28.09.2009., ponedjeljak

Milijun papira

Dok vi i dalje ne vjerujete, meni lova isparava, a vrijeme za traženje posla curi neumoljivo. Ako do četvrka ne nađem posao, morat ću se okrenuti i pokunjeno vratiti doma, nadajući se da će majka reagirati isto kao i otac iz one biblijske priče (za koju smo se složili da nije pravedna) kad mu se vratio sin razmetni.

Još sam u Lilleu, no ako do sutra u podne ne nađem ništa, morat ću za Nizozemsku gdje mi, po mojim računicama, preostaje još dva, dva i pol dana...

Vikend je bio zanimljiv. U petak sam, spuštajući se s drugog kata zgrade jedne velike korporacije, u predvorju neoprezno naletio na neku žensku i latkom je pogodio u rame na što su joj milijuni papira ispali iz ruku i prosuli se cijelom prostorijom. Počeo sam se istog trena ispričavati za moju nespretnost na što me ona samo šutke razrezala pogledom te se sagnula i počela skupljati papire.

Nastavio sam sa ispričavanjem (francuski je vrlo zahvalan jezik što se toga tiče) i pomogao joj u skupljanju... Sakupili smo otprilike 400.000 papira kad sam skužio da su joj oči pune suza... Na 450.000 papira upitao sam je je li sve u redu. Na 455.000 sam ponovio pitanje. Odgovorila mi je tek 50.000 papira kasnije već propisno plačući... Danas joj je zadnji dan probnog roka, šefica je ne voli i stalno šikanira, a ako joj ne produže ugovor (što vjerojatno neće), tata više neće tolerirati njene afinitete prema restauraciji umjetnina i prisilit će je raditi za njegov časopis u kojem od silnog žutog tiska kulturu dopadne jedva trećina stranice. 590.000 papira.

Nisam dobar u tim ozbiljnim razgovorima; mogu saslušati, ali neki konkretan prijedlog, savjet rijetko imam. Na 595.000 papira sam potrošio sve svoje utješne riječi. Tek na 700.000 sam bio očajan i ispričao joj vic o žabi koja ide na slikanje pa joj vele da kaže "džem" kako bi joj usta bila manja, a ona veli: "marmelada". Izmamio sam smješak (Kneginjica ima cugu za vic). Potaknut tim uspjehom odlučio sam iskušati i onu svoju doskočicu - kak Francuzi zovu Facu iz Seksa i grada? Le Big Mec... to nije baš shvatila pa je prošlo 70.000 papira dok sam joj objasnio (ona je i Pulp Fiction i Seks i grad gledala sinhronizirane). Dobra joj je bila fora, al ova sa žabom još bolja.

Na 850.000 sam saznao da se zove Marie. Do 950.000 saznali smo najosnovije jedan o drugom. Oko 970.000 potegli smo istodobno za istim papirom; ruke su nam se dotakle. Pogledali smo se. Više me nije rezala, sad me skidala pogledom. Na 990.000 sam je pitao kad joj je pauza, bi li sa mnom na ručak. Malo se nećkala, ali na 995.000 rekla nek je pričekam za pola sata. Milijunti papir nismo mogli naći pa smo na recepciji zatražili jedan prazan i umetnuli ga negdje u sredinu.

S ručka se nismo vratili. Ugovor joj ionako ne bi produžili, kod starog jednostavno ne želi raditi; pobjeći će sa mnom. Cijelo popodne proveli smo u šetnji. Skočila je doma po najosnovnije stvari i došla do moje sobe taman prije večere. Povečerali smo, a zatim, dok sam ja prao suđe, upalila je televiziju. "Romansa u Seattleu". Nesinhronizirana. Pitao sam je voli li taj film i što misli o Meg Ryan. Rekla je da obožava taj film, jedino je malo podsjeća na bivšeg. A Meg Ryan joj je jednostavno prekrasna. Jedino je s Andie MacDowell može usporediti.

Konačno, pomislio sam i ponudio joj čaj. Pitao sam hoće li šećera, rekla je da ne hvala, pije bez šećera... Nisam se mogao sudržati, pohvatali smo se na kauču. Film je taman završio, jednom rukom vadio sam kondome iz ladice, drugom daljinskim prešaltao na "Zvjezdane staze"... dok sam raspakiravao kondom, došla je do daljinskog i okrenula na "Zovem se Earl".
Samo ne to, rekoh i zamolim je nek vrati Zvjezdane jer Seven of Nine je tamo i...
Nije htjela čut. Earl joj je preseksi. I tak je dobra serija... duhovitiju nikad nije gledala...

