30.12.2008., utorak

I ja

Svaki drugi bloger rezimira godinu na izmaku pa je valjda red došao i na mene. Iako mi je glupo to vezanje za datume. Godine brojim od ljeta do ljeta. S morem sve završava. Kasnije se sve svodi na preživljavanje jeseni i zime, čekanju proljeća, čim ono dođe, već je lakše. Ali pomalo je bedasto rezimirati godinu tamo u osmom mjesecu (a i prevruće je za takve napore), a zbilja bih si volio ovdje zapisati (kao podsjetnik) da mi je, statistički gledano, ova godina bila najuspješnija do sada.

Diplomirao sam, zaposlio sam se, kupio sam si auto, Barbara Kolar mi je čitala stihove u eteru. Sad kad gledam, ovo prvo troje – zapravo potpuno logično i niš tak specijalno kolko mi se činilo da će zvučati. Da mi je bar neka obožavateljica poslala kakve obnažene slike, to bi već zvučalo malo bolje. No, nisam ja te sreće. Mene čitaju sve neke fine, pristojne, čedne.

Pa i ovako bez napaljujućih fotki čitateljica ovu godinu bih sljedećom mogao nadmašiti jedino zarukama, ženidbom i klincem. Kad tako gledam, čak i ne želim puno uspješniju godinu. Zacrtat ću si tek napisati sonet, epski krimić u trinaestercu i vestern-ljubić. I to nek mi bude mjerilo uspješnosti naredne godine.

Ma možda je i to previše, nek mi samo Kneginjica punoljetnom postane i nitko sretniji od mene! ;)
- 15:15 - Stavi u košaricu (16) - Sadržaj košarice - Blagajna

27.12.2008., subota

Jedanaesterac (neuspjeli pokušaj)

Samom sebi ne mogu se nadivit,
niti se mogu za išta okrivit.
Sve što učinih divno je i krasno,
pričam polako, pjevam jasno, glasno.

Svaku riječ pravilno naglašavam,
svaku rečenicu točkom završavam,
na kraju pitanja upitnik stavljam,
iste riječi rijetko ponavljam.

Priznam, stas mi je ipak prednost glavna;
trbušna ploha skoro pa preravna,
dupe mi je čvrsto, noge mi snažne,
na curama mi cice nisu važne.

Unatoč tome žene me ne vole.
Kažu mi: „Uzalud ti sve te škole!
Pjesnikom pravim nikad postat nećeš
čim se tak mršavom rimom razmećeš.“


P.S. Kneginjica skužila i ukazala da mi ipak tri stiha nisu jedanaesterac. Dvaput me zeznulo -ije- (mislio sam da se to broji kao dva sloga) i nemarno previdjeh jedno slogotvorno -r-. Dva stih bih i mogao ispravit, no jedan teško pa nek ostane ovak kak je.
- 15:05 - Stavi u košaricu (17) - Sadržaj košarice - Blagajna

23.12.2008., utorak

Čestitka, čestitke, čestitki, čestitaka

Pred par mjeseci bih se mirne duše okladio da, ako ste na ovaj blog došli preko kakve internet tražilice, da je ključna riječ bila tamara loos. No, zadnjih mjeseci situacija više nije tako čista. Obgrljena rima je sve traženija, jesen u mom zavičaju još i više (baš me zanima jel koji klinac u zadaćnici predložio da bi i on da je u njegovom zavičaju jesen nešto kraća - do 21.11. ako je tko zaboravio), ali sam vrh trenutno drže čestitke (rođendanske ili božićne).

Pa, kako i jest sezona sveopćeg čestitanja, ajmo malo o tim čestitkama.

Kako napisati lijepu, inventivnu čestitku?

Prvo ipak da budem siguran da će vas tražilica dovesti upravo na ovaj post:
Rođendanska čestitka
Božićna čestitka
Rođendanske čestitke
Božićne čestitke
Rođendanskih čestitaka
Rođendanskih čestitki
Primjer čestitke
Primjer čestitki

Dakle... ako uopće upisujete riječ čestitka u svoju omiljenu tražilicu, u kurcu ste. Čestitka će vam biti najobičnije sranje. Nema gore čestitke od ukradene.

Makni te se od tog glupog kompa (osim ako čestitku na njemu slučajno ne crtate, no i to je bezveze ako ne radite u Paint-u).
Smislite sami nešto. Ne treba biti ništa posebno. Ubacite neku glupu rimu, neki detalj, neku foru... samo da to nešto bude točno za tu osobu, nešto što će samo ona shvatiti, da se ta čestitka ne može poslati nikome drugome osim upravo toj osobi.

