nedjelja, 27.04.2008.
Ples s mrtvima
Hodao sam kraj hladnog jezera. Prekrasna srebrnasta magla lebdjela je uz površinu jezera, uživao sam u mjesečevoj svjetlosti. Bio sam trijezan. Bezbrižno sam šetao uz jezero ne sluteči ništa. Nesvjestan Prisutnosti Demona koji su pratili svaki moj pokret. Odjednom sam se prenuo i pao na koljena, a nešto me zgrabilo iz sjene. Odveli su me na meni nepoznato mjesto,, tama je izbijala iz zidova, osječala se prisutnost mrtvih. Smrad mi je parao nosnice dok sam u čudu prestravljen gledao. I tada su me pozvali da njim se pridružim u plesu mrtvih. Odveli su me u sredinu vatrenog kruga. Iako sam bio umrtvljen od straha slijedio sam ih. Vrijeme je stalo a vatra me nije opržila. Dok sam plesao na ugljenu shvatio sam da sam u transu te da je moj duh odvojen od tijela. Želio sam da netko može posvjedočiti što mi se dogodilo. No plesao sam, pjevao i smijao se s njima u krugu vatre. U očima njim se vidjela praznina, svi su bili nemrtvi. Bezživotni pijuni uzdignuti iz samog Pakla. Plešuči s mrtvima moj je duh uživao, smijao se svojoj slobodi i neograničenosti, ispod mod nemrtvog tijela samo sam plesao u krugu smrti. No moj duh počeo se uzdizati. Vračao se u tijelo, nisam znao jesam li živ ili mrtav. Figure mrtvih počele su blijediti. Ponovno su moje tijelo i moj duh bili jedno. Trčao sam najbrže što sam mogao ne usuđujuči se skrenuti pogled.
Kada dođe tvoje vrijeme budi spreman. Reci svoje posljednje pozdrave svima i popij zadnje piče. Kada ležiš u krevetu, kada spavaš. Kada se probudiš iz svijeta snova da bi plesao sa mrtvima.
Ni danas neznam zašto su me pustili. No nikad neču plesati dok ponovo ne plešem s mrtvima.
nedjelja, 20.04.2008.
Bla, bla
Evo jedne male činjenice:
Umrijet ćete.
Koja je vaša reakcije na spomenutu činjenicu??
Zabrinjava li vas to?
Mene ne...oduvijek sam znao da je smrt ključan dio života. Sve što ima početak mora doživjeti kraj.
Mislim da smrt nije zlonamjerna, nije okrutna, nije nasilna...smrt je naprosto posljedica.
Kako smrt izgleda?? Pa mislim da je dovoljno da pogledate u ogledalo i vidjet čete ju. Dok tražite ogledalo nastaviti ču s svojim uobičajenim bljezgarijama.
Pošto neznam što da vam velim reči ču vam da je danas Hitlerov rođendan. 20.travanj1889. Uz to je i dan marihuane....čudna slučajnost nema što...
Jeste li ikada blokirali bol i smijeli se dok je bol postojala nepodnošljiva? Ja osobno volim to raditi. S vremenom bol slabi. A vi se i dalje smješite jer sadda ste spremniji na ono što če svijet baciti na vas...spremniji ste na bol, uvrede, poniženja i odbijanja. Sječate li se kada ste prvi put umrli? Ja ne. Možda je to bilo kada sam prvi puta bi prebijen i gutao svoju krv na hladnom pločniku dok je kiša polako padala. Ili pak kada sam osjetio prekrasnu mržnju kako gori u meni i razvija se. Možda kadda sam upoznao depresiju svu njenu hladnoču i prazninu. Svako malo osječam se dovoljno loše da mogu reči da sam umro. Volim taj osječaj recite da sam mazohist. ali ja to volim. Dok u meni polako trune i zadnji trag savijesti a moja duše se grči dok želi pobječi iz mog tijela ja uživam. I nastavljam živjeti potpuno smiren na površini, dok svaki rez na mojoj koži otkriva mržnju i depresiju ogromnih razmjera Autodestruktivnost....zanimljivo kako ljudi imaju naziv za svaki pojedini osječaj (pa i više naziva za neke). Dok se utapam u moru alkohola, gledam nebo tvoreno od LSD-a, svako drvo u ovom svijetu napravljeno je od marihuane, plaža se sastoji od kokaina, u daljini žujem žubor rijeke kokaina i zamišljam polja antidepresiva. tonem sve dublje prema smrti koja me zove svojim zavodljivim glasom...njena prilika lebdi iznad mene, a njena odvratna ruka poseže za mojom dušom. Budim se okupan znojem, prazan iznutra, a kroz kralježnicu mi se širi neki lagani strah koji kao da me hladi i opušta, paranoja, smrt s mojim licem zaogrnuta crnim plaštem u svijetu koji je tako prekrasan....hm....ionako rijetko kada znam što sam sanjao....