Vani je počelo pljuštati. Pogledao sam je, lampa joj je odjednom čudno počela obasjavati lice. Na trenutak mi se učinilo da preda mnom sjedi upravo ona antipatična plavuša iz Earla. Spremio sam kondome u ladicu i pitao hoće li još čaja. Jedva me čula koliko je bila udubljena u Earla. Uspjela je ipak izustiti da bi, ali ovaj put ipak s kojom kockom šećera.

Što je previše, je previše. Rekao sam da moram prošetati i da bi bilo najbolje da se neko vrijeme ne viđamo. Možda da počnemo izlaziti s drugim ljudima...

Shvatio sam da je krajnje vrijeme da si kupim kišobran...

- 11:35 - Stavi u košaricu (9) - Sadržaj košarice - Blagajna

24.09.2009., četvrtak

Lille

Bilo je jasno da će se u Francuskoj pare počet topit pošto nemam nikoga za utrpat se za spavanje. Osim u Parizu, no on je preskup. Tako da sam nastavio po sjeveru. Nakon četiri dana u Strasbourgu, po jednu noć proveo sam u Nancyju, Metzu i Reimsu. Lijepo, ali niš posebno. Jučer sam stigao u Lille i tu ću neko vrijeme ostati. I pokušati naći kakav posao. Sviđa mi se Lille. Pogledajte si "Dobrodošli u Ch'tis" (iako ovdje ne govore baš Ch'tis, i dalje ih ne razumijem apsolutno niš).

Raymondica ne vjeruje (a nije da je jedina), tražila fotku friških novina... pa, evo ti, Raymondica, pojedi si je!!!

Le Monde 24-09-09



Le Monde 24-09-09 i Lille



- 18:18 - Stavi u košaricu (13) - Sadržaj košarice - Blagajna

20.09.2009., nedjelja

Nicole iz Strasbourga

Ah, divan grad. U srijedu popodne sam stigao. Ostavio stvari u nekom jeftinom hostelu i otišao u šetnju i po nekaj za jesti. Taman dok sam se u pekari dvoumio između integralnog „francuza“ i kukuruzne šlapice, spustio se pljusak za ne povjerovat. Nisam mogao ništa osim skloniti se pod strehu pred ulazom u pekaru. Skupa sa još sedam prolaznika. A streha natkriva valjda 30 centimetra kvadratna. Još je kiša pod koso padala tak da je ovim u prvom redu samo nos ostao suh. Imao sam sreće pa me zapao drugi red. Manje sretnija je bila blijedunjava kovrčava u prvom redu točno ispred mene. Kako joj kiša ne bi pljuskala u lice, okrenula se na unutra, točno prema meni. Vrlo lijepa, moram priznat. Točno onaj tip nježnih slabokrvnih Francuskinja, slikarica redovito. Stajali smo tako stisnuti (dijelio nas je samo moj ceker) i nisam imao što drugo osim buljiti joj u tjeme. Fino joj je kosa mirišala. Malo mi je mašta proradila dok sam je tako proučavao i svašta mi je počelo na pamet padati. U jednom trenutku je digla glavu i pitala:

- C'est la baguette ou tu es heureux de me voir? (Jel je to „francuz“ ili ti je drago što me vidiš?)

- Kukuruzna šlapica!, rekoh.

To je bilo to. Završili smo kod nje. Nicole se zove. Napravila je večeru, povečerali smo, a zatim se premjestili u dnevnu sobu. Dok je stavljala vodu kuhati za čaj, upalio sam telku. „Romansa u Seattleu“ je bila. Na engleskom. Razmišljao sam kako se nikad do sad nisam u tako kratkom vremenu tako dobro povezao s nekim.
- Zbilja je divna osoba... i tako je dobra u duši, mislio sam u sebi dok je na stolić stavljala vrući čajnik... i usput rekla:
- Joj, ne valjda opet!? Ne mogu smisliti taj film i tu Meg Ryan! ... gora od nje mi je jedino Winona Ryder!, i nonšalantno, ni ne trepnuvši, stavila si kocku šećera u čaj.

