ponedjeljak, 25.08.2008.
Cold
Moje muze nisu tu večeras. Ne znam o čemu da pišem. Pitam se mogu li ih posjetiti. Pa, izgleda da mogu. Odlutao sam na jezero Morran (ako se sjećate posta o mojem svijetu, to je jezero s onim slatkim trolom, heh). Tamo sam uobličio svoje muze u vile. Bila je noć. Pun mjesec sjajio je na nebu bez zvijezda. Nekoliko oblaka letjelo je blizu mjeseca. Vidio se samo dio neba, ostatak su skrivale krošnje visokog drveća. Vile su lebdjele nad tamnom površinom jezera. Bijele poput snijega, prekrasnih lica. Smijale su se i uživale u hladnoj noćnoj magli. Vjetar je plovio njihovom sjajnom kosom. No tama je stigla na obale Morrana. Zelena svjetlost pojavila se u šumi. Demoni Pandemonija. Iskrivljenih oblika, velikih tamnih očiju, nošeni mržnjom i strahom, opsjednuti zlom. Nekoliko tamnozelenih strijela prohujalo je zrakom. Srebrna krv polako je tekla iz rana jedne vile. Njeno tijelo tiho je palo na površinu jezera, no nije potonulo, ostala je plutati na površini jezera, a njena krv miješala se sa hladnom vodom. Demoni su uz ogromnu buku krenuli na vile. A one su padale na površinu jezera. Jedna po jedna. Bespomoćne. Jezero je sada bilo srebrne boje. Krv vila sjajila je na njegovoj površini, a demoni su proždirali mrtva tijela. Smrt je došla tiho na krilima tuge. Nježno primila duše vila u svoje koščate ruke i odnjela ih u Obelion.
Ovo je zapravo više-manje tok mojih misli. Na početku sve je dobro. No kraj je uvijek gorak. Fakat su me muze napustile danas. Mogao sam puno bolje ovo napisati. Možda sam samo preumoran. PoZzDraFf
P.S. Počeo sam koristiti ć..hehe…
