27.07.2014., nedjelja

imaš li dobar život?

Your life should not be okay.
Your life should be sparkling.
Happy, contented, complete.
A Buddha’s Life is not okay.
Krishna’s life is not okay.
Ramana is not okay.
They are K.O.
You understand?
They knocked out the nonsense out of themselves.
An ‘Ok’ life should not be accepted by any intelligent being.
You have to discover, or unclothe your own Buddha Self,
your own Christ Consciousness, your own Shiva Being.
If you wish to know how, come to Satsang.
~ Mooji

stvarnost reflektira ono što nosimo u sebi.
ono na što možemo utjecati smo mi sami. ne možemo utjecati na druge ljude.
ne možemo ući drugim ljudima u glavu i upravljati njihovim postupcima i emocijama.
tu su nam vrata zatvorena.
ali ono što nam je zagarantirano, jedna mogućnost s kojom smo rođeni i koju svi imamo, jest mijenjati sebe.
i sad, nekad se dogodi u životu čovjeka
da stvarnost ne rezonira s njegovim željama.
primjerice, on zamisli da njegov život ide u jednom određenom smjeru, npr. da se vjenča za žensku u koju je zaljubljen, ali ta ženska njega ne jebe i on je ljut zbog toga. on bi najradije ušao toj ženskoj u glavu i usadio joj zaljubljenost u sebe- ali to je nemoguće-
kao u filmu bruce almighty kada mu bog da mogućnost da napravi bilošto osim utječe na ponašanje drugih ljudi.
tu su vrata zatvorena i život nas konstantno okreće i vraća nama samima.
ne može ovuda miki, izvoliš se okrenut i uć u sebe.

što se događa jednom kad se okrenemo i uđemo u sebe?
prvo, moramo preć prek svoje uvjerenosti da mi sami najbolji znamo što je najbolje za nas jer jebiga nekad ti se dese loše stvari koje ne možeš opravdati i prihvatiti, i onda u retrospektivi ispadne da si baš kroz to iskustvo eto naučio najviše u životu i danas ne bi bio nešto pozitivno što jesi. znači kroz loše situacije najžešće i najbrže napredujemo, to je fakt.
kad uđeš u sebe, shvatiš da se tu kovitla mnogo različitih emocija, brda i planine emocija, koje proizlaze iz nekih naučenih programa, obrazaca, naših uvjetovanja. primjerice, čovjek s početka priče je u ranom djetinjstvu razvio obrazac da njegova mama njega ne ferma a on tako žudi da ju ferma. sada će uvijek žuditi za ženama koje ga ne fermaju, dok ne riješi taj obrazac. čim riješi taj obrazac sam sa sobom, više neće tako nenormalno sliniti za ženama koje ga ne fermaju, jer ljudi moji, to je emocionalna uvjetovanost i patologija, proizlazi iz toga što on zapravo nije prihvatio da je vrijedan voljenja, jer je od ranog djetinjstva uvjeren da nije vrijedan voljenja i takva mu se stvarnost i reflektira nazad, tj on takvu stvarnost- sam bira- on bira živjeti u toj priči, bira na taj način pisati roman svog života. i usmjerava pažnju na takve stvari jer on samo poznaje takvu stvarnost, njegovi neuronski putevi su takvi i zato on tako i vidi. sjetim se uvijek kako je mooji rekao da lopov u blizini prosvijetljene osobe samo gleda u njene džepove. mi u tom smislu vidimo ono što jesmo.
i dobro, prihvatiš da si bolestan. prihvatiš da je razlog što si nesretan tvoja patologija a ne vanjska stvarnost- vanjsku stvarnost boli kurac. mi vrlo često mislimo i u zabludi smo da ćemo postati sretni ako se stvarnost promijeni- miki- zapitaj se ponovno.
naravno, neću ići u ekstreme, zaista se to i događa svakodnevno dok se mijenja stvarnost, ali istinska sreća (kojoj ja težim) koja nije posljedica ispunjenih uvjetovanja nego riješenih uvjetovanja je definitivno ona koja je stup i kamen po kojem tuku valovi, a ne kamenčić kojeg nose plima i oseka gore dolje. razumijemo se.
i to je duhovni put- okrenuti se u sebe. i sad, sljedeći korak
je ja mislim introspekcija. samo-refleksija. self-inquiry. mene to nekad odvede jako daleko. ali ne mora značit da ću se riješit. većinu vremena neka ta uvjetovanja i pofarbane verzije stvarnosti nestanu kad se suočiš s golim faktama.
neki dan me prijateljica provela kroz jako zanimljivu metodu iz psihologije, bihevioralno-nešto analiza. ne da mi se ulaziti u detalje, bilo je jako zanimljivo kako mi se suočavanjem s realnošću emocije mijenjaju.
druga stvar, širenje perspektive. ja mislim da često kad smo ujebani s jednom verzijom realnosti i kada povećalom promatramo samo tu jednu malu stvar (koja se potom proširi preko cijelog vidnog polja jer se zapiljiš ko kreten), prestaneš primjećivati sve oko sebe. dobra stvar je dić glavu i osvrnut se. bavit se glazbom. bavit se glazbom.

