U Splitu otvorena izložba Jure Divića 'Rock portreti'
utorak , 18.02.2025.Izložba Jure Divić Rock portreti u Splitu
Oznake: jure divić, fotografija, izložba, Split
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
Vrgorački pjesnik i pisac u Stonu raskrinkao svoju ljubav i eros: ‘Njegova poezija može se usporediti s Nerudinom‘
petak , 15.11.2024.
Oznake: jure divić, jure divić; poezija, jure divić;priče;kratka priča;Tamo doli;književnos
komentiraj (0) * ispiši * #
Jure Divić predstavio "Mekoću" u Stonu
četvrtak , 07.11.2024.U Narodnoj knjižnici Ston, sinoć je predstavljena zbirka poezije „Mekoća“ Jure Divića, pjesnika i pisca, čiju je knjigu objavilo Društvo prijatelja vrgorske starine u Biblioteci književnih djela Augustin.
U ugodnoj atmosferi stonske knjižnice ravnateljica Sandra Vuletić predstavila je Divića kao pjesnika koji po drugi put gostuje u Stonu, a poetsku večer vodila je profesorica dr.sc.Marina Asturić.
Kroz nekoliko uvodnih pitanja o samoj knjizi profesorica Asturić približila je publici Divićevu novu knjigu, nakon čega je autor čitao pjesme; Snijeg s mirisom naranče, Izabrao sam ljubav, Tetris, te objasnio odnose ljubavi i strasti u stihovima emotivnih finesa i suptilnih slika.
Da bi dočarao razne aspekte ljubavi, od suptilnih trenutaka intimnosti do snažnih osjećaja žudnje Jure Divić se koristi autentičnošću izraza koji balansira između emotivne mekoće i sirove strasti, često koristeći simboliku prirode, ljudskog tijela i svakodnevnih trenutaka kako bi stvorio dojmljive slike ljubavnog iskustva – naglasila je Marina Asturić, koja je Divićevu poeziju usporedila s poezijom Pabla Nerude, jer je poezija Jure Divića kao i poezija Pabla Nerude obilježena snažnim emocijama, bogatim slikama i dubokom refleksijom o ljubavi, prirodi, politici i ljudskom postojanju.
Pjesme u „Mekoći“ kao i Nerudina poezija, obuhvaća širok raspon tema, od ljubavne ekstaze do političkog angažmana – kazala je profesorica Asturić.
Autor je potom pročitao nekoliko erotskih pjesama; Meteorologija, Vremenska prognoza, Mi se ipak volimo, na očigledno uživanje ženskog dijela publike koja nije sakrivala osmjehe.
Na kraju večeri Divić se zahvalio publici na dolasku, ravnateljici Vuletić na pozivu i posebno voditeljici Asturić koja svoju je predanost književnosti odlično uklopila u voditeljske vještine i učinila promociju kvalitetnijom i zanimljivijom od uobičajene promocije knjige.
Nakon potpisivanja knjiga autor i posjetitelji su se družili na domjenku kojeg je priredila Narodna knjižnica u ateljeu s pogledom na stonsku solanu, najstariju solanu u Europi koja potječe iz 14.stoljeća, a i danas je u funkciji.
Oznake: jure divić, jure divić; poezija, Književnost
komentiraj (0) * ispiši * #
Schengen crta
petak , 15.03.2024.
Život na granici je opasan i tvrd - reka je dobri Darko Rundek, ko da je živija u Vrgorcu ili Ljubuškom, pa zna kako nam. Uvik neke države i crta između njih, a mi osuđeni da živimo do crte i da ima neko ko nam ne da priko crte. A narod ko narod, voli prić crtu, il ovako il onako. I tako stoljetno življenje oko granice ostavi tragove, stvori običaje i minja navike. Što je država strožija takva su i pravila. A narod mora živit i prilagodit se, da ugodi sebi i državi. A države i sistemi ne vole kad ugodiš sebi, oni bi da samo ugodiš njima i da bude po njihovu. Mi smo neka sorta koja nikako da se osamostali i voli svoju državu, mi uvik u nekoj uniji, zajednici nekih država. Prije smo bili u zajednici s nekoliko država, pa nam nije valjalo, pa smo sad u zajednici s puno država. Zajebana bila ona zajednica, a ova još zajebanija. Ova koja se sad zove Unija skroz zajebana. Voli vidit sve, znat sve i kontrolirat sve. S obe strane crte koja se zove granica i narod oko nje, pogranični. A narod ko narod, voli živit zajedno bez obzira na crtu. Ljudi se druže, posluju, ljubuju, žene se, igraju nogomet, pokumljuju se i svašta još nešto. A Europska unija ne voli da je tako, ona bi to sve kontrolirala i ne bi dala da mi imamo svoje običaje i pravila. Koja su kod nas prilično jasna. U nas se zna ko s kin živi , ko se s kin druži i ko se s kim kumi. Recimo, u nas svaki uspješan obrtnik ili privrednik ima kuma koji radi u graničnoj policiji ili carini. Ovi s carine za kuma imaju odvjetnika, sudca ili nekog ko se bavi bananama. Naša domaća radnička klasa za kuma bira nekoga od Braće, jedino ovi motoristi se kume između sebe. Bajkeri vole da je kum ditetu bajker. Ili kad se žene da je kum doša na dva kola.
I svi ti ljudi žive zajedno, pomažu se, bore se da prežive svakodnevnicu i da olakšaju život. Al doša ovi Šengen, Europska unija ne da da se živi ko nekada.
Sve se snima kamerama i prisluškiva. Cilo polje između Ljubuškog i Vrgorca pokriveno stotinama kamera. I sad ti se pripit vraćaš iz svata i sta bi u Bostanima poseksat ženu. Svoju ženu u svom autu.
Jebi ga, nema toga više, jer svi znaju da se sve snima kamerama. I onda se ti malo strpiš i izdržiš do kuće. Pa seksaš u toplu krevetu. I to ti je osigurala Europska unija. Da se ne smrzavaš i ne tiskaš po autu.
