Marketing
Mounty biking
Odavno mi je poznato da sam samo jedan od "homo chemicusa" ili ti biće koje živi i reaguje prema podržajima tvari koje luči ljudski organizam. Tako ako pijuckanje kafice potakne izlučivanje endorfina u mome mozgu ubuduće ću ja postati ovisnik o kaficama, jer moje tijelo i um će se podrediti želji da ponovi taj osjećaj ugode koji je proizveo endorfin.
Isto tako postoje kemikalije poput adrenalina i kortizola ako se ne varam, koje pomažu da ujutro iz pospanog stanja pređem u budno ili u situacijama kada je potrebno da se dodatno potrudim pomažu mojem organizmu, srcu, mozgu i ostalome da brže rade i budu efikasniji kada je to neophodno, recimo kada vas ganja LAV ili kada treba izdržati neki drugi napor.
Nevolja nastaje kada smo uzbuđeni a to ne zahtjeva nikakav tjelesni napor od nas, recimo kada polažemo ispit, riješavamo poslove na radnom mjestu ili nešto slično gdje smo izloženi stresu.
Hormoni svejedno rade, i naš organizam postaje "treperav " i osjetljiv a u stvari možda samo mirno sjedimo i slušamo nekoga.
Preduga izloženost stresu dovodi do hronične izloženosti kada je organizam konstantno napet i dovoljna je mala sitnica da "puknemo".
Iz istog razloga nastojim koliko je to moguće višak stresa izbacit iz sebe fizičkim naporom.
Trčanje je možda najbolje, ali iziskuje mnogo kondicije, pješačenje je dosadno, a vozanje bicikla mi je negdje najbolja srednja vrijednost.
U Bihaću ima mnogo lijepih mjesta za obilazak a da se ne ide daleko izvan grada, neke od mojih destinacija su Žegarska aleja sa klupicama, pješačkom stazom , drvećem i potokom, zatim obale rijeke Une na Gradskoj otoci, pored sportskog centra STENS, može poslužiti i gradska zaobilaznica preko Repušina, Ceravačka brda, Grabeški put ili izvor Klokota a nedavno sam se uputio dalje iz grada put planinarskog doma u podnožiju Plješivice, koja graniči sa Hrvatskom i BiH.
Kolega je napravio nekoliko slika, i želim ih podjeliti sa svim ljubiteljima mounty bikinga jer vjerujem da staza može zadovoljiti i one najzahtjevnije. Ukoliko nekad navratite svakako je preporučujem.
Nakon prolaska kroz Žegar, sljedi duži uspon asfaltom a zatim kod prvih borića, odvajanje na jednu od pješačkih ruta, staza ide uglavnom nizbrdo na pojedinim mjestima izuzetno strmo.
Nakon spuštanja, može se odmoriti u maloj dolini, koju presjeca potok, voda je čista i može se dopuniti bočica jer opet sljedi znojenje, jako strm uspon nakon kojeg ide visoravan sa manjim nagibom.
Po prelasku visoravni preko livada se izađe ponovo na asfalt i onda jurnjava makadamom pravo do planinarskog doma u sjenci planine.
Do doma mnogi idu i autom , mi smo se malo okrijepili i onda opet nazad, nije preostalo snage za povratak pješačkom rutom, pa smo se sjurili asfaltom, vjetar u kosi i nizbrdica su nas doveli nazad do samoga grada.
Post je objavljen 21.04.2007. u 14:00 sati.