a mene je zadnjih dana zanimalo- koji je mehanizam tog "duhovnog" napretka. lišavanja obrazaca.
i stvar je što sam još jednom potvrdila da mehanizam ne postoji. pitala sam ljude oko sebe.
nema. postoji određena razina do koje možeš doć sam- ona kakti svjesna- ali lupiš u zid podsvijesti i stvari koje ne možeš pročitat sam o sebi jer su zamračene (treća sila!!) i onda se račva u milijun pod-disciplina
mislim tu sad na scenu nastupaju psiholozi, theta-healeri, cijeli niz milijun milijuna metoda, šamani, tantra, kabala, tesla healing, let go, pizde materine, ma ne znam ni sama, karmička dijagnostika, ma ne znam
samo odeš na onaj sajam nju ejđera u 9.mjesecu na velesajmu i na svakom štandu ti nude novi način
- a čak i da sve te stvari pale, traju predugo. nemam vremena za to. želim biti sretna odmah, sve te metode nam govore da moramo postići nekakvo savršenstvo da bi mogli živjeti slobodno, pa čak i joga i jogijski put, ma odjebi
to fakat nije istina! što s ljudima koji nisu nikad došli u doticaj? što sa splavarom iz siddharthe? ono, bog je za sve ljude ne samo za izraelce jebiga. značenje kad ti prosvijetljena osoba govori da ti već jesi prosvijetljen je takva kozmička zajebancija i stoji najviše na svijetu, jer mi svi to već jesmo, a trošimo vrijeme i pažnju na te stvari koje nismo (naša uvjetovanja) i cijeli život se vrtimo u tom krugu, u toj karmi, a ne shvaćamo da nam vrijeme curi, zrno po zrno, gubimo vrijeme na tu iluziju, programe u mozgu, a ne živimo.

ali ja sam zaključila da uopće nije potrebno te programe riješavati. tj prihvatiti stvarnost koja je u sukobu s njima- kad nestane njih nestane i sukoba. no, dovoljno je osvijestiti ih
emocije će se javljati same od sebe ionako iovako, jebeno nećeš utjecat na to, kako ćeš dotrčati prije i dić zid, E OVDJE NE MOŽETE PROĆ, EMOCIJE!! dić će se umjesto zida emocije burki, nemaš tu kontrole
misli će dolaziti rendmli, zar ćeš cijeli dan sjediti i kao policajac dizati zastavicu, prođi, ne prođi?
a zanimljiva je kozmička zajebancija isto, da s meditacijom i solo namjerom "rada na sebi" (iako sam sad zaključila da je to bezveze ali nema veze, imamo namjeru da napredujemo), se svi ti programi sami od sebe poriješavaju. kao da je meditacija onaj najdublji lijek koji raspliće sve čvorove koji su iznad nje...

dovoljno je osvijestiti. ma ne samo dovoljno, magično.
kao da se helikopterom uzdigneš iznad livade na kojem si do tog trenutka brojao dlačice na mravu. (a istovremeno ih i dalje brojiš)- to je moj osjećaj u meditaciji. i odahneš. i raširiš se. i zavališ se u najmekaniji kauč postojanja. a misli, emocije, neka teku. mi smo rijeka. mi tečemo. stop directing the rivers flow...

postoji ogroman prostor u svima nama u kojem ta uvjetovanja i obrasci postaju sporedni, simpatični, iznenađujući
u kojem je okej nekad bit cendravo dijete i tražit od života da ti da što želiš
u kojem ništa više nije očajno, nego zabavno
u kojem nekad umreš od smijeha na stvari koje ti mozak izbacuje
u kojem se ne možeš načuditi nekom osjećaju kojeg imaš
u kojem počneš uživati čak i u tuzi i boli i shvaćati koliko su to prolazne a lijepe stvari
u kojem proživljavaš ljudski svaki dan i svaki sat i svaku osobu
i u kojem kad voliš, jebački voliš, kad mrziš, pravednički mrziš i u kojem je sva naša ljudskost
prekrasna prizma specifičnih boja, samo si ti takav na svijetu i to je prekrasno

znaš ono, prestaneš shvaćati stvari ozbiljno.
to je mudrost.