Ili kad imaš neki problem pa zvrcneš kuma na mobitel da ti dođe pomoć. E toga više neman u nas. Jer recimo kako bi zvučalo da zovneš kuma koji radi na granici i na telefon mu kažeš: Bil mi moga popodne pribacit ona drva. Hm, pribacit. Odma se pale ovi šta prisluškivaju, a u nas se prisluškiva svak i sve. I to znaju svi. I policajci i carinici, odvjetnici i ljubavnici. Kako da ja zovnen na mobitel svoga susjeda i kažem mu: Evo ove tvoje kokoši prišle u mene. Odma se pale lampice, šta prišle, kud prošle. Legalno, ilegalno, kroz žicu ili mimo žice. Koje kokoši, hm, razgovor može imat višestruko značenje. Još susjed Hercegovac. Iz druge države. Druge unije.
Zato u nas više niko ništa ne govori na mobitel. Sva komunikacija traje do 14 sekundi. Jer se nakon 15 sekundi pale prisluškivači. Ili se uključuju na sporne riječi. Kao pribacit, prišle, došle itd. I unda ljudi lipo zovu jedni druge na rakiju. Ono di si, šta radiš, ajde svrati na rakiju. Ili na čašu vina. Il kavu. I unda se na kavi dogovaraju šta tribaju. I to u kafiću di je glasna muzika. I side unutra. Da odzvanja i prostor i žamor ljudi. Jer nikad se ne zna.
Vidiš kako je ova Europska unija u nas unaprijedila međuljudske odnose. Ljudi se više druže. Nađu se jedni s drugima. Da se vide uživo. Pruže jedni drugima ruku. Popiju rakiju il čašu vina. Sve se vraća ko nekad.
A kažu meni neće više nikad bit ko nekad.
Oće, oće.
komentiraj (1) * ispiši * #
Jel bilo šta zanimljivo
srijeda , 13.03.2024.
Jučer je cili dan padala kiša i sve je izgledalo da će bit dosadan dan iz kojeg se neće dat izvuć ništa pametno ni vridno, slutilo je na popodnevnu dosadu i izležavanje po kaučima, kad zove urednik iz Zagreba; - Čuj, premijer ti dolazi u Vrgorac na stranački skup, daj napravi jednu galeriju fotki, poprati događaj pa javi kako je bilo.
E jebi ga, moga si me zovnit i malo ranije kontan, al šta ćeš, ima još dvi ure do premijerovog dolaska pa se valjda pripremin. Zoven Branku na telefon i pitan šta se događa, zna li on za protokol, on me napućiva na onu koja zna i ajde brzo san dozna hodogram kretanja, no skonta san da i neman baš puno vrimena, jedva po ure za doć spreman do polivalentne dvorane. Lipo ja zakačija dva aparata i prid općinu. Tamo policije na svakom koraku, svi ozbiljni i s bubon u ušima. Djeluju ozbiljni i napeti, al kolegijalni su, daju mi vridnu informaciju da je Plenković zapeja u Šibeniku, malo mu se gori odužilo pa će u nas kasnit jedno po ure. Pitan ih iman li vrimena popit kavu, kaže Zoka ajde ti, kasnit će on i 45 minuta.
Taman da na miru popijen kapučino i posložim strategiju kako to odradit u Polivalentnoj dvorani, najzahtjevnijem prostoru u našem gradu, prostoru u kojega svi dolaze, svi tu nastupaju, a ima jedno pet godina fali pola sijalica i osvjetljenje je blago reć katastrofa. A onaj ljubitelj FK Crvene zvezde je opitura pola zidova u crvenu boju, sve izgleda ko „crveno-beli salon“, tako da ti white balance odma nosi u crveno i tribaš uradit sedansto preinaka prije nego li uopće uđeš u prostor.
Popija kapučino u novouređenom kafiću, onako među staklima, utipka na aparatima sve šta triba i pješke do općine. Tamo mi naši policajci kazivaju da je Plenki taman proša Dugopolje, lagano krenija u dvoranu, kad tamo oni drugi policajci. Oni su manje druželjubivi od naših policajaca, odma zagrću jaketu da ti pokažu značku za pason, što znači da je on taj rođo koji sa mnom mora proć proceduru. Kako pratin premijere i predsjednike već više od trideset godina znam koja je procedura, dajen aparate na pregled, vadin iz džepova blic da ga čovik vidit, ovi neki uljudan, sve lagano, kaže da vidi po opremi da radin za neku ozbiljnu redakciju i ne pita me ni osobnu kad san mu reka za koga fotkan. I tako malo ja i on u priči, dolaze i drugi novinari, kiša vanka pojačava i ljudi ulaze u onaj hodnik u predvorju, i začas se stvorila gužva da ne možeš mrdnit iz mase. Face su uglavnom standardne, stranačke i poneki radoznali, i odjednom i svu tu gužvu kroz ulaza vrata odniklen upada Bipa. Svi se smiju, počinje zajebancija, a ja kontan kako ni jedan skup ničega u gradu ne može proć bez nekom domaćeg vanzemaljca koji ne zna za što je doša, kud je poša i koji je njegov smisao na ovom političkom okupljanju. Sve je, al kašnjenje se odužilo i svima je pomalo dopizdilo čekat, čak i oni najvatreniji pripadnici stranke izlaze na kišu zapalit cigar od dosade, jer se ništa ne događa. Taman kad san pomislija da će bit dosadno pojavila se Zora Levanova. Ušla je ko influenserica koja mora bit viđena na partiju, ne zna ko joj glavu nosi, al u rukama ima pak vlažnih maramica, taman ko brend koji je reklamira.
Neko je doviknija kako je Plenki proša Ravča, sad će on, svi nestrpljivo čekaju, neki mali stranački lik djeli zastavice stranke da mogu mahat kad uđe predsjednik, i sve se čini da će sad on. Jedan domaći policajac do mene obavještava me kako je taman na izlaznim kućicama, u prostor kroz gužvu ulaze neki dečki s kutijama zaduženi za ketering, počinju vadit sokove i boce vina, Zora Levanova s pakon vlažnih maramica gura se kroz narod da se probije naprid do vrata, nikome nije jasno koja je njenu uloga tu, neko iz mase viče; Evo ga, ulaze tjelohranitelji, razguravaju ljude da naprave prolaz, Zora Levanova se miče prema stolu za ketering, stranački simpaziteri ushićeno dižu ruke sa zastavicama, ja palin blic, vidin Plenkovića kroz staklo, sad će uć kroz vrata, Zora Levanova se okreće, jaketon zakači bocu na stolu i pammm.
