Marketing
Telefoniranje na afganistanski nacin
Svako jutro našom ulicom prođe pastir sa omanjim stadom ovaca. Vodi ih na obližnje smetlište gdje jadne ovce pokušavaju napuniti želuce otpacima iz susjedstva.
Pastiru je gotovo nemoguće odrediti dob. Ljudi zbog teškog načina života, ovdje jako brzo stare. Uvijek je obučen u ofucanu afganistansku tuniku, preko koje i ljeti i zimi ima ogrnut patu (vunenu dekicu) koja je pun rupa. Cesto hoda bos, a kada je kišno ili snijeg obuce gumene natikače sa izlizanim đonom. Kao i svaki pastir, i ovaj afganistanski primjerak uvijek uz sebe ima i jedan dugački, kvrgavi štap.
Svako jutro nas veseli afganistanski ovčar raspamećeno laje na ovce koje prolaze pokraj naših vrata ulijevajući im strah u kosti. Bilo je samo pitanje vremena kad će se dogoditi i zaista dogodilo se. Naš pas je uspio pronaći izlaz iz dvorišta, te je počeo naganjati ovce po susjedstvu. Sirote ovce su u paničnom bijegu počele bosti jedna drugu rogovima, ozlijeđujući se. Promet je stao, pa su vozači počeli nervozno trubiti dok su moj suprug, Ehsan, Amin i nekoliko susjeda pokusali bezuspješno uhvatiti psa. Luna je jurila oko ovaca očigledno uživajući u njihovom strahu.
Odjednom, pasitr je posegnuo u dubinu svoje tunike, tražio je nešto neko vrijeme u njenim naborima, a tada se ispod prašnjavpg patua ukazao jedan od namodernijih mobitela koje sam ja ikada vidjela. Zastidjela sam se bijedne spravice koju sam ja u tom trenutku imala u ruci, te sam je brzo spremila u stražnji džep hlača.
U naborima tradicionalnih, ofucanih tunika kriju se super mobiteli!
Afganistan je zemlja talibana, burki, neznanja, nepismenosti i mobitela. Svi, ali ama baš svi imaju mobitel. I to dobar mobitel. Kako, gdje i čime kupuju te super-ultra-hiper moderne uređaje za mene predstavlja pravu misteriju.
I Amin i Ehsan i Farid imaju mobitele. Vrlo cesto mijenjaju mobitele sa susjedima i ostalim članovima rodbine, pa mi se čini da svaki dan imaju neki drugi aparat. Ehsan ima dva mobitela, a jedan od naših susjeda ima pet komada. Po jedan na svakoj mreži u Afganistanu: Roshan, AWCC, Afghan Telecom, Areeba i Etisalat.
Ono cemu, usprkos modernim telefonima, Afganistanci nisu uspjeli pobjeći je tradicija.
Tradicija pozdravljanja. Kada se dva Afganistanca sretnu, sočno se poljube tri puta u obraz a zatim slijedi razmjena pozdrava. Prilikom razmjene pozdrava svi govore u isto vrijeme, ne trudeći se odgovoriti. Bitno je samo postaviti sto više uljudnih pitanja: „Chetor asti? Hub asti? Dzan dzorasti? Familiy shma hub ast? Tashakoor."
U prevodu: "Kako si, da li si dobro, da li si zdravo, kako ti je obitelj. Hvala."
Razmjena pozdrava može trajati i po nekoliko minuta, ukoliko se neki od učesnika odluči odgovoriti na ova pitanja. Ukoliko se dvojica bolje poznaju, pitat će za svakog pojedinačnog člana obitelji, a ovdje su obitelji ogromne: „Ahmad hub ast? Padar (otac) shma hubast? Daghtar (kći) shma hubast? Bacha (sin) shma hubast" i tako u nedogled.
U zemlji, gdje unatoč broju mobitela, nitko i nikada nema dovoljno kredita na kartici telefoniranje moze biti prilično skup sport, ako se tradicija pozdravljanja poštuje kako treba. Ovo se odnosi i na sve poslovne razgovore koje morate obaviti u toku radnog vremena, a njih je zaista puno. Vremenom naučite svladati ove recenice nevjerovatnom brzinom, jer veza moze puknuti, mobitel ostati bez kredita ili baterija, a kad se to dogodi razgovor kreće početnim obaveznim uljudnostima.
I tako je jedne prilike Aminu zazvonio telefon i pozdravljanje je počelo: „Chetor asti? Hub a..." Pozivatelju je nestalo kredita. Sada je na Aminu bio red da nazove, osoba s druge strane se javila i pozdravljanje je pocelo: „Chetor asti? Hub asti? Dzan dz…" I Aminu je nestalo kredita.
On je samo slegnuo ramenima. Nije se trudio nabaviti novu karticu. Valjda će onaj s druge strane opet nazvati. I zaista kroz nekoliko minuta, Aminu je opet zazvonio telefon i pomovo je pocelo pozdravljanje: „Chetor asti? Hub asti? Dzan dzorasti? Familiy shma hub ast? Tashakoor."
Nakon podužeg uvoda i pozdravljnja, Amin je rekao dvije rijeci i poklopio slušalicu.
"Pa tko je to bio?", pitala sam ga radoznalo.
"Netko je pogriješio broj", rekao je Amin.
Nema vode, nema struje, nema hrane ali mobitela ima
Post je objavljen 19.04.2008. u 05:52 sati.