petak, 23.05.2008.
...
ovdje sam. još uvijek. stojim na rubu ponora i smijem se.....gledam kako se sjene gladne smrti i žedne krvi skupljaju ispred mene.... pitam se hoču li pasti....svako malo netko me lagano gurne....gdje sam? več mi je zlo od straha. dosta mi je depresije. dosta mi je ovog života. osječam se kao mrtvac. nisam sposoban voljeti. prazan sam. previše pijem. to mi svi vele. a kako da se jebeno opustim. svaki put kad sam sretan dočeka me neki problem koji me spusti. i ponovo sam na istom mjestu. mržnja gori u meni. kao da neka zvijer trga sve u meni. želi izaći i uništiti sve. nemam ničeg. osječam se tako usamljeno i kada je oko mene sve puno ljudi. nemam više snova. praznina me ubija. nemam više snage. osječam poglede ljudi na svojim leđima. nikad nisam imao nekog da me drži. ovo zvuči glupo. nitko me nevoli brija....to mi je glupo....jer ne vjerujem u ljubav....ne vjerujem u nešto što toliko želim...nemogu se načuditi svojoj beskrajnoj debilnosti...oni koji misle da su glupi očito nisu upoznali mene....ja podižem samopouzdanje ljudima tako što imam iq trupla.....neznam što želim reči.....neznam kako sam dospio ovamo.....neznam kako bi pomogao sam sebi......u kurac.....
nedjelja, 11.05.2008.
Arkhanon (II dio)
Nakon nekog vremena Garandall je progovorio. Njegov glas bio je tih, no svi smrtnici i besmrtnici nižeg ranka od njega bili su prestravljeni od tog glasa. Vi osobno trenutačno niste uspjevali smiriti bujicu misli u svojoj glavi od straha i iščekivanja. "Iz Arkhanona če krenuti 4 demona u potrazi za Omirellom. To je svjetiljka koja sadržava moči stotinjak demona. Onaj ko ju posjeduje može tu moč iskoristiti za što želi. A u ovome ratu ta moč če nam biti i više nego potrebna." Govori o ratu između Pakla i raja koji bijesni od početka svijeta. Večinom se odvija na zemlji koja je u kaosu i pokušava se odmoriti tijekom kratkih stanki u ratu (koje su rijetke). Trenutačno rat i nejde najbolje za Pakao. Hram u Simmornu bio je uništen i to je iznimno loše utjecalo na vojne pohode u sjevernoj Europi. Naime svaki hram je svojevrsni portal koji vodi na Zemlju. Simmornski hram bio je ogroman, a uništen je tjedan dana prije prolaska 5000 vojnika na Zemlju što je uzrokovalo kaos u cijeloj toj regiji. Božje vojske uništavale su klale i silovale sve što su mogle ne birajuči načine i sredstva. Moči stotinjak demona bile su ogromne tek toliko da znate. "Ti si jedan od demona koji če krenuti ostali če uskoro doči, stoga predlažem da uzmeš svoje demonsko obličje."Svaki demon imao je svoj unikatni oblik koji je služio kao prikaz moči i oružje koje je ulijevalo strah u neprijatelje. Opis oblika koji ste poprimili nije bio toliko zastrašujuč kao kod nekih demona no bio je vrlo praktičan. Naime vi ste nekad bili bog u Egiptu. I to nitko drugi nego Anubis. No Egipčani su mali ublažili vaš lik stoga ču vam opisati kako je to danas. Glava je gotovo ista, jedina razlika je to što imate veče očnjake, a oči vam svijetle crvenom bojom (posljedica mnogo veče moči sada nego kada ste bili u Egiptu), vaše tijelo je čovječje al na njemu nema kože več se vidi svaki mišič, na takvoj "koži" nalaze se žigosane rune koje vas donekle štite od magičnih napada (svi demoni imaju sličnu zaštitu neki jaču neki slabiju). S vrata vam je visio obrnuti ank koji je bio hamajlija. Dva poduža svinuta mača visjela su vam uz bedra koja su bila prekrivena s crnom obrednom haljom s magičnim svojstvima koja ču kasnije opisati. Noge su vam bila zapravo 3 prsta s rožnatim kanđama. U prostoriju su ušla 3 demona. Prvi je lebdio na krvavocrvenom plinu koji mu je izgleda sačinjavao cijelo tijelo. Na glavi je imao crno srebrnu kacigu s 4 velika roga i prorezom u obliku slova T. Kroz prorez bi mu se trebale vidjeti oči, usta i nos. no vidio se samo isti onaj krvavocrveni plin. Na prsima imao je također crno srebrni oklop. s kojeg je visio dug crni plašt zakvačen s nizom od 3 metalna roga na svakom ramenu. Plašt je bio posve crn no njegvi rubovi sjali su tamnozelenom bojom. To su očito bile zaštitne rune. Iza njega ušla je vioka smeđa prilika. Odlikovao se glavom vepra s izrazito oštrim zubima. Oči su mu se caklile na svijetlu bile su divlje žute. Bio je ogroman na mišičavim prsima nije imao ništa no leđa mu je skoro potpuno prikrivala velika sjekira napravljena od srebra s crveno-žutim runama. Noge su mu bile prekrivene metalnim oklopom sive boje sve do gležnjeva koji su bili goli isto kao i papci u koje je bilo urezano podosta runa. Posljednji je ušao demon čiji je oblik bio sastavljen od 3 bića. Noge su bile paukove, paukov trup na koji se nastavljao čovječji trup te gušterova glava. Trup i noge bili su u tamnoljubičastom oklopu na kojem su bile ispisane izrazito močne rune ovaj se demon znao zaštititi od napada magije ali i sile fizičke naravi. Gušterska glava odlikovala se račvastim jezikom, velikim brojem oštrih malih zubiju, oštrim rogovima koji su mu izbijali iz nosa i spuštali se niz kralježnicu te s dva oka na kojima je zjenica bila jedva vidljiva no sjajila je zločom. Svi demoni poredali su se pred Garandalla i kleknuli (klečanje je posljednji demon očito dugo vježbao sa svojih 6 nogu).