Pade boca na mramorni pod, razleti se staklo u iljadu komada, onaj policajac vrti glavon; jesan ti reka da stojiš na mistuuuuuuu, stranački simpatizeri oduševljeno viču eeeeeeeeeee, Plenković ulazi; onaj momak iz keteringa viče aaaaaaaaaa, Zora Levanova u dva koraka kroz bočna vrata samo izleti iz općine ko da nikad nije bila tu.
Pita me urednik jel bilo šta zanimljivo?
Oznake: jure divić, kratka priča za djecu, Književnost, proza
komentiraj (0) * ispiši * #
"Tamo doli" intervju Jure Divića u Večernjem listu
ponedjeljak , 24.02.2020.O novoj knjizi "Tamo doli", jeziku, pisanju, psovanju, dijaspori, sexu i svemu ostalom u velikom intervjuu na duplerici Večernjeg lista
Oznake: tamo doli, jure divić, Večernji list
komentiraj (0) * ispiši * #
Tamo doli u knjižarama Ljevak
utorak , 10.12.2019.
Najnovija knjiga Jure Divića "Tamo doli" od danas može se kupiti u Knjižari Ljevak na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu i naručiti na njihovoj web stranici, https://www.ljevak.hr/publicistika/23929-tamo-doli.html
.
Oznake: jure divić, tamo doli, ljevak
komentiraj (0) * ispiši * #
Jure Divić predstavio knjigu "Tamo doli" u Pločama
petak , 06.12.2019.U Narodnoj Knjižnici Ploče sinoć je predstavljena knjiga „Tamo doli“ pisca i novinara Jure Divića.
Ravnatelj knjižnice Jurica Karamatić okupljenima je predstavio autora koji po prvi put gostuje u Pločma, a predsjednik Društva prijatelja vrgorske starine ukratko je predstavio rad DPVS koje se brine o očuvanju starina, tradicije i običaja i upravo stoga je izdavač knjige „Tamo doli“, jer se Divić u svojim djelima bavi jezikom svog kraja i kroz kratke satirične priče pokušava održati izvorni vrgorski govor i humor.
Program predstavlja u Pločama vodila je Željka Opačak, a vrgorski satiričar čitao je svoje priče koje su naišle na odličan prijem publike. Puno smijeha prosulo se knjižnicom u Pločama nakon čitanja priča „Triba ženit kineskinje“, neki u publici su jedva izdržali da se ne uguše od smijeha na „Baladu o svjećici“, veliki aplauz dobila je „Najljepša ljubavna priča“, da bi večer kulminirala „Katoličkom misijom“ i izvrsnom reakcijom na „Fakultet“. Obostrano zadovoljstvo pisaca i publike u Pločama završilo je potpisivanjem knjiga i fotografiranjem s autorom.
Predstavljanje nove knjige Jure Divića u Pločama nastavak je započete suradnje Društva prijatelja vrgorske starine i Narodne knjižnice Ploče, koja je krenula izložbom DPVS prošle godine a već su najavljeni novi projekti na području kulture i baštine.
Oznake: tamo doli, jure divić
komentiraj (0) * ispiši * #
Tamo doli u Pločama
ponedjeljak , 02.12.2019.
U četvrtak 5.prosinca 2019. u 19 sati u Narodnoj knjižnici Ploče bit će predstavljanje najnovije knjige Jure Divića, Tamo doli.
Oznake: tamo doli, jure divić
komentiraj (0) * ispiši * #
Tamo doli na natječaju za najljepšu hrvatsku knjigu objavljenu u 2019. godini
Na ovogodišnjem natječaju za najljepše knjige objavljene u Hrvatskoj u 2019. godine naći će se i knjiga Jure Divića, Tamo doli, čiju je koricu osmislio i dizajnirao vrgorački grafički dizajner Dražen Cvijetković.
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu na poziv Zaklade Stiftung Buchkunst organizira natječaj Hrvatska lijepa knjiga, kojem je svrha odabir najljepše oblikovanih hrvatskih knjiga za međunarodni natječaj Best Book Design from all over the World, koji će se održati tijekom Sajma knjiga u Leipzigu, te za izložbu Book Art International u sklopu Sajma knjiga u Frankfurtu. Riječ je o natječaju i izložbi posvećenim međunarodnom predstavljanju stvaralaštva likovnih urednika i dizajnera, kao i tiskarskog umijeća.
Knjiga Tamo doli koju je objavilo Društvo prijatelja vrgorske starine natječe se u kategoriji književnost.
Tamo doli, petu knjigu Jure Divića tiskala je tiskara Jafra iz Solina.
Oznake: tamo doli
komentiraj (0) * ispiši * #
TAMO DOLI U ONLINE PRODAJI NA KNJIGOLOVU
srijeda , 27.11.2019.
Nova knjiga Jure Divića "Tamo doli" ali i prethodne dvije, "Rakija za plućne bolesti" i "Vrgoračka kronika" mogu se naručiti putem interneta na stranici Knjigolov.hr
Knjigolov.hr
.
Oznake: jure divić, tamo doli, vrgoračka kronika, rakija za plućne bolesti
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
Jure Divić predstavio petu knjigu kratkih priča u Makarskoj
ponedjeljak , 24.06.2019.
Jure Divić predstavio petu knjigu kratkih priča u Makarskoj
Sinoć je u Makarskoj na završnoj večeri Šumoteke, knjižnice na otvorenom, predstavljena knjiga „Tamo doli“ Jure Divića, objavljene u izdanju Društva prijatelja vrgorske starine, u biblioteci Augustin.
U organizaciji makarske turističke zajednice i Gradske knjižnice Makarska, održana je trodnevna kulturna manifestacija u Parku fra Jure Radića, koja je završena s dvije promocije knjiga: „Tamo doli“, Jure Divića i „Južina“ Nebojše Lujanovića.
U programu kojeg vode Ana Duvnjak, ravnateljica makarske gradske knjižnice i Hloverka Novak Srzić direktorica Turističke zajednice Makarska, predstavljena je peta knjiga vrgoračkog književnika, novinara i fotografa, koji se makarskoj publici predstavio s novim ciklusom kratkih priča, među kojima je bila i „Katolička misija“, kratka priča za koju je Divić osvojio nagradu WH Festa za najbolju kratku priču.
