Marketing
Bitovi i bajtovi, atomi i kvarkovi
Jedan put sam pokazao svojem prijatelju Ametu gramofon. Amet je važio sa hacker-a i osobu koja se dobro konta u kompijutere softver i sl.
Ali Amet nije razumio kada sam mu rekao da je gramofonska ploča mehanički medij.
"Ne pa gramofon radi na struju, ploča mora biti, elektronski ili magnetni medij.." govorio je a ja sam mu objašnjavao da su u početku gramofoni bili potpuno mehanički samo je ovaj koji sam mu pokazivao imao električni motor koji je okretao ploču i iglica mu je bila pod naponom kako bi se vibracije koje su nastajale na ploči što bolje artikulisale u kvalitetan i glasan zvuk. Struja je tu služila samo kao pojačivač a ploča je ostala mehanički medij sa "mehanički urezanim podacima". Amet nije mogao pojmiti da podaci mogu biti pohranjeni i tako primitivno bez ikakvog kodiranja, zvučna vibracija je prosto preslikana u mehaničke brazde.
Ostao je začuđen a začuđen sam također bio i ja jer sam shvatio da je Amet u potpunosti dijete novoga doba.
Isto tako sam i sam bio fasciniran revolucijom medija koja je od kompliciranih magnetnih medija (kaseta, traka,hard diskova i flopija) došla do posve jeftinog i prostog riješenja kao što je optički medij ili CD. Gomila podataka se pohranjuje na PVC disku pokrivenom folijom. Optičko-mehaničko riješenje. Kažu da voda ima mogućnost za još kvalitetnije mikro pohranjivanje podataka i ko zna možda se u budućnosti podaci budu pohranjivali u običnoj čaši vode, kada doznamo način kako da ih tamo stavimo, i odatle izvadimo.
I onda pomisliš kako pjesma koju slušaš je tek gomila simboličnih nula i jedinica i kodeka koji taj binarni sistem pretvaraju u dobru mjuzu.
A tek MP3 CD ovi, pa to je tek ludnica, ako postoji ograničen prostor na disku za ograničen broj kombinacija nula i jedinica i samim time za 20-ak pjesama na CD-u, kako mp3 uspjeva arhivirati podatke da na taj isti cd stane ponekad i 200-tinjak pjesama. Taj proces ne poznajem ali sam fasciniran da MP3 program (dodatna gomila nula i jedinica) pronalazi način da nekako iskombinuje postojeće nule i jedininice, valjda jedne preko drugih iznova i iznova da bi sve stalo na jedan CD.
I onda se vratim na ono da je i taj PVC-alu cd disk, ustvari kombinacija polimernih molekula karbona, koji je sastavljen od nekoliko elektrona i drugih subatomskih čestica, a opet i među njima je tek razlika što su različito sastavljeni od pozitivnih i negativnih kvarkova.
I onda se vratim u stvarnost volana automobila koji vozim na lijepom sunčanom danu slušajući muziku s cd-a. I uživam u MATRICI koja mi to sve omogućava.
Doista sve nalikuje na "Matrix" gdje je cjeli svijet samo gomila binarnih kombinacija.
Pa taj film i nije baš nešto orginalan jer ustvari ništa novo nije ni otkrio.
I tu dolazim na ono da ovim postom ništa neću zaključiti jer ni naš razum ne može dalje od okvira u koje je postavljen kao što ni program ne može funkcionisati izvan okvira koje mu je programer postavio.
a trenutno je i gužva u kući i definitivno mi ne daju ni rečenicu više sastaviti.
Post je objavljen 08.04.2007. u 17:05 sati.