Evo, neki dan sam dobio čestitku od frenda. I samo jedan komentar od par riječi uz točku iza godine bio je dovoljan da tu čestitku stvarno cijenim, da kažem baš lijepa čestitka, svaka čast.

Dobro, nekad se stvarno nema ideje, inspiracije... nema ničeg strašnog u najjednostavnijem sretnom Božiću; samo nemojte pribjeći onim glupim idiotskim SMS porukama za koje je tako očito da niste vi autor.


Nisam u nikakvom božićnom duhu, nisam pojeo ove sezone nijednu debrecinku, kak stvari stoje, neću nikom niš čestitat, možda tek nekog nazvat, odgovorit eventualno na neku poruku... ma minimum.
- 16:48 - Stavi u košaricu (10) - Sadržaj košarice - Blagajna

20.12.2008., subota

Davor Bilman je car! Apolon!

Neki dan sam naletio na ovaj video. Kliknuli, ne kliknuli (jer znam da na te linkove nitko živ ne klika, tek jedino kad se pročita post pa sadržaj iza linka pričini dovoljno zanimljivim), hoću reći samo jedno: Davor Bilman je car!

Inače su mi ti profesionalni plesači uvijek preženskasti kad (po meni) pretjerano bokovima miču, al ovaj je tolki frajer da jednostavno nemam nikakvih zamjerki.



Dapače, nije mi jasno kak to da ženske nisu već masovno poludile za njim! Čak nemam zamjerki ni na taj svilenkasti kimono (il kaj je već)... Pa ni na to da imam dojam da na cijelom (cijelom) tijelu nema ni jedne jedine dlake!
Tip je Apolon!
Ovo kad na početku jede grožđe, pa se ustane pa frajerski othoda, žene za njim, pa vrti ovu Šuputicu, a cijelo vrijeme ko da i dalje cucla taj grozd... da moram nekog uzet da Apolona glumi... Kladim se da tip kara minimalno 45 minuta i svaku žensku dovodi do ludila. 3 put.


Momentalno mi je veći frajer neg Ivo Gregurević (jučer sam ga vidio na kiši. Bez kišobrana. Dobro, nisam ni ja imao kišobran, al ja sam išao samo do dućana. Već su neki pokušavali s pretpostavkama da je i on išao samo do auta, no takve zlobne primjedbe odbijam uvažiti; Ivo Gregurević je frajer i tu spora nema.).


A Davor Bilman vam je inače, ak nekim čudom ne znate (što je zbilja čudno... ili možda i nije jer, jednostavno, provodite zanimljivije vikende neg ja pa ne bacite ni pogled na Ples sa zvijezdama. Al i dalje je to zbilja čudno jer imate emisiju i uživo i drugi dan reprizu. Nešto od toga ste, htjeli – ne htjeli, u zadnje tri godine morali pohvatat... ako niš drugo, sigurno vas je ove jeseni zanimalo kakve noge ima Martina Zubčić ili ste samo čuli o Danijelinim pa htjeli provjeriti glasine. Ili vam nije jasno kako to da je navodno najseksipilnija Hrvatica u braku s nekim tko nema nikakvih problema s nošenjem košulje na rupe)...uglavnom, Bilman vam je u onom četveročlanom stručnom žiriju i mora se priznat od svih tam, nije da je konkurencija neka al, valja najbolje fore. Nekad mu baš i ne uspije, al sve skupa, mora ga se pohvalit.

Evo, još je i duhovit.



Kad sam već kod Plesa sa zvijezdama, nije mi jasno kak npr. dečko Zlate Mück podnosi sve te muke. Ja bih poludio da moram one snimke s treninga gledat. Ko da nije dovoljno kaj znam da mi cura s nekim vježba u nekakvoj praznoj dvorani po cijele dane, još i u snimku umontiraju kak se šale, smiju, zabavljaju, dobro slažu pa malo natežu, pa ju ovaj zašlata... Pa onda u emisiji svi prokomentiraju kak si Zlata i Ištvan super pašu, pa se oni prije plesa onak pogledaju strastveno, priljube ili nosiće ili obraze jedan uz drugi, pa se zagrle, pa ju miluje po nozi, pa opet primi za dupe... Ja to ne bih mogao izdržati!
- 18:34 - Stavi u košaricu (11) - Sadržaj košarice - Blagajna

16.12.2008., utorak

Jednog dana kad ću ja imat svoju firmu...

