Marketing
Poneka loša riječ o čovjeku koga svi vole
Na ovaj post se nakanjujem mjesecima, danas ću ga izvaditi iz spremljenih postova makar ga ne napisao precizno i ozbiljno kako sam namjeravao.
Povod svemu je knjiga koju imam na polici kod kuće:
(Izvor:Meša Selimović "Sjećanja" memoarska proza, BIGZ 1986)
O poznatom BH piscu, muslimanskog porijekla pa stoga još popularnijem u ovo posljeratno vrijeme. Za razliku od nekih on je ostao u našim životima na novčanicama od 5 KM (Rajhsmaraka :-) ) i nazivima ulica.
Laički ja bih kao Bošnjak i Bosanac patriota rađe izvadio iz zaborava jednog drugog Bosanskog pisca Branka Ćopića. Nisam književni stručnjak ali cijelo djetinjstvo uživao sam u njegovim knjigama
punim vedrine i ljubavi prema Krajini, Bihaću B.Krupoj i bosanskom čovjeku, kravici "buši", naročito je došlo do izražaja u "Ne tuguj bronzana stražo" gdje je njegova ljubav prema Bosni očita i neosporiva.
Čitajući Selimovićeva sjećanja neugodno sam se iznenadio. Meša se stidi svojega muslimanskog porijekla. Oči su mu rađe uprte svjetlima tadašnjeg Beograda, pronalazi i historijska fakta da Selimoviće poveže sa precima koji su zarad očuvanja porodice promjenili vjeru. ( Ako i jesu ne znači da su i moji preci uradili isto, ali ipak svojim muslimanskim porijeklom baca sjenku na tvrdnje ostalih Bošnjaka da su autohtoni i daje argumente strani koja bi tvrdila suprotno)
Meša je ateista i savršeno se uklapa u tadašnje pro socijalističke književne norme.
Ko zna kakav ga je lični usud doveo u situaciju da kritikuje svoje porijeklo, da svoje pretke naziva konvertitima, izdajicama vjere i kukavicama. Mrtvom čovjeku ipak treba ostaviti prostora za odbranu, u tim vremenima (i piščevoj ličnoj tragediji, smrt brata) svašta je bilo moguće, pa čak i da je neke stvari i morao reći.
Sve u svemu želim reći da Meša za mene nije najveći Bosanski pisac, imam dojam da bi ga neki rado stavili na to mjesto samo po kriteriju imena koje nosi.
Za mene ime nije kriterij, možda nisam dovoljno načitan, ali za mene je kriterij istinska ljubav za Bosnu onakva kakva jeste monokulturalna i multireligijska. (kažem MONOKULTURALNA jer mislim da je kultura svih etničkih ili nacionalnih skupina u BIH jedinstvena, bosanska iako bi neki rado da nije tako pa nastaju komične promjene, najčeće u jeziku kojim govore ljudi u Bosni).
Čast Meši kao i drugim velikanima koji su manje više voljeli ili mrzili svoju majčicu Bosnu, neosporna je činjenica da je svima dala život i da su njena djeca. A da li će je voljeti ili je se odreći njihovo je pravo, kao pravo na dvojno državljanstvo ovovremenih Bosančića i Hercegovčica.
Post je objavljen 08.04.2007. u 14:05 sati.