Predstavljanje knjige započela je Ana Duvnjak čitanjem priče po njenom izboru, „Dorin dnevnik“, nakon čega je Divić pročitao nekoliko priča iz knjige Tamo doli, uz super reakciju publike koja je smijehom pratila svaku rečenicu i svaku priču nagradila aplauzom.
Nakon čitanja Jure Divić je potpisivao knjige posjetiteljima koji su pohodili park fra Jure Radića, gdje je sinoć završila izvrsna trodnevna manifestacija Šumoteka, koja se po prvi put organizira u gradu podno Biokova.
Makarsko predstavljanje knjige „Tamo doli“, pretpremijera je nove Divićeve knjige, koja će uskoro premijerno biti predstavljena u Vrgorcu u galeriji Društva vrgorske starine.
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
JURE DIVIĆ OBJAVIO KNJIGU "TAMO DOLI"
ponedjeljak , 17.06.2019.
Iz tiska izišla nova knjiga Jure Divića „Tamo doli“.
„Tamo doli“ peta je knjiga Jure Divića, prva objavljena u izdanju Društva prijatelja vrgorske starine, i prva knjiga u Biblioteci Augustin.
U knjizi na 150 stranica se nalazi 41 satirična kratka priča, pripovijetka, novela, neke koje ste imali priliku čitati na Jure Divić-priče, neke nove, neobljavljene priče i nagrađena priča „Katolička misija“ koja je osvojila nagradu za najbolju kratku priču na WH Festu.
Naslovnicu knjige „Tamo doli“ uredio je grafički dizajner Dražen Cvijetković, textove je lektorirala Nada Šimić, fotografije su uradili Mate i Jure Divić, tiskana je u splitskoj tiskari Jafra i katalogizirana u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
JURE DIVIĆ DOBITNIK NAGRADE WH FESTA
srijeda , 23.09.2015.
JURE DIVIĆ DOBITNIK NAGRADE WH FESTA ZA NAJBOLJU KRAKTKU PRIČU
komentiraj (0) * ispiši * #
POŠTARU SE SMIJEŠI NAGRADA
nedjelja , 20.07.2014.Stručni žiri WH FESTa koji organizira natječaj za kratku priču uvrstio je "Baladu o poštaru" Jure Divića u uži izbor za nagrade. Kako je obavijestio organizacijski odbor, priča će biti uvrštena u festivalski fanzin, zbirku kratkih priča, a uskoro na festivalu koji traje od 31.7. do 2.8.2014. će biti proglašen pobjednik i najbolje kratka priča.
BALADA O POŠTARU
Ne boj se ništa, obična je – govori mi Nedo poštar dok mi spušta pismo na stol. Obična pošta, obično pismo ili razglednica, rijetka pošiljka koju dobivamo na kućnu adresu, a da nam nije nikakva frka. Danas, gotovo niko ne voli poštare. A kad sam ja bija dite, svi smo u ulici volili poštara.
Živi smo uz barba Joskana, u Ćukovini, onako malo zabačeni sa strane, ko pravo predgrađe, u koje samo poneki dan u tjednu navrati poštar, onako pješice, s torbom punom pošte i facom pune osmjeha.
Barba Joskan je dobiva razne časopise na koje je bija pretplaćen, i jednom misečno, poštar bi mu donosija penziju. Taj dan se zna, bar su ga sva dica u susjedstvu znala. Kad bi barba Joskan dobija penziju, sva bi dica dobila za slatkiše. Svi bi imali pune džepe bombona i onih malih Candyja kada bi poštar posjetija barba Joskana, koji bi odma poštaru da malo sitnih, onih zvonećih, šta mu je donija penziju, a potom bi ostale sitne dobila dica iz susjedstva za slatkiše. Zato smo svi volili poštara i volili dan kad bi on doša u našu ulici, ili ti ga rejon, kako je to poštar govorija.
Taj čovik u sivoj uniformi uvik je nosija neke lipe osmjehe, pozdravlja je ljude i oni njega, s nekom toplinom je ulazija ljudima u domove, a oni bi ga častili kavon, čašon bevande, ili marendon, ako bi trefija u pravo vrime. S vrimenom našeg odrastanja, nestajalo je tih poštara i došli su neki novi. Na motoru. Žutom. Nestalo je šaljivih poštara koji pješice vuku poštarsku torbu punu osmjeha, a stigli su neki na motoru, koji stižu žurno i odlaze hitro.
Današnji poštari nemaju onu toplinu koju su imali oni stari, današnji poštari ne svraćaju na kavu ili čašu bevande. Iz više razloga. Današnji potari imaju normu. Isto čudan izraz kao i onaj izraz rejon koji su imali stari poštari. Norma znači da su mu ovi kapitalisti nabili ritam da on mora u toku smjene podilit određenu količinu pisama i razglednica, ili će mu odbit od plaće. I zato on žuri. I nema vrimena za osmjeh. Jer je u žurbi, a nad glavon europski kapitalisti s mjeračon vrimena. A kako se je struktura pošiljki koja stiže na kućnu adresu rapidno prominila, ni ljudi više nisu sritni kad in dođe poštar. Za razliku od prije, kad je poštar donosija pisma iz tuđine, razglednice dalekih rođaka i penzije, danas poštari donose račune za telefon, struju, vodu, naloge od suca za prekršaj i obavijesti o ovrhama. I kako da mu se onda čovik osmjehne, ili da ga zovne na čašu bevande. Najradije bi ga bacija s balkona. Da padne na žuti motirić. Još su in uniforme od neke sive boje došli u plavu i sve više liče na policajce ili neke inspektore. I kako bi ga čovik volija.
I sad dok ovo pišen, razmišljan kako bi mora otić do moga prijatelja gori iz Blata na Cetini. Neki dan mu se okotila kučka što je nedavno ugrizla poštara. Ne bi bilo loše uzet jedno štene.
Oznake: ljeto
komentiraj (0) * ispiši * #
POREZ NA DODATNI SEX
nedjelja , 09.03.2014.
