Samom sebi ne mogu se nadivit,
niti se mogu za išta okrivit.
Sve što učinih divno je i krasno,
pričam polako, pjevam jasno, glasno.
Svaku riječ pravilno naglašavam,
svaku rečenicu točkom završavam,
na kraju pitanja upitnik stavljam,
iste riječi rijetko ponavljam.
Priznam, stas mi je ipak prednost glavna;
trbušna ploha skoro pa preravna,
dupe mi je čvrsto, noge mi snažne,
na curama mi cice nisu važne.
Unatoč tome žene me ne vole.
Kažu mi: „Uzalud ti sve te škole!
Pjesnikom pravim nikad postat nećeš
čim se tak mršavom rimom razmećeš.“
P.S. Kneginjica skužila i ukazala da mi ipak tri stiha nisu jedanaesterac. Dvaput me zeznulo -ije- (mislio sam da se to broji kao dva sloga) i nemarno previdjeh jedno slogotvorno -r-. Dva stih bih i mogao ispravit, no jedan teško pa nek ostane ovak kak je.
Post je objavljen 27.12.2008. u 15:05 sati.