gledala sam jedan odličan film
nakon njega sam osvijestila koliko sam ja u biti bogata
kao neka moderna princeza, ali stvarno
živim u stanu s parketima, imam za jest i pit, biram gdje ću na more, a hrpa ove ekipe u ovom filmu
žive na pustinjskom tlu i imaju samo čaj od govna yaka, doslovno
i njih ima jebeno većinski na planetu. ja sam u manjini
ja sam u gornjem vrhu kapitalističke piramide.
to mi je došlo usred noći, gledala sam u polusnu svoju sobu, bilo je vrlo zanimljivo, kao da ju gledam iz perspektive neke neutralne nulte osobe, koja od nule gleda i ne poznaje me. i vidjela sam- kompjuter, knjige o raznim temama, prozore, yantre po zidu i kao da sam gledala u sobu neke princeze. nevjerojatno, e.
a jebeno sam se ovo jutro sjetila da nekad pomislim kak mi fali para za neš kaj već smislim da mi fali- jebote?
jebeno sam puna para. i pre puna. i tak neke stvari.
nije li to šira perspektiva, nije li to istina?
a mi se zapiljimo jer imamo obrazac da smo nezbrinuti, ma joj, ljudi su tak, ma joj.

prihvati ljude i situacije takve kakve jesu

oko ove rečenice gore se sve vrti
sve
to je tajna svega. tko vidi vidjet će

take it easy¨!
<3

p.s.
a najbolje mi je od svega što se osviješćivanjem i prihvaćanjem sebe umjesto pokušajem promjene stvarnosti, stvarnost objektivno rapidno mijenja... funkcionira samo ako si potpuno iskren... ali to je mala alkemijska tajna koju treba prešutit ili šapnut ispod glasa da te ne probiju kopljem materijalisti...
zato mi je smiješno uvijek dok imam osjećaj da mi je otpao neki koncept, znam da iza ugla stoji neka zanimljiva nagrada koja mi olfo više ništ ne znači na toj programskoj razini a da sam ju dobila ranije bi se bacila kroz prozor od sreće
to je tako smiješno!


Q: Sri Sri, if love is not an emotion, then what is love?

Sri Sri Ravi Shankar: It is our very existence. I say only three things to you, purity in heart, clarity in mind and sincerity in action. This is the essence of spirituality. If you have these three, many problems get nipped in the bud there and then itself.


- 11:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

23.07.2014., srijeda

<3 <3 <3

Don't be a person, be your Self

<3

- 14:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.07.2014., utorak

introspektivna retrospekcija

i evo me 10 dana kasnije
i eto te
i tu si
i hvala bogu!

stalno razmišljam o pisanju. stalno mi dođe nešto da zapišem.
ošinu me razne energije, prođu kroz mene i zadrže se taman da moram u tom trenutku uzeti olovku i papir jer one idu ća dalje, drugim ljudima plesati po glavici.
a nikad ne uzmem tu olovku. vrlo, vrlo rijetko. vrlo je rijetko čovjek uz laptop u tom trenutku.
čovjek samo živi. kreće se kroz zrak kao da pluta kroz mirisno polje životnosti.
taj čovjek sam JA!

uvijek se postavlja pitanje, da li da se vraćam u prošlost ili da ostajem ovdje?
mnogo toga se odvilo u zadnjih 10 dana, kako to biva kad počne ljeto, na svojoj koži doslovno osjetiš brzinu događanja i vremena, kako se reda, kako juri, kako je neuhvatljivo to vrijeme.
taj vlak samo ide dalje i ne staje i taman kad spaziš lijep krajolik, on prođe i zamijeni ga novi koji isto prođe.
ne možeš pogled zadržati dulje jer bi morao glavu tutnuti kroz prozor, puno škiljiti i naprezati se a to pak nije ugodno.