Dok se mi borimo sami sa sobom i svojim fašizmima i antifašizmima, i svime što je ugrađeno u Ustav, ova Europa nas pomalo ali sigurno steže, i osvaja nas na neki drugi način, koji nije ni nalik onome kada se zveckalo oružjem i kada se znalo tko je unutarnji, a tko vanjski neprijatelj.
Sada za sve postoji zakon, pravilo i kazna. Nitko te ne dira, niti te sudi po kratkom postupku, onako da bi te stavilo pred zid i streljalo, ali metode kojima ti stižu u utrobu i iz nje vade želudčanu kiselinu stvarno su fascinirajuće i zastrašujuće. Danas svatko zna gdje si bio, što si radio, koji si broj, i koliko zarađuješ. I onda, kad utvrde ovo posljednje, atakiraju upravo na to, da ti otmu od toga koliko god mogu. A metode otimanja su softiciranije od onih kad se ljude gušilo u kojekakvim komorama i kad im se otkidalo od tijela i duše. Kako danas više nema duše, otkida se od tijela, s posebnim naglaskom na iznutrice.
Za sve su smislili i napisali zakon, a za zakone su smislili ljude koji tumače te zakone, koji se sad zovu ; Tako je propisala europska unija. Ti recimo nemaš smeće koje se sad zove glomazni otpad ali ti ga oni naplaćuju jer postoji zakon za odvoz glomaznog otpada. Ima zakon za baterije, papir, boce, za sve što ti trebaš platiti iako nisi koristio. Sve je to propisano. I imaju naljepnice na svakom koraku. Zabranjeno pušenje. Zabranjeno točenje alkohola. Zabranjeno pipanje konobarica.
Propisana je brzina vožnje automobila, brzina kretanja pješaka, prostor za kretanje pješaka, prostor za kretanje biciklom, romobilom, rošulama ili skejtom. Sve ima po zakonu. Ne smiješ ući u kupaćim gaćama u trgovinu, jer tako kaže zakon, taj europski. Nema više da ti prodavačica bulji u kupaće. Jer ako bi se slučajno zabuljila odmah bi je neki komunalni redar kaznio za buljenje na javnom mjestu. Jer sad je sve javno, sve njihovo i oni ti mogu naplatit sve.
Oni ti naplate vodu, struju, telefon, mobitel, radijsku frekvenciju, komunalnu naknadu, naknadu Fini, naknadu za odvoz smeća, naknadu za vođenje računa, poštarinu za uplaćeni novac, poštarinu za isplaćeni novac, poštarinu za paket, poštarinu za poštara koji je donio paket, cestarinu, tehnički pregled, plus dodatak za ispušne plinove, itd. i na sve to porez na dodanu vrijednost. Jer su oni tu nešto dodali. A ti pojma nemaš što.
I koliko god da bude, tebi se čini da ti je puno za uplatiti i jednostavno ti nije jasno kako se na sve živo naplaćuje neki porez koji je dodana vrijednost. I normalno, na se to popizdiš. I instinktivno ti dođeš da se buniš, da bi se žalio i prigovarao na svaku stavku i na cijeli iznos.
Ali europska unija i njena pravila nisu predvidjela balkanski temperament, nego je sve po zakonu, a po zakonu imaš pravo prigovarati samo u pismenom obliku. Da se to zabilježi u kompjuteru ili ti ga računalu i računalnom sustavu.
Na prigovor pismenim putem po zakonu se mora uplatit pristojba za pismeni prigovor, pa kad dobiješ odgovor onda platiš taksu za odgovor. Odgovor koji se zove rješenje, ne moraš ni čitati, jer sigurno nećeš bit u pravu, već moraš platit neke sudske troškove. Ako ih ne platiš oni ti odmah opale ovrhu. Odmah ti uzmu od plaće da ti ne bi slučajno djetetu kupio bicikl, ostave ti tek da možeš kupiti Peptoran za želudac. A farmaceutska industrija brine o tvojoj želudčanoj kiselini smišljajući svakodnevnu novu ljekovitu supstancu za tvoju želučanu kiselinu sve dok ti imaš novaca za kupovati istu.
Kad nestane novaca preostaje ti jedino da tome djetetu kojemu nisi kupio bicikl, narodski rečeno, jebeš mater.
I to u određenim količinama i propisanim normama. Kako je to predvidjela ta Europska unija. Zna se koliko trebaš radit tjedno, a koliko možeš odmarat i koliko konzumirati sexa tj. voditi ljubavi s vlastitom ženom.
Recimo, radno sposoban muškarac, stalno zaposlen, u prvom braku, sklopljen kod Katoličke crkve, u vlasništvu stana i jednog osobnog automobila, bez prepariranog medvjeda u podrumu, a vlasnik dvaju ulja na platnu, rekreativni igrač malog nogometa, s 10% sijedih vlasi u brkovima; dva puta tjedno. I tu normalno, moraš paziti da ne prekoračiš zakonske norme. Jer ako te naljuti reakcija malog koji nije dobio planirani bicikl, i uzmeš mu majku po treću puta u tjednu, odmah upadaš u probleme. Europski promatrači zaduženi za sexualni život nacije i populacije te termovizijskom kamerom koja kroz zid bilježi porast temperature tijela prilikom sexualnih aktivnosti, odah zabilježe da si prekoračio zakonom propisane norme i da si svome djetetu jebao majku, bukvalno, jednom preko norme.
I tada se pokreće procedura. Zakon, tarifa, izračun.
I u ponedjeljak iz porezne dolazi uplatnica. Uplatiti u roku od 8 dana.
Porez na dodatni sex.
Oznake: more
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
VRGORAČKI SATIRIČAR JURE DIVIĆ NASMIJAO KAŠTELANE
petak , 01.11.2013.
