S ulica Kabula i malo sire

Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (10)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (14)
Srpanj 2007 (22)
Lipanj 2007 (2)

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Zemlja rata i terorizma. Pakao. cesto su rijeci kojima opisuju ovu zemlju, ovaj grad. Afganistan. Kabul. Ima istine u vijestima koje cujete i koje citate, ali postoji i nesto vise. Gostoljubivi ljudi, dobra hrana i 5000 godina stara kultura.
Kabul i Afganistan, koji vam nikada nece pokazati sluzbeni mediji, pornadjite ovdje.

ZASTICENO Copyrightom ©

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Kabulonline.com


Blogovi koje volim i
ljudi na koje sam ljubommorna

Malo drugacija Kina
Dogodovstine pijanih glazbenika
Ljekovito bilje kakvo niste znali
Baba uvijek mudro zbori
Veterinarski kutak
Poliperspektiva za sve umjetnicke duse
Bolje Paksu nego onaj supak
Bijele vrane ili crne ovce
Jednostavno volim biti protiv. Ovaj put, protiv nasilja.

Web Hrvatska


FOTO
Uglavnom: Samo Lah
Ponekad: Ivana S. Lah


Pise
Ivana S. Lah
ivanin.mail@gmail.com


Blogerica.com>


Ja sam...
Ja sam dvadesetdevetogodisnja novinarka. U Kabulu radim vec vise godinu dana. I dok vecina drugih stranaca svoje kabulske dane provodi u svojim skupocjenim kucama u elitnom dijelu grada ili u jednom od elitnih, "foreign pasportss only" restorana, moj suprug i ja pronalazimo djelove Kabula u koje stranac nije usao vec trideset godina. Mi zivimo u kuci daleko od sigurnog centra, sa susjedima afganistancima i po obicajima Afganistana. Zimi cijevi odledjujemo let lampom, a na plus 47 nemamo klimu, pa cak ni ventilator. Mi znamo razliku izmedju bazara ptica i pilece ulice, i gdje kilo marihuane mozete nabaviti za tri dolara i gdje ce vas vlanik radnjice pozvati na caj, a kuda trebate proci sa sto manje zadrzavanja.



19.04.2008., subota

Telefoniranje na afganistanski nacin

Svako jutro našom ulicom prođe pastir sa omanjim stadom ovaca. Vodi ih na obližnje smetlište gdje jadne ovce pokušavaju napuniti želuce otpacima iz susjedstva.

Pastiru je gotovo nemoguće odrediti dob. Ljudi zbog teškog načina života, ovdje jako brzo stare. Uvijek je obučen u ofucanu afganistansku tuniku, preko koje i ljeti i zimi ima ogrnut patu (vunenu dekicu) koja je pun rupa. Cesto hoda bos, a kada je kišno ili snijeg obuce gumene natikače sa izlizanim đonom. Kao i svaki pastir, i ovaj afganistanski primjerak uvijek uz sebe ima i jedan dugački, kvrgavi štap.

Svako jutro nas veseli afganistanski ovčar raspamećeno laje na ovce koje prolaze pokraj naših vrata ulijevajući im strah u kosti. Bilo je samo pitanje vremena kad će se dogoditi i zaista dogodilo se. Naš pas je uspio pronaći izlaz iz dvorišta, te je počeo naganjati ovce po susjedstvu. Sirote ovce su u paničnom bijegu počele bosti jedna drugu rogovima, ozlijeđujući se. Promet je stao, pa su vozači počeli nervozno trubiti dok su moj suprug, Ehsan, Amin i nekoliko susjeda pokusali bezuspješno uhvatiti psa. Luna je jurila oko ovaca očigledno uživajući u njihovom strahu.
Odjednom, pasitr je posegnuo u dubinu svoje tunike, tražio je nešto neko vrijeme u njenim naborima, a tada se ispod prašnjavpg patua ukazao jedan od namodernijih mobitela koje sam ja ikada vidjela. Zastidjela sam se bijedne spravice koju sam ja u tom trenutku imala u ruci, te sam je brzo spremila u stražnji džep hlača.

U naborima tradicionalnih, ofucanih tunika kriju se super mobiteli!
Photobucket

Afganistan je zemlja talibana, burki, neznanja, nepismenosti i mobitela. Svi, ali ama baš svi imaju mobitel. I to dobar mobitel. Kako, gdje i čime kupuju te super-ultra-hiper moderne uređaje za mene predstavlja pravu misteriju.
I Amin i Ehsan i Farid imaju mobitele. Vrlo cesto mijenjaju mobitele sa susjedima i ostalim članovima rodbine, pa mi se čini da svaki dan imaju neki drugi aparat. Ehsan ima dva mobitela, a jedan od naših susjeda ima pet komada. Po jedan na svakoj mreži u Afganistanu: Roshan, AWCC, Afghan Telecom, Areeba i Etisalat.
Ono cemu, usprkos modernim telefonima, Afganistanci nisu uspjeli pobjeći je tradicija.
Tradicija pozdravljanja. Kada se dva Afganistanca sretnu, sočno se poljube tri puta u obraz a zatim slijedi razmjena pozdrava. Prilikom razmjene pozdrava svi govore u isto vrijeme, ne trudeći se odgovoriti. Bitno je samo postaviti sto više uljudnih pitanja: „Chetor asti? Hub asti? Dzan dzorasti? Familiy shma hub ast? Tashakoor."
U prevodu: "Kako si, da li si dobro, da li si zdravo, kako ti je obitelj. Hvala."
Razmjena pozdrava može trajati i po nekoliko minuta, ukoliko se neki od učesnika odluči odgovoriti na ova pitanja. Ukoliko se dvojica bolje poznaju, pitat će za svakog pojedinačnog člana obitelji, a ovdje su obitelji ogromne: „Ahmad hub ast? Padar (otac) shma hubast? Daghtar (kći) shma hubast? Bacha (sin) shma hubast" i tako u nedogled.
U zemlji, gdje unatoč broju mobitela, nitko i nikada nema dovoljno kredita na kartici telefoniranje moze biti prilično skup sport, ako se tradicija pozdravljanja poštuje kako treba. Ovo se odnosi i na sve poslovne razgovore koje morate obaviti u toku radnog vremena, a njih je zaista puno. Vremenom naučite svladati ove recenice nevjerovatnom brzinom, jer veza moze puknuti, mobitel ostati bez kredita ili baterija, a kad se to dogodi razgovor kreće početnim obaveznim uljudnostima.
I tako je jedne prilike Aminu zazvonio telefon i pozdravljanje je počelo: „Chetor asti? Hub a..." Pozivatelju je nestalo kredita. Sada je na Aminu bio red da nazove, osoba s druge strane se javila i pozdravljanje je pocelo: „Chetor asti? Hub asti? Dzan dz…" I Aminu je nestalo kredita.
On je samo slegnuo ramenima. Nije se trudio nabaviti novu karticu. Valjda će onaj s druge strane opet nazvati. I zaista kroz nekoliko minuta, Aminu je opet zazvonio telefon i pomovo je pocelo pozdravljanje: „Chetor asti? Hub asti? Dzan dzorasti? Familiy shma hub ast? Tashakoor."
Nakon podužeg uvoda i pozdravljnja, Amin je rekao dvije rijeci i poklopio slušalicu.

"Pa tko je to bio?", pitala sam ga radoznalo.
"Netko je pogriješio broj", rekao je Amin.

Nema vode, nema struje, nema hrane ali mobitela ima
Photobucket

- 05:52 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>