...kakva će to firma bit!

- U uredima će se sjedit po dvoje, sjedi se jedan nasuprot drugome.

- Zato kaj će svaki ured imati pikado. 2 pikada. Po jedan iznad glave svakog uposlenika. Ali samo tri strelice (ostalo ide na privatan trošak). 2 pikada su jasno tu da bi olakšala prijenos strelica. Kad jedan pobaca sve tri, drugi ih vadi sebi iznad glave i sad on gađa. Vrši se bodovanje, tko na kraju dana sakupi manje, plaća drugi dan ručak. No, korist je možda čak i veća ako ste loš strijelac (i ako imate tendenciju ciljati nešto niže od table) – izravno se riješavate konkurencije i otvarate prostor za strmoglavo napredovanje svoje karijere. A i protok vaših cimer-kolega je sve veći pa imate više šanse da ćete dobiti nekog zgodnog.

- Bit će tu i mini koš za mini košarku. Tek tolko da svako malo kad vam je dosadno okinete iz stolice par trica, ispustite par sportskih krikova oduševljenja i popravite si raspoloženje. Jedino je potrebno osmisliti tehniku vraćanja lopte k vama (nekakvi žlijebovi npr.) da se ne ustajete bezveze svaki puta po loptu.

- Sva računala će biti umrežena i igrat će se svakodnevno neka igrica dobra, koja – ne znam još, to ćemo razmisliti. I direktor (dakle, ja) će inzistirati da date sve od sebe, znači nema puštanja. Jedino vodite računa da direktor kad gubi, lako se oneraspoloži, a kad je takav, mora se na nekome iskaliti, a na kome će nego na...

- Postojat će soba za opuštanje. Lijepo uređena; čajni stolić, kauč, fotelja, telka... da se može nakon ručka pol sata odrijemati ili čisto malo opustiti.

- Ako vam nije do opuštanja, možete se zabaviti u sobi za rekreaciju: biljar, stolni nogomet, ping-pong, opet košarka (ali ne mini, velika na jedan koš), rukomenti gol ali namijenjen nogometu tj. "penziću", penalima i sl... a bit će tu i ono čudo za ispucavanje golf loptica koje sadrži i onaj ekran pa kad puknete lopticu i ona dotakne ekran, vi dalje fino gledate projekciju svoje loptice koja leti 200-tinjak metara prek nekakve lijepe livade.

- Hodnici će biti dugi i dovoljno široki za mini golf.

- Ako ste toliko vrijedni da radite prekovremeno, vaš fantastični direktor će vas nagraditi relaksacijom: sauna i masaža. Ako ste neodoljivo zgodni ili sretni možda vam i pravi društvo u sauni. Ne masira bogzna kaj pa se tu ne nudi. Osim ak si baš nemre pomoć.

- Teretanu nisam ni spomenuo, no ona se podrazumijeva. Iako, kome se uopće da visiti u teretani pored biljara, košarke i golfa? Ne, niš od teretane. Egoiste i narcisoide željne gledanja svoje istesane figure u zrcalu dok se mišići naprežu i istežu, takve uopće ne želimo u firmi. Makar, bilo bi lijepo da sve zaposlenice imaju zategnute noge i dupe... hm, možda samo sprave za takve stvari... dakle, teretanica.

- Svaki ured će imat balkon s ležaljkom za sunčane dane i s njega će se lijepo moći bacati avioni i rakete od papira na livadu (bit će i natjecanja, koji avion najdalje leti, koji najljepše i sl.).

- I to je to. Aha, da! I fini restoran, naravno. S besplatnom i finom hranom i 10 različitih menija s tim da se nijedan ne smije ponoviti više od dvaput u jednom mjesecu.

- Al kad bolje razmislim, koliko bi kuhara i konobara trebalo za takav restoran? I tko bi kuhao svakodnevno toliko različitih jela? I koliko bi to sve koštalo? Jasno da će firma dobro poslovati, ali ne baš toliko dobro. Žao mi je, niš od besplatnog restorana, ak svi drugi mogu plaćati ručak, e pa možete i vi! Budite sretni kaj uopće imate restoran u firmi, neki nemaju ni to!

- Ma i ovo s avionima nije najpametnije; niti imalo ekološko; priroda se onečišćava, a o nepotrebnom trošenju papira da ni ne govorim! Izležavanje na suncu nije zdravo, a ni te ležaljke nikad nisu dobre za kralježnicu. Niš od balkona! Budite još i sretni što vam direktor brine o zdravlju i ekologiji!

