Dok vi i dalje ne vjerujete, meni lova isparava, a vrijeme za traženje posla curi neumoljivo. Ako do četvrka ne nađem posao, morat ću se okrenuti i pokunjeno vratiti doma, nadajući se da će majka reagirati isto kao i otac iz one biblijske priče (za koju smo se složili da nije pravedna) kad mu se vratio sin razmetni.
Još sam u Lilleu, no ako do sutra u podne ne nađem ništa, morat ću za Nizozemsku gdje mi, po mojim računicama, preostaje još dva, dva i pol dana...
Vikend je bio zanimljiv. U petak sam, spuštajući se s drugog kata zgrade jedne velike korporacije, u predvorju neoprezno naletio na neku žensku i latkom je pogodio u rame na što su joj milijuni papira ispali iz ruku i prosuli se cijelom prostorijom. Počeo sam se istog trena ispričavati za moju nespretnost na što me ona samo šutke razrezala pogledom te se sagnula i počela skupljati papire.
Nastavio sam sa ispričavanjem (francuski je vrlo zahvalan jezik što se toga tiče) i pomogao joj u skupljanju... Sakupili smo otprilike 400.000 papira kad sam skužio da su joj oči pune suza... Na 450.000 papira upitao sam je je li sve u redu. Na 455.000 sam ponovio pitanje. Odgovorila mi je tek 50.000 papira kasnije već propisno plačući... Danas joj je zadnji dan probnog roka, šefica je ne voli i stalno šikanira, a ako joj ne produže ugovor (što vjerojatno neće), tata više neće tolerirati njene afinitete prema restauraciji umjetnina i prisilit će je raditi za njegov časopis u kojem od silnog žutog tiska kulturu dopadne jedva trećina stranice. 590.000 papira.
Nisam dobar u tim ozbiljnim razgovorima; mogu saslušati, ali neki konkretan prijedlog, savjet rijetko imam. Na 595.000 papira sam potrošio sve svoje utješne riječi. Tek na 700.000 sam bio očajan i ispričao joj vic o žabi koja ide na slikanje pa joj vele da kaže "džem" kako bi joj usta bila manja, a ona veli: "marmelada". Izmamio sam smješak (Kneginjica ima cugu za vic). Potaknut tim uspjehom odlučio sam iskušati i onu svoju doskočicu - kak Francuzi zovu Facu iz Seksa i grada? Le Big Mec... to nije baš shvatila pa je prošlo 70.000 papira dok sam joj objasnio (ona je i Pulp Fiction i Seks i grad gledala sinhronizirane). Dobra joj je bila fora, al ova sa žabom još bolja.
Na 850.000 sam saznao da se zove Marie. Do 950.000 saznali smo najosnovije jedan o drugom. Oko 970.000 potegli smo istodobno za istim papirom; ruke su nam se dotakle. Pogledali smo se. Više me nije rezala, sad me skidala pogledom. Na 990.000 sam je pitao kad joj je pauza, bi li sa mnom na ručak. Malo se nećkala, ali na 995.000 rekla nek je pričekam za pola sata. Milijunti papir nismo mogli naći pa smo na recepciji zatražili jedan prazan i umetnuli ga negdje u sredinu.
S ručka se nismo vratili. Ugovor joj ionako ne bi produžili, kod starog jednostavno ne želi raditi; pobjeći će sa mnom. Cijelo popodne proveli smo u šetnji. Skočila je doma po najosnovnije stvari i došla do moje sobe taman prije večere. Povečerali smo, a zatim, dok sam ja prao suđe, upalila je televiziju. "Romansa u Seattleu". Nesinhronizirana. Pitao sam je voli li taj film i što misli o Meg Ryan. Rekla je da obožava taj film, jedino je malo podsjeća na bivšeg. A Meg Ryan joj je jednostavno prekrasna. Jedino je s Andie MacDowell može usporediti.
Konačno, pomislio sam i ponudio joj čaj. Pitao sam hoće li šećera, rekla je da ne hvala, pije bez šećera... Nisam se mogao sudržati, pohvatali smo se na kauču. Film je taman završio, jednom rukom vadio sam kondome iz ladice, drugom daljinskim prešaltao na "Zvjezdane staze"... dok sam raspakiravao kondom, došla je do daljinskog i okrenula na "Zovem se Earl".
Samo ne to, rekoh i zamolim je nek vrati Zvjezdane jer Seven of Nine je tamo i...
Nije htjela čut. Earl joj je preseksi. I tak je dobra serija... duhovitiju nikad nije gledala...
Vani je počelo pljuštati. Pogledao sam je, lampa joj je odjednom čudno počela obasjavati lice. Na trenutak mi se učinilo da preda mnom sjedi upravo ona antipatična plavuša iz Earla. Spremio sam kondome u ladicu i pitao hoće li još čaja. Jedva me čula koliko je bila udubljena u Earla. Uspjela je ipak izustiti da bi, ali ovaj put ipak s kojom kockom šećera.
Što je previše, je previše. Rekao sam da moram prošetati i da bi bilo najbolje da se neko vrijeme ne viđamo. Možda da počnemo izlaziti s drugim ljudima...
Shvatio sam da je krajnje vrijeme da si kupim kišobran...
Post je objavljen 28.09.2009. u 11:35 sati.