Ovo je bio samo kratak uvod mislim da je dovoljno za jedan post. Nije baš bilo mnogo krvi ubijanja i mučenja to če doči kasnije ...... Obečavam hehehe
racite što mislite....
ponedjeljak, 05.05.2008.
Arkhanon
Zar nije prekrasno hodati mračnim ulicama. Slušati udaljenu cvilež jadnih i nemočnih pomiješanu s zvukom pucanja kostiju pod vašim nogama? Udišete zrak punim plučima i osječate miris krvi. Taj prekrasan opojan miris koji u vama budi tako snažne primitivne osječaje. Gubite um. Ili ga nnadilazite? Stvar je vašeg razmišljanja. Hočete ili proči svoje granice ili se ne usuđujete? Dolazite do mosta. Vrela rijeka krvi žubori pod vama dok gledate stari kameni grad za vama. Kako se skriva u magli. Prekrasan prizor. Pokraj vas prolaze kola koja vuku robovi mokri od krvi koju teče u obilju s njihovih leđa dok demon koji ih goni vrišti od smijeha. Crni rogovi izbijaju mu iz glave, a oči mu sjaje krvavocrvenom bojom. Njegvo je lice bijelo i beskrvno, a na tijelu mu se sjaji tamni oklop. Kao da ga obasjava neka bolesna aura. Nastavljate svoju šetnju ovim gradom prokletih. U kuču Garandallovu dolazite. Rob vam otvara vrata. Toliko je zgrbljen da bi mu i sam pokušaj uspravljanja slomio kralježnicu, no on nije tu da se uspravlja, on je tu da kleči, moli i preklinje za milost. Crv ništa više. Samo crv sa rijekom zgrušane krvi na koži, kolekcijom rezova i nekoliko istaknutih masnica na kržljavom tijelu. Nalazite Garandalla kako lebdi nad skupinom demona i izdaje njim naredbe kji ovi slušaju klečuči tako nisko da se počinjete pitati koko se još nisu stopili s podom. Garandall se okreče prema tebi. A ti njemu nisi više doli sluga pokoran. Osim ako ne želiš trpjeti muke sve vjekove što če ti on rado priuštiti. Njegov pogled struji kroz vas. Osječate vrelinu njegovog pogleda i ništa osim straha ne prolazi vam umom. Garandall naime nema oči on je daleko iznad pogleda smrtnika. Njegova je snaga nezaustavljiva. On stoji s desna Vladaru Pakla. No unatoč svojoj okrutnosti i izopačenosti njegovo je lice prelijepo. Duga ravna crna kosa pada mu niz ramena srebernocrni oklop kao da uvlači samu bit ovo magičnog mjesta na tom oklopu vide se patnje stottina tisuča ljudi. Vaša patnja i patnja svih u ovom gradu. Krila su mu široka i prozirno crna. Kao da su sazdana od duša demona. Klačite i čekate....svju smrt možda ili nešto novo?
Da nastavim pisati ovako nešto ili ne? Recite....imam inspiracije za još....recite u komentarima.....večina pobjeđuje.....(pravimp se da bi htjeli čuti što slijedi zbog mog samopouzdanja...heh)
nedjelja, 04.05.2008.
Praznik rada
Pa kladim ste da ste svi uživali na praznik rada. Ja osobno nisam. Morao sam raditi. Mjenjao sam krovište kod nekog iz obitelji. pa da vam opišem u kratkim crtama taj dan. Spavao sam do osam sati kad me glas moje stare trgnuo iz sna. Presvukao sam se sjeo u auto i eto me na krovu neke štale u pripizdini. Dali su mi pajser (neznam koji je knjževni naziv ugl metalna šipka s spljoštenim krajevima koja služi za trganje stvari i sl.) s tim pajserom otpičio sam na krov gdje mi je zadatak bio vađenje drvenih dasaka. Sunce je jebeno pržilo na tom usranom krovo a vjetra nije baš i bilo. Pokušavao sam zabušavati ali to je prouzročilo lavinu deranja i psovanja tako da sam se morao primiti posla. svaki put kada bi mi pogled skrenuo na sunce opsovao sam nekoliko posebno mi dragih svetaca..... Tako su prolazile minute duge poput godina. Cvrkut ptica išao mi je na kurac. Najrađe bi odkidao ptičje glave s tim pajserom. Što sam više radio to mi je taj komad metala postajao teži u rukama (ali mislim da bi smogao snage da ga zavitlam nekom od drugih ljudi na krovu jer su mi svi pilili živce) Imali smo jednu pauzu od pola sata. Bolesno kratko ni pojesti nešto nisam stigao. Nemam snage pisati jer sam radio i u petak i jučer i danas. Zato je ovo vjerojatno najusraniji post ikad. al jbg.pokušat ču napisati novi kad se malo odmorim. Eh sutra (fala kurcu) škola. Napokon malo odmora. Napokon ču ponovno imati snage da se napijem i vremena da spalim kutiju pljugi.......eh jedva čekam.....idem ja....spavat.....pozdraFf