- U biti, nema mjesta za teretanu, saunu i masažu. Negdje moram i ja ured imati, a direktoru pristoji imati lijep i velik ured. Ne zbog njega samoga, već zbog ugleda firme, jasno. Njemu to sve nije potrebno.

- I mini golf po hodnicima nije nimalo praktičan, pa gdje će se hodati!?!?

- Kad bolje razmislim, soba za rekreaciju sa svim tim glupostima (biljar, ping-pong, koš, gol, itd.) bi bila prevelika i po definiciji bliža dvorani. Krajnje nepraktično. Taj veliki prostor radije možemo (tj. mogu) iznajmljivati i još zarađivati na njemu! Daleko pametniji poslovni potez. Za rekreaciju vam uvijek ostaju pikado i mini-koš u uredu. A direktor će si uzeti stolni nogomet; zbog ugleda firme, naravno.

- Makar, i pikado i mini koš bi, čini mi se, malo previše odvraćali pažnju i remetili koncentraciju. Pa niste se došli na posao zajebavati! Da ne govorim o troškovima ugradnje sistema žljebova za povrat loptice bez ustajanja... To će samo direktor imati; zbog ugleda firme, naravno.

- A i svakodnevno umreženo igranje igrica bi također bilo previše dekoncentrirajuće. A kako direktor i nije prevješt u tim igricama (osim Championship menagera), rezultiralo bi i s previše otkaza. Bit će zabranjeno bilo kakvo instaliranje igrica i ostalih gluposti. Osim direktora, on si može instalirati kaj god hoće. Nije zbog razonode, o ugledu firme se radi!

- I kaj će vam zapravo soba za opuštanje? Tak i tak nemate tam kad biti; pol sata pauze na koje imate pravo ionako potrošite na ručak. Kauč i čajni stolić idu kod mene! Ured direktora mora bit na visini. Zbog ugleda firme.

- Ajde, ne kukajte! Ogranizirat ću vam jednom godišnje sportske igre negdje na moru pa se zabavite tih par dana! Firma plaća sve! Rekao sam vam da je firma ugledna! Naravno, ti dani vam se odbijaju od godišnjeg.

- Al moram vas pohvalit za skromnost; barem niste imali nikakve sulude ideje o plazmi obješenoj u uredu i nekakvoj automatizaciji kojom bi se telka zgasila čim bi se vrata otvorila (kad netko ulazi) i preko telke se isti čas odmotala (i tako je sakrila) nekakva stručna karta ili mapa... iako... kad bolje razmislim, direktoru ne bi loše došlo takvo što. Jesmo ugledna firma il nismo!?


Ljubazan pozdrav,

gdin dir. Junac (i zahvaljujem svih uposlenicima na divnom božićnom poklonu - majici "Najbolji direktor na svijetu", predivni ste!)
- 13:53 - Stavi u košaricu (13) - Sadržaj košarice - Blagajna

14.12.2008., nedjelja

Nije fer! (zamjerke pričama s vjeronauka)

Znate kaj me oduvijek smeta?

Ona priča o ocu i dva sina. Kad jednom od sinova dopizdi raditi svaki dan i zatraži od oca svoj dio bogatstva pa ode u bijeli svijet. Naravno, tu lovu spiska na gluposti, završi čuvajući svinje i onda vidi da ne bude tak išlo pa se pokunji i vrati doma. Doma otac oduševljen, sretan; izgubljeni sin mu se vratio, istu večer sprema slavlje, janje se okreće... onaj drugi sin se čudi da kak to da se njemu u čast nikad janjac nije peko, a otac mu samo opet veli: „Izgubljeni sin mi se vratio!“.

Ma koje su to fore!?!?!? Nije fer! Dok je ona budala otišla od kuće s novcima i pijančevala, kockala i sl., ovaj je ostao doma s ocem i majkom i po cijele dane radio u polju, radio, radio i radio, i šutio. I kaj je dobio za nagradu? Niš! Apsolutno niš!

Uvijek dobri najebu!

Ko i ona priča o onom pastiru koji je čuvao stado od 100 ovaca. Pa se jedna izgubila i idiot ostavlja njih 99 samo da bi našao tu jednu!! Kužim ja simboliku, al kaj da je došao vuk ili lisica i potamanio pola stada!?!? Osobno bih toj izgubljenoj (ako bi se uopće našla) oderao kožu... tj. nije u biti ona kriva, kriv je taj glupi pastir. Nema šanse da bi mi se ikad ovcama približio!