Nebo se otvorilo. Gdje su pred minutu još sjale zvijezde, sada su najtamniji i najopakiji oblaci lijevali kišu po istoku Francuske. Rijeka Ill je podivljala. Nisam znao što bih. Ustao sam se u tišini i zaputio prema vratima. Jedva sam uspio prozboriti:
- Je ne te connais plus...

Udaljavajući se od njene kuće, u glavu me pogodila kukuruzna šlapica. Dok sam se stigao okrenuti već je zatvorila prozor i upravo navlačila zastore. Pljusak je bio nezaustavljiv. Voda se iz korita rijeke izlila u inundacije.
- Nadam se da će nasipi izdržati, nehotice sam na glas iznio svoju zabrinutost. No nitko me nije čuo. Osim kapljica kiše. Ali i one su vjerojatno radije međusobno slušale sebe, nego nekog samotnjaka koji tisućama kilometara daleko od svog doma po kiši hoda bez kišobrana.

Pogledao sam prema sjeverozapadu.
- Tamo ne pada kiša, pomislio sam.

- 02:31 - Stavi u košaricu (12) - Sadržaj košarice - Blagajna

16.09.2009., srijeda

Stuttgart

Ja u Stuttgartu. Ipak iz Graza nije bilo javljanja. Nije se niš ni desilo tam; samo sam prenoćio, kupio gaće i čarape... i već ujutro krenuo za suncem. Mislio sam u početku malo se zajebavati po Austriji pa Njemačkoj, al skužio sam da nema smisla. Idem prema frankofonskim područjima gdje bar jezik mogu kako-tako razumijeti. Iz Stuttgarta krećem danas iza ručka. U Strasbourg.

Stuttgart mi je lijep grad. I prvi put kad sam bio, svidio mi se. Niš posebno, al sasvim pristojno. Ko da sam u Zagrebu se osjećam, ne negdje vani. Mogao bih živjeti tu.

A i Ljubav Mog Života je iz Stuttgarta. Prespavao sam, naravno, kod nje. Ja i ona. Na telki „Romansa u Seattleu“. Na veliko čudo, na engleskom. Legli u krevet. 30 centimetara udaljeni jedno od drugog. Da nije bilo zida koji dijeli njenu sobu od ove di sam ja bio, sigurno bi se dotakli. Uvjeren sam. Osim ako njen dečko nije spavao kraj zida...

Danas ću je morati pozdraviti i krenuti dalje. Dalje, u nepoznato, gdje još nikad nisam bio...

- 09:59 - Stavi u košaricu (12) - Sadržaj košarice - Blagajna

14.09.2009., ponedjeljak

Pinklec na rame...

Puko sam ko kokica. Još jedna dozlaboga dosadna nedjelja dovela krizu dvadesetih godina na vrhunac. Tipične neću-valjda-tak-do-kraja-života pizdarije... "u ovom gradu nema više ništa za mene" i ta sranja.
Za pol sata krećem od doma, idem do banke dignut sve pare kaj mogu i - sajonara! Idem. Imam di spavat u Grazu, Stuttgartu, Parizu, pa čak možda i u Maastrichtu (ili Aachenu? tak nekaj, mislim da je s dva A). U Londonu bi se isto mogao uguzit.
Ne znam do kud ću dogurat.
U firmu se nisam javio. Otkaz dobiš ak se 3 dana ne pojaviš na poslu bez objašnjenja. Tak da imam lufta do srijede.
Možda se predomislim, možda spiskam do tad sve pare i pokunjeno se vratim moleći za oprost.
Staroj sam sinoć priopćio vijest. Poludila. Nemre sebi doć. Jedino mi zbog nje žao. Al kaj sad.
Niš. Javim vam se iz Graza.

- 09:49 - Stavi u košaricu (12) - Sadržaj košarice - Blagajna

09.09.2009., srijeda

Broj 11 i dilema

Fora mi je kaj Barry, ko defenzivni midfilder, nosi broj 11. Tak je uvijek kod Engleza. Nekad je 11 nosio Nicky Butt. On mi je bio igračina. I Veron je igračina. On je 4 nosio. To mi je isto bilo fora. I bilo mi je fora kad je Zidane nosio 5. Drugi brojevi mi nisu bili fora.