utorak, 15.04.2008.
Demoni
Demoni su nekada davno bili glasnici bogova. Danas su nositelji zla. Što je toliko utjecalo na taj naziv? Nisu svi bogovi pozitivci no svejedno...ne razumijem to. Ja nosim nekoliko prilično snažnih Demona u sebi. Govorim o porocima. Npr. alkholizam. Nemogu izdržati a da ne pijem. Pušenje. Nemogu bez toga. Jednostavno kao da sam programiran da odem iz stana zapalim pljugu kupim pivo/vino/ili nešto drugo (s sličnim svojstvima naravno) i opijam se. Bilo u društvu bilo sam. Nema veze glavno da ja pijem i pušim. To je moj način zaboravljanja na probleme. Opuštanja. Moja mantra (svakodnevna). Volim zamišljti izgled demona, njihove osobine i karakter. Jedan od omiljenih prikaza Demona u mojoj mašti je Demon velike visine s glavom Šakala i oštrim zubima, a iz očiju mu issijava krvavo crvena boja. Ruke su mu duge i mišičave podlaktice mumificirane a na kraju svakog prsta nalazi se zlokobno duga, oštra kanđa. Na prsima nalazi mu se obrnuti ankh. Njegovo visoko, vitko tijelo prošarano je ožiljcima. Njegova koža je tamne boje (poput boje koju poprimi beba nakon dužeg paljenja). Uz tuniku koja mu sakriva noge prijanja se poduži srpasti mač. Umijesto stopala na naogama ima papke s kojih neprestano kaplje krv. U mojoj glavi postoje cijele vojske takvih Demona svaki se razlikuje od drugog svaki ima drugi naziv i snagu. Ovdje opisan Demon odlikuje se okrutnošču, spretnošču i snagom no uz to je i mudar, riječit i nemilostiv. Jedna od omiljenih kreacija moga poremečenog uma (barem onog što je ostalo od njega). Pa uskoro je veliki odmor, stoga odlazim popiti pivo i zapaliti cigaretu kao što je več običaj (volim hraniti svoje demone). Ugl. uživajte koliko možete i ako to podrazumijeva stvaranje novih Demona.
[u ovome tekst riječi poput Demon, Demonski, Demonov pisane su velikim početnim slovom iz čistog poštovanja i ljubavi (rijetko kada pišem gramatički ispravno, poštujem tek neke odredbe pravopisa jer ovdje ne trebam na to paziti) hvala na razumjevanju (heh...)
PoZdRaFf
ponedjeljak, 14.04.2008.
...
Sjedim na balkonu i pušim bijeli walter. Dim se polako diže iz posljednje cigarete (meni izgleda prekrasno). Pada lagana kiša, a ja uživam u pogledu. Gledam ljude natiskane na autobusnoj stanici, izfrustrirane, monotone i bez lica (kratkovidan sam, a naočale su na stolu). Kišobrani se šarene nekoliko ljudi žuri niz ulicu. Osim toga sve je mirno. Čak i premirno. noč lagano pada i mjesec se pojavljuje na nebu. Slušam pjesmu brothers in arm (straitsi) ta pjesma mi je oduvijek odlična. Volim u takvim mirnim trenucima slušati tihu glazbu, laganu i opuštajuču. Događa mi se svašta u životu što me ljuti i baca u depresiju ali ne želim pisati o tome barem ne sada. Radije opiisujem ugodne trenutke. Tipfleri kojima ovaj tekst najvjerojatnije obiluje uzrokovani su popriličnom količinom piva i ispričavam se zbog toga. Zapravo se ne čudim što sam opušten kada je dan tako smiren a ja polupijan sjedim na balkonu i pljugam. Nažalost iz ove cigarete izvuči ču samo još par dimova. nakon toga namjeravam prošetati do obližnjeg kafiča i kupiti novu kutiiju. Naravno ako se uspijem pokrenuti (nikada nisam bio ništa drugo nego lijen). Pa to je sve što sam vam želio reči u ovom stanju. Obečavam da če sljedeči post biti zanimljiviji. (barem se nadam) pozdraFf
četvrtak, 10.04.2008.