VRGORAČKI SATIRIČAR JURE DIVIĆ NASMIJAO KAŠTELANE
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
KAKO JE CAR NASTRADA OD COLE
srijeda , 24.07.2013.Eto, Car završija na Hitnoj zbog Cole. Nije uopće vijest za zezat se. Posebno meni, koji volim to američko smeće. Cola je draga mnogima. A mnogi kažu da nije zdrava. Tako smo neki dan imali debatu s Caron. On stalno pije Colu. U velikim količinama. I kako mu je doktor u Splitu preporučija Colu, da mu je reka da je Cola najbolja za smanjit šećer. Car ima problema s šećeron pa je mislija dobit invalidsku mirovinu. Ali doktor mu reka da to i nije baš neki ozbiljan problem, da se za to ne daje penzija, nego mu je lipo reka kako će smanjit šećer i kako će sve bit ok. Ko neko čudesno ozdravljenje. Pij Colu. Zamisli doktora. Koja da je menadžer firme iz Atlante, a ne neki primarijus s Firula. I tako Car nastavija pit Colu. Može i Pepsi. Može i čuvena Cola kralja Željke iz Kule. Može i ona najeftinija što kolje za oči dok je piješ, samo da je Cola. I tako mi neku večer u Kuli, dok pijemo specijalni edišen Kraljeve cole, razmatramo, koliko ustvari Cole triba Car pit da bi održa šećer u normali. I normalno, tu su i protivnici bilo kakve treapije s Colon. Ima onih koji misle da je Cola totalno nezdrava. Oni misle da će Cara Cola doć glave. Al Car se ne da. Car rješava sve probleme na ovome svitu, od talačke krize u Mihenu 72 do povrata imovine duvanske stanice u Vrgorcu. On za sve ima rješenje i papir. Čak i poznaje sve javne pravobranitelje, odvjetnike, novinare, poznaje svu tematiku od prodavanje šparoga na pijaci do bijega Ive Sanadera, za kojega misli da je samo privremeno oša i da će se Ivo vratit. Zato Car još uvik čuva plavi šuškavac s potpisom najdražeg Ive na leđima. I sad ćeš ti takvom znalcu kazivat da će ga Cola doć glave. Zato smo konstatirali da Car može dnevno popit bocu Cole bez ikakvih posljedica. Boca od 2 litra. Da se razumimo. To je samo 60 litara misečno, tj. 720 litara godišnje. Pa, ljudi popiju toliko vina pa in ne bude ništa s jetron. A di ć bit Caru išta od te Cole. A nije Car baš neki špatan tip. Ima Car 100 kila. Malo ga jebu noge, pa nosi štap, ali ipak je to komad čovika. Doduše Car je malo osta nizak rastom pa tih 100 kila izgleda ko da nisu lipo raspoređeni, ali ipak je to stotka.
I odjednom vijest, Car završija na Hitnoj. Nastrada od Cole. Navodno je bija u nesvisti kad su ga doveli u bolnicu. I ajde, oden do Željke da vidin, šta se ustvari deseilo? Kad imaš šta čut. Umalo pravo tragedija. Dobro je proša.
Kako je bija upeka vruć dan, baš čelopek, Car krenija u Jukića kupit bocu Cole. I uša Car u dućan i normalno, vrcon tamo do frižidera s Colon. I otvorija Car Colin frižider i rukon pipa koja je najladnija. I utvrdi Car da su one malo nazad najledenije, tj. one koje stoje gore visoko. A Car mali. Ustvari nije narasta koliko je triba. Ili su ovi frižideri van standarda, previsoki. I čupa tako Car ladnu colu iz frižidera, kad iz gornjeg red poleti staklena boca Jamnice i punim pogodi Cara u nos i čelo. Pade car na pod, rasiklo mu nos, odma izbila kvrga, a krv šiknila. I onda su Cara odveli na Hitnu.I tamo objašnjavali kako je nastrada od Cole. Koja laž!
Zar niko nije moga reć istinu. Car je nastrada od mineralne.
komentiraj (2) * ispiši * #
PIN ZA PIŠANJE
četvrtak , 21.02.2013.Od kad je stiga ovi đavliji kapitalizam strašno tehnološki napredujemo. Svaki dan se oduševin novin tehnološkim izumom. Više naM prsti neće tribat za ništa osin utipkavanja pinova i pasvorda. Trefin tako neki dan s ženon u Makarskoj, i ajde kad si je već izveja na more, red je da je odvedeš na kavu i kolač, a zadovoljiš ženu i potpomogneš makarske pdv obveznike. Kako sam patriotski i lokal patriotski nastrojen, uvik izaberen neke lokale za koje san vezan nekin patriotskin nitima ili kakvim pozitivnim iskustvima iz mladosti, kada je bilo svega, osina para zbog čega bi nas Lega potrava sa stolova, jer nismo imali za drugu turu pića.
I tako uvalimo se ja i žena u meke stolice s pogledom na koće, raspravljamo o izboru kolača i bez kofeinskog kapućina, kad uvati me pišanje. I ajde, malo je labirintno, al stignem do wc-a, kad ono, ne moreš unutra. Triba ukucat pin. Šifru. Jeba te led, ukucat šifru za uć pišat. Kakva šifra. Vratin se nazad, bez obavljenog pišanja, a pun neznanja, kad konobar brzinski objasni kako triba ukucat šifru s računa da bi moga pišat. Zamisli ti koja krasna masonska ideja. Truli kapitalisti ti ne daju pišat u svom lokalu, ako nisi u njih pija. Koja fantastična ideja. Koji humani pristup svima koji side u njihovin mekin stolicama, a koji su ustvari samo kanalizatori tekućine iz njihove boce do njihova wc-a. I nema nikakve greške. Nema sad varijante da u konkurentskom kafiću popiješ pivu pa da je ideš ispišat u njihov wc. Nema brale. Pišanje samo tekućine koju su tu uplatija. Kakav divan sistem. Fino razrađen. Kapitalistički, lišen svakog osjećaja, pa čak i onog neugode. Jer, ko zna šta bi ti se moglo desit da je u primjeni neki drugi sistem. Zamisli, ideš pišat, a ono prid wc-om stoji teta u bijeloj kuti i kaže; ajde daj uzorak mokrače da vidimo iz kojeg je lokala tekućina. Ili ti uzme bris s njega. I unda utvrdi koju si pivu popija iz kojeg lokala. I ko zna šta bi ti mogla nać u mokrači. Mogla bi analizom utvrdit di si bija, s kin si bija i šta si radija. Ko zna kakva bi te neugoda mogla snać. Ko jednom prilikom moju kolegicu. Onako jadna sva, udovica od 40-tak godina, stalno nekih problema i upala doli. I ošla doktoru, požalila se kako je doli sve peče i boli. I ajde kaže doktor, dođite u ponediljak odma ujutro, pa ćemo vam uzet bris i poslat na analizu, pa ćemo dat neke antibiotike. I tako ona jadna u ponediljak ujutro, jedva se digla, malo i prispala, i sve na trku ošla u doktora, ovaj uzeja bris i reka joj da se javi ujutro. I ošla ona ujutro da vidi šta je, kad kaže doktor;
-Ajde molim vas dođite opet ujutro pa ćete ponovo dati bris, onaj od jučer nije bio baš dobar za analizu jer je u njemu bilo sperme. Zamisli koja neugoda za jednu srednjovječnu udovicu.
