Marketing
Bosanski graditelji
Radim ponedjeljkom i utorkom, srijedom i četvrtkom, petkom i subotom i naposlijetku nedjelja preostaje, zove me Mirza, oženio se nedavno, kupio kuću, malo devastirana, srpska, kaže treba krovnu ciglu dignuti na krov okrenut će se janje i bit će piva jedino što ću propustiti svoj nedjeljnji spavanac.
Stvarno nije bilo teško, nekoliko nas, generacija, malo podizanja cigle , podvikivanja, i drijemež nestaje na jutarnjem majskom suncu.
I pomislih mi Bosanci samo gradimo. Naše su građevine od Libije do Slovenije , Hrvatske i razasute širom Bosne. Dokaz je tome i Medo, stariji zajebant koji usprkos jutarnjim pivama vješto hoda po strmom krovu i priča nam dogodovštine dok je radio za zagrebački Tempo i i ostale hrvatske firme, s nostalgijom se sjeća zagorskih berbi vinograda i Hrvatica koje su zajedno s njima gacale po zrelom grožđu. Nakon nekoliko piva VKV radnik naprosto plače za Titinom državom, ili možda za Josipom koju je ostavio tamo negdje u Zagorju jedne isto tako svibanjske nedjelje koje se dobro sjeća, onako pribijen u gužvi, musliman u crkvi, s velikim srcem prema svima a naročito prema Josipi plodnih kukova kao bosanske planine i divljih grudi poput naših planinskih rijeka.
Divan je osjećaj u majsko sunčano jutro sa balkona nove kuće gledati na naselje koje niče. Parcele koje tek čekaju na svoje temelje i nove kuće u susjedstvu koje još mirišu na jelovu građu i "Dalmacija cement".
Malo smo komentarisali američke drvene kuće na Floridi, plaćaju ih skupo, i "majku joj jebem salio bih je od betona pa nek je tornado okreće naglavačke, i čudili se kako su naivni pa ih i dalje prave montažne od drveta u zoni tornada i uragana".
Al običaji su običaji prisjetili smo se bosanskih "šeperuša!", s kamenim prizemljem za stoku, i drvenom konstrukcijom,s krovom na 4 vode, opletenom ili povezanom tesanim gredama i obloženim blatom ili šljakom koja se nakon tridesetak godina truni i raspada.
Tek od nedavno naši radnici su donijeli iskustva iz Europe i u zadnjih dvadesetak godina u Bosni se grade kuće zidane opekom, na jednostavni krov sa dvije vode (majstor kaže da je radio sa krovom na 8 voda a mi ga zajebavamo da je pravio manastir a ne kuću) a tako smo puni povjerenja i u betonski crijep kojim domaćin pokriva kuću, jer s krovom se nije zajebavati i experimentisati, da je glineni Bramak ili Tondach svi bi rekli trajat će narednih 30 godina al ovako smo malo skeptični prema betonskom crijepu, al da vidimo i to čudo s 50 godina garancije.
Pomišljam jebena smo nacija s prosječnih 200 EUR plaće, solidno se gradi jer mi smo graditeljska nacija, s nama radi i Stric, po profesiji policajac, kažem mu od kako gledam RTL-ovu POLICIJSKU PATROLU imam više poštovanja prema bosanskim policajcima koji sa 250 do 300 EUR grade i rade i istinska su radnička klasa ove zemlje u kojoj radi samo glomazna državna administracija sa pleća nas malobrojnih koji radimo u proizvodnom sektoru 70% na naš mjesečni prihod dajemo državi koja guta 50% državnog BNP-a. (majku im jebem političarsku i lopovsku to sve treba na vješala) (imam pravo da to kažem ja ih plaćam i ja ih biram na izborima, majku im jebem lopovsku).
I tako prolazi još jedna bosanska nedjelja. Lijep je osjećaj, janje je bilo mlado i dobro zasoljeno, pivo je bilo dovoljno hladno (i dobro forever bihaćki Preminger), pokrili smo još jednu kuću ispred koje će se igrati bosanska djeca, Mirza kad dovrši kuću i napravi je konačno, onda će samo praviti djecu.
Jebali smo im mater europsku. Iako se smatram intelektualcem (hehehe) i čovjekom od škole, ipak sam ponosan jer jebeš Bosanca koji kuću gradio nije.
Post je objavljen 22.04.2007. u 19:27 sati.