na ignorantsku manjinu manjinu koja se "zakapijala" u zidove Unije) i dan danas koriste sistem brojeva koje su preuzeli od Arapa, pa tako smo svi u školi učili rimske i arapske brojeve (arapske smo uglavnom već poznavali).
Iz iste emisije sam se podsjetio da današnja medicina stoji na saznanjima do kojih je došao AVICENA (tako su ga zvali u Europi, njegovo pravo arapsko ime sam zaboravio), institucije bolnice ili lječilišta nisu ni postojali u Europi dok su ih kalife razvijali i poticali u tadašnjem arapskom svijetu.
Svi učimo o astrološkim podvizima Galilea i Kopernika a oni su samo koristili radove tadašnjih arapskih naučnika.
Tadašnji arapski svijet je bio centar civilizacije i mudrosti a Europljani su samo kupili mrvice njihovih spoznaja.
Što se desilo Arapima i kada ih je pregazila inferiornija civilizacija?
Nisam stručnjak da odgovorim na to pitanje.
Sve u svemu i ja sam samo potomak slavenskih varvara koji u posljednje vrijeme žive pod strahovitim utjecajem globalne ofen-kulture anglosakskonskih varvara.

nedjelja, 01.04.2007.

Slovo "DŽ" u Hrvata

Ova tema mi se još davno motala po glavi.
Ima li riječi u HRvatskom jeziku koje sadrže slovo DŽ ili Đ, dobro riječ đak znači da je đ definitivno korišteno u hrvatskom ali DŽ?
U Bosanskom se pojavljuje u riječima i imenicama ,Dževad,džabe,amidža, daidža, džamija ...ček.
Pa ima ima Zagrebačka džamija. A bogami i Medžlis Islamske zajednice Hrvatske.
Možda ima u Hrvatskoj koji Dževad koji svojeg strica naziva amidžom, a ujaka dajidžom ali on možda i nije Hrvat, možda je samo Bosanac (jedan od mnogih) koji je silom prilika prihvatio hrvatsko državljanstvo jer će tako lakše naći svojeg kruha pod suncem nego da se drži samo bosanskog pasoša. Tako da to i nije baš onda to.
Ali Zagrebačka džamija je zagrebačka, i svakako normalni Hrvati se ponose s time.
Hrvati s pravom mogu reći da su zreliji od Slovenaca za Europu jer imaju svoje DŽ.
Za razliku od tih Ljubljanskih skotova koji osporavaju pravo velikog broja muslimana koji žive u Sloveniji rade tamo, grade, prave im djecu i sl. Hrvati su pronašli način da slovo Dž naturaliziraju i nađu mu mjesto u svojemu društvu koje zbog toga s pravom može reći da je tolerantno i sazrelo za Vrli novi svjet kojeg nazivaju Europa.
Zbog toga Hrvate mogu nazvati boljim susjedima od Slovenaca i lakše im pružiti ruku.
Istina postoje i neke razmirice ali po svemu sudeći i to je maslo nekih Bosansko HERCEGOVAČKIH budaletina poput Rojsa ili Pašalića.
I tako došao sam do zaključka da slovo DŽ i nije samo Bosanski fenomen nego i Hrvati s pravom mogu reći da imaju 30 slova u abecedi.

DOWNLOAD mp3 muzike

MRZIM OVO MRZIM OVO,MRZIM OVO
kad mi usrani blog editor izgubi tekst koji sam otkuca samo zato jer sam htio jednu rečenic povećati font, i sada se ne usudim nego sve pisati jednako jer nikad ne znas kada ce sve ovo kucanje otići u vjetar
uglavnom nasao sam super stranicu za download muzike.
http://mp3.earthreactor.com
nikakve reklame, samo ukucaj nadji pjesmu, poslusaj ili je downoaldiraj, hvala svevišnjem na ovako dobrim stranicama koje vraćaju vjeru u internet,
veliki minus domaćim muzickim portalima a o ostalim sranjima na NETU bolje ni ne govoriti, gnjave te sa svime i onda se uspostavi da i ako imaju pjesmu koju trazis moras da je platis.
Ma malo sutra, ako hoces da te slusaju daj muzikzu dzabe, a ne snimi singl dva i digni milione, ako si umjetnik onda radi konxcerte i naplacuj ulaznice ako hoces lovu za svoj rad.
Kazem stranica je super ako trazite recimo nesto od Gnarls Barkley a , Enija Morriconea, Garbage-Milk, Che Guevara i sve ostale lijepe pjesmice koje je lijepo cuti ali nigdje ih nema ni u kaficima, ni u cd shopovima a bogami ni na internet portalima.
Uzivajte u ovoj stranici, nisam istrazivao ali mozda postoji mogucnost da se muzika tamo i postavi.
Ovom prilikom apelujem na sve koji znaju mjesto na net-u gdje se moze naci nesto od rijckih grupa DETOUR, E.N.I., LET3 i slično, jer uz dužno poštovanje hrvatskoj glazbenoj sceni ali iz Rijeke izgleda jedino i dolaze pjesmice vrijedne slušanja, barem tako može reći jedan Bosanac poput mene sa svojim istančanim bosanskim osjetilom za dobru mjuzu.
Molim ostavite linkove u komentar, JEDNOSTAVNO, ako je potrebna bilo kakva registracija ili download jebes im mater, onda cu se drzati svojeg dragog MP3.EARTHREACTOR.COM-a
P.S.
znam da je lijepo uz svaki post staviti neku slikicu al posto mi to ubija volju da nesto na brzinu napisem (jer moram naci adekvatnu sliku u hostirati je ubaciti jebeni kod) onda sam odlucio da pokusam barem ovako, ubaciti neku svoju slikicu, pa naposljetku mozda je tako i najbolje, raja hoće mene da vidi, nije lose vidjeti onoga ko piše, ljudi su radoznala bića, stvarni ljudi ih najviše zanimaju ah serem dosta za večeras, malo sam se ispucao tome je i svrha bloga, a bio sam zaglavio u perfekcionizam da na kraju ništa nisam ni pisao jer sam se trudio da svaki post bude ispravno otkucan, smislen i popraćen adekvatnom slikom MA JEBEŠ TO!

<	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?