Zato lipo 72468 i pišaš.
komentiraj (1) * ispiši * #
JURE DIVIĆ UVRŠTEN U TROGIRSKU ANTOLOGIJU
subota , 22.12.2012.
PRIČA O TETKU , JURE DIVIĆA UVRŠTENA U NAJLJEPŠE PRIČE O TROGIRU
U Gradskoj knjižnici Trogir održana je promocija zbirke "Priča se (p)o gradu", koja je nastala povodom 145. godišnjice Gradske knjižnice Trogir i kao rezultat Natječaja za neobjavljenu kratku priču, te Natječaja za naslovnu fotografiju zbirke priča.
Dogradonačelnica Trogira, Vedrana Zelalija i ravnateljica Gradske knjižnice Trogir Sanda Marlais Buble je, nakon uvodnog govora, predstavile su autore čije su priče ušle u Trogirsku antologiju, čiji je nakladnik Gradska knjižnica Trogir.
Tim povodom je glavna urednica Maja Maljković naglasila kako nisu svi autori objavljenih priča iz Trogira, što dokazuje da je UNESCO-ov ljepotan u srcima mnogih ljubitelja pisane riječi, od Zagreba, Vrbovca, Vrgorca, Koprivnice, Lumbarde i Splita.
Zbirka Priča se (p)o gradu čije uredništvo, uz glavnu urednicu, čine profesorice Katica Belas, Sanda Marlais Buble i književnica Dunja Kalilić, odabrao je najljepše priče, a najbolji autori koji su uvršteni u antologiju su:
Ana Ban (Split), Željko Cvrtila (Zagreb), Nemruth Dagi (Zagreb), Jure Divić (Vrgorac), Katarina Grga (Trogir), Sanda Hančević (Lumbarda), Valerija Jurjević (Lumbarda), Darko Veršić (Trogir), Aleksandar Kostjuk (Koprivnica), Mario Majdić Natrlin (Split), Stjepan Omero (Trogir), Irena Skopljak Barić (Vrbovec)
Na natječaj za naslovnu fotografiju zbirke priča "Priča se (p)o gradu" primljeno je ukupno 60 fotografskih uradaka, a pobjeda je pripala Ivanu Karanušiću.
komentiraj (0) * ispiši * #
PRIČA O TETKU
subota , 01.12.2012.
Moj tetak je jedan od onih nekoliko preostalih tipova starog kova, koji su u životu prošli bunu i bunicu i još se drže i još uvik su neuništivi. Godine iđu, starost grize svakoga, ali mom tetku koji je nakupija godina i bora i dalje ništa nije teško. Čovik je za penzije, odradija je život pristojno zaradija za svoju obitelj, ali i dalje vridno radi i stiče. Ima jednog sina koji je otiša živit u Zagreb, di je formira obitelj, a moj tetak s mojon tetkon Maron živi u Trogiru i dalje radi ko crv. Triba bi sine on smanjit, nije nan potriba. Imamo svega, on misli da je mlad i da danas može vozit kamion ko nekad. A sine, nosi naoćale, ne vidi on više ko nekad, triba bi on malo kalat, al neće, tvrdoglav je, takvi su svi oni iz Segeta.
Jada se tetka Mara tako, ponekad kad naletin kod njih i obično je ona sama doma, jer je tetak otiša negdi bacit turu. Tetak imam kamion, koji i nije velik a nije ni mali, zatvoren i pogodan za bacit turu voća i povrća u Split ili Zagreb, ili u toku litnje sezone odvest turu na Čiovo .
Sritnen neki dan tetka i svratimo na kavu, nas dva, da sidnemo malo i popričamo.
-Pa šta je tetak , šta ima, kako si?
-A evo dobro san, ljuti me ona, a sve drugo je u redu.
-Što te ljuti?
-A evo jutros smo se svadili. Iman povoljno jednu turu, a ona ne bi da iđen.
-A di je tura tetak?
-Slušaj, iman turu do u Zagreb, a jedan moj pajdo mi je sredija da oden u Austriju, odma iza granice, triban natvorit neki stari namještaj jednome našem čoviku koji živi gori i dovest ga amo doli u jednu kuću u Marini. Čovik će sve lipo platit, ima cili namještaj u Austriji i šteta mu da ga baci, platit će meni turu i dovest ga ode u kuću. On liti dođe ode, stoji po misec dva, i namještaj mu svakako triba u kući.
-E, a šta tetka kaže?
-Ne bi ona da ja iđen priko granice. A neš ti Austrije, to ti je od Zagreba časkon. A đava ga odnija, ta nisan zaboravija njemački, neka ja nisan bija u njemačkoj ima dvadeset godina, još ja znan govorit.
-A čuješ tetak, možeš li ti, jel ti to daleko?
-Ja san isplanira ovako: bacin turu u Zagreb, istovarin i u maloga iđen u stan. Večeran, i lipo prispavan i sutra ujutro u Austriju, natovarin i nazad. Ako moga vozit ću do doli, ako ne opet ću prispavat u Zagrebu, pa ću sutra nizbrdo.
Ajde kontan lipo je on to posložija, nije tetak lud, napravija je on plan i čini mi se da je dobro rasporedija snage, radit će pauzu u Zagrebu, prispavat će, sve kontan da on to može. Tetka svakako grinta i ljuti ga bezveze i unda kuka da je on grintav i svadljiv.
Prikosutra vidin teku, vuče kese s pijace, pitan di je tetak, kaže oša.
Kontan sve je ok, tetak je oša bacit turu po planu.
Nakon tri dana, zove tetka.
-Ajde sine dođi ako možeš, ne mogu živit s njin, svađamo se cilo jutro.
-Tetka šta je, šta se svađate?
