ovdje sam. još uvijek. stojim na rubu ponora i smijem se.....gledam kako se sjene gladne smrti i žedne krvi skupljaju ispred mene.... pitam se hoču li pasti....svako malo netko me lagano gurne....gdje sam? več mi je zlo od straha. dosta mi je depresije. dosta mi je ovog života. osječam se kao mrtvac. nisam sposoban voljeti. prazan sam. previše pijem. to mi svi vele. a kako da se jebeno opustim. svaki put kad sam sretan dočeka me neki problem koji me spusti. i ponovo sam na istom mjestu. mržnja gori u meni. kao da neka zvijer trga sve u meni. želi izaći i uništiti sve. nemam ničeg. osječam se tako usamljeno i kada je oko mene sve puno ljudi. nemam više snova. praznina me ubija. nemam više snage. osječam poglede ljudi na svojim leđima. nikad nisam imao nekog da me drži. ovo zvuči glupo. nitko me nevoli brija....to mi je glupo....jer ne vjerujem u ljubav....ne vjerujem u nešto što toliko želim...nemogu se načuditi svojoj beskrajnoj debilnosti...oni koji misle da su glupi očito nisu upoznali mene....ja podižem samopouzdanje ljudima tako što imam iq trupla.....neznam što želim reči.....neznam kako sam dospio ovamo.....neznam kako bi pomogao sam sebi......u kurac.....
Post je objavljen 23.05.2008. u 23:13 sati.