Dat ću ti ovu pjesmu
a ti mi vrati stihove
za tebe napisane.
Vrati mi moje cvijeće
od bijeloga voska
od modroga sna.
I nagorene svijeće mi vrati
a ja ću ti punu čašu
onih crnih zvijezda dati
s oka nakapanih.
Ako ovo i nije prava pjesma
jer u pravoj te pjesmi nikada
ne bih nazvala mangupom i tatom
nego dušom svojom, zlatom
ti mi ipak vrati moje pjesme.
Ako hoćeš, lagat ću ti
ženski zamagljeno,
mazno, uvijeno
da nikada tebi nisam napisala stih,
da sve je to samo
glupost, igra dokona
ona što je od iskona igraju
On i Ona.
Priznat ću ti da se noću
u gorskom jezeru
s punim Mjesecom kupam
da mi vjetar u pohode dolazi
da mi breze otkrivaju sve tvoje tajne
i da su moji prijatelji vukovi
koji male vjeverice od zvijeri čuvaju.
Ali, vrati mi moje stihove.
Nisu oni za tebe pisani.
Oni su pisani za Ljubav.
Oznake: dokonost igra