U istu ovu priču spada i nepravda prema dobrim đacima. Oni nikad niš ne dobe za odličan uspjeh na kraju razreda! Dok ovi kojima se neda učiti, pisati zadaće i slično, njima se uvijek nekaj obeća ak prođu na kraju s 4 ili 5... bicikl il tak nekaj. Kao njih se mora motivirati... ma je...

Nije fer!
- 13:19 - Stavi u košaricu (10) - Sadržaj košarice - Blagajna

01.12.2008., ponedjeljak

Dobar dan!

Znate ono kad se cijeli dan krećete više manje istim putem pa jedne te iste ljude morate svaki puta iznova pozdravljati?

Obično sam takvu situaciju imao na moru. Svaki put kad se idem kupat i kad s kupanja odlazim (znači 2×5 puta) prolazim kraj iste kuće. I to kuće čiji ukućani vole vrijeme provoditi na terasi za stolom i gledati prema plaži. I onda svaki od tih puta moram reći „Dobar dan“.
Lako kad se radi o tvojim vršnjacima, frendovima; tu je u igri samo „Bok“, sljedeći put možeš i samo namignuti, nekaj promrmljati, lupiti neku glupu foru, iskreveljit se, skinut gaće i sl.

Sa starijima nemreš baš samo tak. Ak ste relativno skompani, službeni „Dobar dan“, u trećem navratu može se skratiti na „D'r dan“, a oko petog i zamijeniti samo s kimanjem glave (dostojantsvenim, punim poštovanja) popraćenim minimalnim otvaranjem usta (tj. bezvučnim „D'r dan“).
No, kako je otok mali pa se stalno krećete istim putanjama, nakon ručka vam je već pun kurac i te plaže i tih susjeda i zaželite se mira i odete na plažu na drugi kraj otoka gdje nećete nikoga morati pozdravljati.


Otkako radim, slične probleme imam i u firmi. Jutros sam u nekih pola sata 5 puta prolazio kraj iste žene! Prvi put je bilo „Dobro jutro“, za pet minuta sam je opet ugledao, al sam mislio da mi to „Dobro jutro“ vrijedi bar sljedećih 10 minuta pa sam samo klimnuo lagano i promrmljao nešto bešumno (nisam ni sam siguran što). I sve bi bilo u redu da ona nije uzvratila s punim i ponovno sviježim „Dobro jutro“. Ništa strašno, sve je to u redu, al ipak mi je malo glupo da ja starijoj ženski praktički samo klimnem glavom dok ona mene po strogom bontonu s najvećim počastima pozdravlja. Sljedeći susret sam bio siguran da smo prevazišli to puno „Dobro jutro“ pa sam opet ponovio pogled, klimanje glave i nečujno mrmljanje. No, vraga! Ona i dalje na „Dobro jutro“!!! Četvrti put sam je skužio na drugom kraju hodnika pa sam odlučio glumiti zadubljeno gledanje u papire koji iz kopirke izlaze. I dobro mi je krenulo, krajičkom oka sam je detektirao na 5 metara od mene, ja zadubljen u kopirku, pa 3 m, ja i dalje zadubljen, pa 2 m, nikad ti papiri nisu zanimljivije izlazili... ali iznenada, javila se ona neka (poznata ali) neidentificirana sila koja mi ni ovaj put nije mi dala mira i jednostavno okrutno me natjerala da skinem pogled s kopirke i prebacim ga na žensku. Nije mi preostalo ništa nego i po treći puta iskušati sreću: pogled, klimanje, nečujno mrmljanje... no stari šišmiš opet sa smiješkom (kao da sam direktor koji joj o stimulaciji odlučuje): smiješak, klimanje, „Dobar dan!“.

Rekao sam joj nek ode vrit i nek me prestane maltretirati!
- 16:01 - Stavi u košaricu (17) - Sadržaj košarice - Blagajna

< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Loading

junac04 pri yahoo.com


- Tko je?
- Nitko, prijatelju, samo koraci u noći.

Koji smo kurac mi! Po nama se ništa neće zvati...

Tribuson


Nekad je jednostavnije odustati.

Iva


"Life," said Marvin dolefully, "loathe it or ignore it, you can't like it."

Douglas Adams

U komentarima trijumfirali:

Šima 2010./2011.
Šima i Ribac 2009./2010.
Šima i Ruska 2008./2009.
Smisaoživota42 2007./2008.
Bamby 2006./2007.

Do povećanja popularnosti i broja redovitih komentatora, tron drži Šima i natjecanja se neće niti održavati.

Razonoda i statistika






.