Predgovor:
Koliko pjesnička imaginacija može biti snažna pokazuje i pjesnička zbirka Marije Juračić „Vlad i bijela draga“.
Vlad se pojavio 2012. godine na poetskom portalu „Očaravanje“, živio je na njemu više od godinu dana kao alter ego pjesnikinje.
Uvjeren sam da vas ime glavnog junaka asocira na okrutnog vampira Vlada Tepeša koji je obitavao negdje u visokim planinama Transilvanije, no Vlad iz ove zbirke ne nosi gene svog strašnog prethodnika.
Je li poetsko nadahnuće pjesnikinje bio taj Vlad ili je ime puka slučajnost, nije važno za ovu priču. I ovaj Vlad nedefinirane starosti, ali dubokog iskustva i znanja, živi u hladnom, mračnom dvorcu, negdje u surim planinama, a jedino mu društvo prave vukovi oko dvorca i njegova bijela, krhka draga koju on ljubi zaneseno, nježno, iznad svega posesivno, u tužnoj spoznaji da ga ona ne osjeća, da ga odbija na pasivan, ali moćan način te ostaje hladna i daleka.
Snažan je pjesnički doživljaj autorice ove zbirke, koja ni sadržajem ni izrazom ne podsjeća na ništa, što je ona do sada napisala.
/ Kamen/
nemoj draga moja
bijela draga moja
kamen gaziti nogama bosim
nemoj golubice moja
grlice nježna
hladan je kamen dvorca moga
hladno je srce tvoje
bijela draga moja
Autorica je ove stihove pisala posve novim pjesničkim izrazom. Dok je dosadašnje zbirke pjesama pjevala pravilnim, rimovanim katrenima, ove su pjesme pisane slobodnim stihom, neobičnim, mračnim, a istodobno nježnim pjesničkim izrazom, koji ostaje jasan, iako ona sada potpuno zanemaruje versifikaciju i interpunkciju.
Neobična je i kompozicija zbirke. U gotovo svakoj pjesmi govori Vlad, ali govori i njegova draga. Unutarnji su to monolozi koji se ukrštavaju, ali se izravno ne dodiruju, izviru iz duše, iz uma, ali se ne izmjenjuju, ostaju zatvoreni u dva svijeta od kojih jedan, onaj mračan, žudi i voli, a drugi, onaj svijetao ostaje nedodirljiv, hladan.
Čudan je taj nijemi dijalog između nježnog, blagog vampira i njegove drage, dijalog koji se isprepliće, ali nikada između njih dvoje ne dolazi do otvorenog razgovora./ Magle/
On
bijela draga moja
kroz okno gleda
crna je noć u oku njezinom
magle noćne oknom prolaze
nevjesta moja bijela
mene čeka
Ona
bijelo cvijeće
donio mi vitez mrki
crni mu gavran na ramenu
crni konj pod njime njišti
što da s cvijećem radim
bijelim cvijećem njegovim
Pjesničke slike su tamne, boje magličaste, siva i crna, bijela tek u tragovima, a malo živosti unose motivi crvene kose, zelenih očiju i poneka krvava ruža.
Zapanjuje i neobičan završetak ove zbirke pjesama, ovog svojevrsnog romana u stihovima.
Uviđajući da njegova tiha, nježna draga vene za suncem, morem, krikom galeba, uviđajući da sva njegova ljubav, njegovi darovi, njegovo kraljevstvo nije dovoljno da ju usreći, Vlad se svjesno izlaže suncu, njegov dvorac lišen imaginacije propadne u trenutku, nestaje mraka, vukova, crnih ptica. Ostaje samo njegov vjerni konj koji će njegovu dragu odvesti do žuđenoga mora.
Mr.sc. Božidar Pasarić, prof.
Naslov: Vlad i bijela draga – Ljubavne pjesme nježnog vampira
Autorica: Marija Juračić
Broj stranica: 86
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2017.
ISBN: 978-953-336-403-2
https://webknjizara.hr/index.php?page=shop.product_details&category_id=4&flypage=flypage.tpl&product_id=677&vmcchk=1&option=com_virtuemart&Itemid=28
Oznake: Vlad i bijela draga