Silent night bodom night
Iako danas nisam namjeravao napisati post da se predomislim me nagnala šetnja gradom. Izašao sam iz zgrade i kreuo kroz park prema Music Pubu Pivnica. Kada sam šetao parkom osjetio sam lagani smrad rijeke koja je proizvodila jedini zvuk ove noći. Nije bilo nikakvih prolaznika, a noć je bila prekrasna. Oduvijek sam volio šetati gradom sam i kada sam došao da Pivnice odlučio sam rodužiti na Stari grad. Nakon zaobilaženja ograde i uspona na brdo Zapalio sam cigaretu i gledao grad. Izgledao je tako mirno da bi netko pomislio da u njemo nitko ni ne živi. Tako sam stajao i samo promatrao tihi grad dvadesetak minuta (tišinu je remetila jedino pjesma iz naslova nakon koje sam ponovno spremio mobitel). Odlučio sam posjetiti i Hušnjakovo. i nakon krače šetnje stigao tamo. sjeo sam na klupu u šumi i gledao u tamu (ponovo moram naglasiti da je noč bila prekrasna). Nakon nekoliko cigareta odluči sam se za ponovno remečenje tišine ovaj puta pjesmom Marilyna Mansona koja se zove Man That You Fear.Nakon nje sam ponovo krenuo ovaj puta ravno prema Pivnici.Hodao sam uz cestu koja je bila potpuno pusta i prisječao se nekih uspomena jer nisam želio uništiti noć razmišljanjem o nekim težim temama. Došavši u Pivnicu naručio sam 3 deci točenog piva sjeo za šank i jednostavno gledao kroz prozor nasuprot mene, nisam bio raspoložen za nikakve razgovore ovaj put. Tijekom povratka u stan ponovo je sve bilo pusto što mi je godilo. Prva stvar koju sam napravio došavš ponovo u stan bila je otvaranje bloga i pisanje ovog posta sada nameravam skinuti blatne starke i obrisati s poda počinjeni nered. Ugl.ako budete mogli svakako posjetite Krapinu, možda vam se svidi. PoZdRaFf
srijeda, 09.04.2008.
ojla! evo novog posta u kojem ču pisati o sljedečoj stvari koja mi padne na pamet a to je............................(fck nemam pamet....)....................................................................................književnost....eh da o knjigama ču nešto nadrobiti na brzaka. U komentarima OBAVEZNO recite kaj mislite o čitanju i koje su vam omiljene knjige ili pisci (ak imate kaj takvog). Ugl. moj omiljeni pisac je Tad Williams. Nemam omiljene knjige jer svaka koju pročitam je odlična. Prva njegova knjiga koju sam pročitao bila je prijestolje od zmajokosti (the dragonbone chair). knjigu definitivno preporučam i sigurno če vas navesti da uzmete II dio u ruke. A za vas koji više volite krače stvari, a ako još volite i računalne igre (pogotovo RPG-e) onda če vam se jako svidjeti serijal Diablo ili pak Warcraft (autori se razlikuju kroz serijale npr. prvi dio Diabla napisao je Richard A. Knaak, a drugi Mel Odom). Knjige su kratke kojih tristotinjak stranica na malom formatu, a akcija je gotovo neprestana tako da se te knjige (nažalost) pročitaju za jedan kišni dan. Ako još uvijek čitate vjerojatno ste primjetili da sam ljubitelj fantasy žanra. No posljednja knjiga koju sam pročitao bila je SF i jako mi se svidjela. Autorica Lois McMaster Bujold (nadam se da sam dobro napisao) opisuje mali rat i podosta političkih intriga koje se vrte oko dvoje glavnih likova na suprotnim stranama koji se (naravno) zaljubljuju. Ugl. ako volite SF ovih knjiga ima cijeli serijal (i to poduži). Nesmijem zaboraviti Thorinu preporuku (koja mi se jako svidjela tnx Thora) Charles Baudelaire-Cvjetovi zla knjiga mi je prejebena (a ne volim baš nešto pjesništvo). Hmmm.... Prenjet ču vam i preporuku koju nisam stigao pročitati (premalo knjiga u knjižnici) Martin-Igra prijestolja. ima tu još mnogo knjiga koje bih vam rado preporučio al prvo želim vidjeti da li netko uopče čita osim mene i još par frendova/frendica....iskreno se nadam da vas mnogo čita....ugl komajte i poZdRaFf
ponedjeljak, 07.04.2008.