Cijelo ljeto sam u dilemi Ožujsko il Karlovačko i nikak da odlučim. Zapravo, osim par iznimaka, svaka piva mi je dobra do treće. Kasnije mi u principu ni jedna ne paše. Al kad već cugam...
Uglavnom, dosta mi je dvoumljenja. Odlučio sam oprati ruke i odluku prenijeti na druge. Koja piva će imat dobru reklamu, tu pijem.
Već godinama nema pristojne reklame za neku našu pivu. Sve neke debilne. Ožujskom nema pomoći, Pan zapeo sa ultralošim spikama, jedino Karlovačko zadržalo određenu dozu samokritičnosti i moglo bi se strpat pod prolazno.
Zato sad i naginjem Karlovačkom. I bolje mi je reć "karlovačko", neg "ožujsko" ili ono kak-smo-fora-jer-imamo-kraticu "žuja".

Kod stranih ista stvar. Heineken je s onom reklamom sa sobama-ormarima u velikoj prednosti.

p.s. jeste znali da će Jermaine Defoe oko 2020. godine biti engleski izbornik? Vjerujte mi, ja znam. Igrao sam nekoć Championship Manager do sezone 2024/2025. I zapamtite ime Raith Plant. Velšanin. Možda i najbolji napadač u razdoblju od 2015. do 2020. Nema na čemu.

- 21:52 - Stavi u košaricu (14) - Sadržaj košarice - Blagajna

01.09.2009., utorak

Salon za češkanje

Ispikali su me komarci k'o nikad. I to ne na moru. U Zagrebu, čim sam se počeo u slatkoj vodi tuširati...

Sad je već pet dana prošlo, a svrbi k'o ludo. Manje nego pred dva dana, al i dalje kad se krenem čohat, nema kraja. Probao sam i s nožem za mazanje margarina, i trljat se o zid, naslon kauča ili što god bi se našlo iza mojih leđa... ali efikasan način nisam uspio naći. Sanjao sam da mogu skinut svoju kožu sa sebe, objesit je na štrik i fino drot kefom iščeškat...

Mislio sam ovdje objavit da tražim nekoga tko bi me češkao... ali odustao sam jer znanstvena fantastika je naći blogera/blogericu koji bi ti i suđe oprao.

Pitao sam frendicu za kolko bi me češkala sat vremena. Rekla 50 eura. Ta je isto luda. Pa tolko ni masaža s "hepiendom" ne dođe! (Tak su mi bar rekli.)

Za kolko bi vi češkali 60 minuta? Masiranje je 140 kuna. Pol sata 80. Mislim da bi češkanje moglo tak negdje doć. Možda nijansu manje.

Uglavnom, došao sam na ideju da bi trebalo otvoriti salon za češkanje. K'o kak ima za masažu... tak i za češkanje. Možeš birat: grubo češkanje (kad te svrbi), nježno-romantično (iz čistog hedonizma), medicinsko češkanje (kad imaš kozice, ospice i kaj već)...
U ponudu uključimo i škakljanje. Ljudi se vole škakljat. Djeca pogotovo. Ona bi stalno da ih se škaklja, a roditelji redovito umorni. Evo rješenja! Dofuraš djecu na tretman škakljanja i miran si cijelo dopodne. Ponudimo i škakljanje tabana u službi mučenja. To bi u mafijaškim krugovima išlo k'o ludo (kad treba neku informaciju izvuć)!

Daj zamislite. Zavališ se na ležaljku, piješ limunadu, vjetrić pirka, nad glavom ti se palma njiše, a tebe neka ženskica (u cvijetu mladosti..onak, 33 godine) finih noktiju po ruci češka... idila!

- 12:14 - Stavi u košaricu (16) - Sadržaj košarice - Blagajna

< rujan, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Loading

junac04 pri yahoo.com


- Tko je?
- Nitko, prijatelju, samo koraci u noći.


Koji smo kurac mi! Po nama se ništa neće zvati...

Tribuson


Nekad je jednostavnije odustati.

Iva


"Life," said Marvin dolefully, "loathe it or ignore it, you can't like it."

Douglas Adams

Šima 2010./2011.
Šima i Ribac 2009./2010.
Šima i Ruska 2008./2009.
Smisaoživota42 2007./2008.
Bamby 2006./2007.

Do povećanja popularnosti i broja redovitih komentatora, tron drži Šima i natjecanja se neće niti održavati.

.