-Sine, nije mu dobro, a neće prizna. Samo se svađa. Ja mislin da ga triba vodit likaru, nije dobro, kažen ti!
-Tetka ne sekiraj se, ajde doću ja za 15 minuta.
Ulazin u tetke u kući, tetak na nogama, tetka sidi na kaču. Vidin ja da je napeto. Svađali su se. Priskačen tetku i odma ja tetku.
-Tetak šta je bilo?
-Ne znan, nije mi ništa. Ne mogu spavat. I sad me ona tlači tu. Jebe me cili dan, diže mi tlak !
Vidin ja tetak maše rukama po zraku, ljut, nervozan, a tetka sidi cila utučena.
-Sine on nije u redu, vodi ga doktoru.
-Što da ga vodin doktoru?
-Sine, on je doša iz Austrije ima dva dana i još nije spava. Nije normalan. Vidiš da je cili živčan.
-Tetak šta je bilo? Okrenem se tetku i pitam ga ozbiljnim tonom.
-Ne znan, sve me boli od umora, a ne mogu zaspat. Vozija san u komadu iz Austrije, činilo mi se da mogu, nisan ni stava u Zagreb, vozija san od gori do ovde. Istovarija i doša kući i ne mogu zaspat. Ne mogu i gotovo !
-Kad si doša?
-Prekjučer.
-I od prekjučer nisi spava? A prije toga si vozija u komadu iz Austrije?
-Jesan. Nisan u komadu, stava san par puta na kavu, i pomalo vozija
-Čekaj, i nakon toga nisi spava?
-Pa ne mogu, ne mogu zaspat da me ubiješ! Ne mogu ni leć, nabilo mi neko nervozu. Hm, tetak da ti nije tlak, da nije štagod, nije to u redu nešto, nije se zezat.
-Ne znan.
-Slušaj tetak, ajde molin te da ne nagađamo, a da ne bi izbija kakav problem, ajd ti sa mnom, iman ja ovu jednu doktoricu, pa da te pogleda, da ti da nešto, sve se meni čini da si se ti primorija, pa da ti ne moreš zaspat od umora.
-Ma nisan umoran. Evo ja bi sad moga vozit.
Gledan ga, oči mu crvene, zjenica nigdi, ko da je na drogama. Nešto nije dobro garant. Sve kontam u glavi da ne bi kakav inafrkt, da ga ne strefi nešto.
-Ajde tetak, amo, časkon ćemo se zaletit, vratit ćemo se, nek te pogleda.
Uze tetak jaketu sa stolice i kreni prema vratima, ja krenem za njima, a tetka iza leđa samo je izustila: -Fala bogu, tebe uvik posluša.
I došli ja u tetak u bolnicu. Zamolin ja doktoricu, objasnin u kratkin crtama, i žena ga stvarno primi za pet minuta. Uđe tetak unutra, a ja ostanem čekat u čekaonici.
Prođe neko vrime, ne izlazi tetak, čekan još malo, ne izlazi tetak. Sve san ko strpljiv, ali kužin da tetak ne izlazi i da je već predugo unutra. Neka je frka. Ne znam bi li uša, ne bi sad tija bit neugodan, žena ga je primila priko reda i sve to, ali počela me nervoza vatat.
Pokucan i uđen.
-Sidi - kaže doktorica.
-Šta je, pitam, okrećući dlanom ruke.
-Tetak ti je zmaj. Zdrav je ko dren.
Pada mi neki teret sa srca, mozak mi upija riči šta ih izgovara doktorica, ali vidim tetka kako leži na krevetu.
-Bit će ok, dala san mu injekciju, samo neka čas stane, pa može kući.
-Šta je bilo? Tlak, srce?
-Srića mu je da ima dobro srce. Moglo je bit svašta. Dobro je da si ga doveja.
Diže se tetak s kreveta iz ležećeg položaja i sida na kraj kreveta.
-Đavliji sokovi – reče tetak.
Doktorica se počela smijat, a tetak počeja pričat.
-A jebemu, šta san zna. Nisan lipo vidija, jebi ga sad. Dobro.
Gledan u tetka, ništa mi nije jasno, a onda tetak počinje priču.
-A kad san proša jedno pedeset kilometara, sta na benzinsku, i uzeja onih sendvića šta prave u onome kafiću, i uzeja paket sokova, konta da ću polako ist i pit puten, dok vozin.
I?
-Bogati, ija pomalo sendviće i zaliva tin sokovima. Prije Zagreba san pojija sve sendviće, a sokove pomalo pija cilin puten, lipi onako, šta ja znan. Jebi in mater, reče tetak ljutito.
-Popio je šest Red bullova, a na stajanjima je pio kave – reče doktorica, a meni kroz glavu proleti kako mi je tetak čas prije nego što smo došli u doktorice reka da bi i sad moga vozit.
Da vozit. Moga bi tetak letit.
Moj je tetak zmaj.
Koji pije sokove.
komentiraj (0) * ispiši * #
"PRIČA O TETKU" JURE DIVIĆA, U UŽEM IZBORU ZA NAGRADU GKT
srijeda , 24.10.2012.
Natječaj za neobjavljenu priču; Priča se (p)o gradu, u organizaciji Gradske knjižnice Trogir;
žiri u sastavu Dunja Kalilić, Katica Belas i Sanda Marlais Buble odlučio je da će stranice zbirke priča "Priča se (p)o gradu" krasiti sljedećih 11 najljepših priča o gradu Trogiru:
CVRTILA, Željko: San o Trogiru
OMERO, Stjepan: Dvor
DIVIĆ, Jure: Priča o mom tetku
MAJDIĆ-NATRLIN, Mario: Kako to misliš - otok?
KOSTJUK, Aleksandar: Slučaj nestale pčele
GRGA, Katarina: Čils, Čiks i Čips
SKOPLJAK BARIĆ, Irena: Rijeka votke
JURJEVIĆ, Valerija: Čudnovate zgode jedne Jasne
HANČEVIĆ, Sanda: Kairos
BAN, Ana: Posljednji Trogiranin
NEMRUTH DAGI: Galeb zvani Dante
Zbirka se izdaje povodom 145. godišnjice postojanja GKT koja će se svečano obilježiti tijekom Mjeseca hrvatske knjige, u studenom 2012. godine .
komentiraj (1) * ispiši * #