Komercijalizacija
Na ovaj post nadahnuo me post koji možete proćitati preko ovog linka http://magick.blog.hr/. Fakat je u pravu. Danas mi je na govnu pisalo Coca Cola. I zaključio sam da je ovo več pretjerivanje. Upalite TV i vidite reklame. Gledate neku seriju i suptilno smještenu limenku Coca Cole npr. usred ekrana i ta limenka plijeni više pozornosti ngo glumci. Kad vam pukne film od tih usranih reklama odete na net i tu s svake strane frcaju reklame i slična sranja. Več mi je dosta toga i onda odem u Pivnicu na Žuju al putem vidim toliko reklama da do Pivnice više neznam po što sam došao jer mi je mozak pošteno ispran. Tamo sjedim na šanku do oporavka (dok ne ubijem dosta moždanih stanica da više ne vidim reklame sve dok se ne zabijem u njih) i tek tada se vračam kuči. Pošto su napravljeni gotovo svi umjetni organi još malo i doči ču tako na wc a tijekom pišanje robotski glas če me podsjetiti "Ovo pišanje omogučuje vam Toyota. made in China"nečemo iči k doktoru več k ovlaštenom serviseru za bubrege/srce/kurac/dupe/i ostale pizdarije. (brijem da budem pijan od straha dok se ne priviknem ostavljal tragove posvud) Ugl. zasad tolko o ovoj temi al imam osječaj da budem se još vratil na nju. do onda pozdraff...
M.M.
Evo drugog posta. Nadam se da Petek nije zaboravil adresu inače bu mi malo komentara... Ugl. uz ovaj post bude nadam se priložen link kamufliran u sliku. Svakako posjetite jer je jebena stranica. Bit će još linkova al kasnije koji če vas voditi do raznih stranica a tematika če večinom biti glazba umjetnost i književnost naravno ne 16 stolječa več ovog našeg 21. Nadam se da čete uživati u radovima koji se tamo mogu vidjeti posebno radovima Nicka Kushnera.
Trenutačno radim na dizajnu koji bi trebao biti gotov (nadam se) uskoro.Pa komentirajte link i uživajte u umjetnosti M.M.-a.
nedjelja, 06.04.2008.
Ojla
Pitam se što da pišem u prvom postu. Pa da se upoznamo. Ja sam iz Krapine ušljiv mali gradić al ima svoje čari. Trenutačno razmišljam o jedinom kafiču za alternativce ovdje a to je Music Pub Pivnica...uskoro če se zatvoriti i zbog toga sam prilično tužan jer sam sentimentalno vezan za taj pub. Namjeravam se dan prije zatvaranja pošteno napiti tamo. Sukladno mojim razmišljanjima traje pjesma climbatize od Prodigya. Več dugo nisam slišao Prodigy več mi je lagano nedostajao. Jedina čar ovog grada je kad malo bolje razmislim to što ima 30-ak kafiča. I malen broj stanovnika koji što vam omogučava da radite više manje što želite a da vas s mlo sreče nitko ne vidi...zapravo nikog nije ni briga. Ugl.idem dodati neke linkove i slike možda.... PoZzDrAfF