idem na trenutak samo pogledati kroz stražnji prozor i vidjeti što smo prošli u ovom malom kupeu zagrebačkog predaha prije nego odjašem dalje u avanturu, moja svemirska jahačica koja pogoni iznutra odmara i baš je čas za retrospekciju-
1) bila sam na tom festivalu. zašto, nemam pojma. valjda jedna od onih stvari u kojima naučiš što ti se NE sviđa. opet. dosta mi ih je, iskreno. al dobro, izmjenjuju se s učenjima što mi se S-viđa, pa je podnošljivo. mislim sviđa mi se na par dana, ali na tjedan dana ne.
zašto ne sviđa? poganski hram. parada simulakruma. bar na mejn stejđu. na chillu sam srela neke duše koje jako volim, a i neke koje nisam upoznala ali ih volim. ali tamo gore, sodoma i gomora. sedmi krug pakla. mrakača, tama.
proguta te taj vrag čim uniđeš njegov potkrov. nije dobro.
mislim, ne znam, taj dark trens i high tech su 2 žanra koja ako mene pitaš ne bi trebala postojat.
ipak, postoji ČETA ljudi i fanova, zbog kojih to postoji. ljudi to drže na životu. tih par tisuća ljudi koji svaku večer roknu kemiju da bi odali počast toj antimuzici. tom uglazbljenom strahu.
ma ne znam, evo to je ovako nešto ali ovaj tip je još good guy jer je forest i dark PSY (on je puštao) - malice in wonderland
ali high tech sa svojih 250 bpmova i NIČIM između i potpuno dark bez psy ma isuse.
al svaka čast dečki na organizaciji sve je bilo super izgrađeno prekrasno prelijepo itd.
2) lik koji nas je skupio dok smo stopirali. to je bila ruka anđela koja se cijelo vrijeme nadvijala nad nama i materijalizirala milost u obliku tog lika. svemir koji ti kaže, ne boj se, tu sam, čujem te, evo odgovor. rudraksha oko vrata mi je zažarila i zasjajila. utjelovljeni guruji u zagrebačkom liku. doslovno. prorok. nismo stopali ni 4 minute, on je došao i skupio svih naših 200 kila stvari i 2 metra kvadratnih stvari i potrpao nas i roknuo om namah shivayu na radiju i ja sam bila pečena i kuhana i pričali smo o svemu i tip je brijač ali takav kužer
takvog velikog dubokog srca i istinskog razumijevanja
koji mi je rekao Točno ono što sam trebala čut, kao da je visila još mala trakica između mene i partijanja i cijele te scene i kao da ju je on capnuo svojim svetim škaricama
gdjegod da jesam, ne moram bit u mraku, mogu uvijek bit na svijetlu, čak i na partiju
mogu živjet čisto i stalno bit u blagosti, zabava uma nije rješenje i ne smiruje ništa. stvarno mi je teško
sročiti cijeli spektar tema o kojima sam pričala s tim likom, i cijeli dijapazon motiva koje je propustio kroz svoje verbalne filtere, al evo probat ću nabrojat
sjebanost materijalnog svijeta i matrice, putovanja kroz indiju, dani tišine, milost gurujija sai babe, bogumili i novootvoreni centar u zagrebu i njihovo učenje (rađanje duhovnosti na balkanu) , besmisao droge i partijanja (tj način i mehanizam na koji te ostavi neispunjenog i isisanog - mračna ekstaza ) , psilocibinske gljive koje vode u spoznaju za razliku od kemije kao i ajahuaska i sekreti žabe za što sam prvi put čula ali za sve moraš bit uz šamana da ti se ne kelje entiteti, smisao micanja od civilizacije u tišinu i ispunjenost koja slijedi, smisao čistoće (tjelesne bezcigaretnost bezporočnost), joj ma
svašta. pričali smo i o svjetovnim temama, glazbi i odrastanju. on ima klinca od 3 godine. ma joj. sve teme su zabavnije dok ih pričaš iz Selfa. a u društvu ljudi koji tak briju ko ti isto jedva dočekaš otpustit kočnice i izražavat se pravilnim njuejđ rječnikom bez da te itko čudno gleda
mnoštvo energija na festivalu, tako sam mu objasnila. mračne vibracije.
sve jasno. nema tu puno mrdanja.
3) jučer sam odbacivala stvari iz sobe, čistila. ima toliko predmeta i stvari iz prošlosti na koje sam navezana a koji mi u isto vrijeme ništa ne znače. sušta vezanost. bilo je to zanimljivo iskustvo. prepoznavala sam koliko još identiteta kola mojim venama.
kolekcija anarhističkih ljevičarskih časopisa koja svjedoči o navodnom ljevičarstvu mojih uvjerenja. a ne podignem ih nikad i kako biti uvjereni ljevičar ako nemaš vremena za brijanje. nemam vremena, smeće.
ti časopisi su mi tako bili simboli identitetskog izdrkavanja. šta oni zaista znače ? pogotovo što nikog ne impresioniraju, kao da impresioniraju samo tog jebenog antifašista koji mi više nije u životu, oltar antifašistu da energetski odašljem njegovu poruku da bi me on volio, iako je potpuno lud i kog boli kurac jer ga ne želim više nikad vidjet. ali ego želi da svi misle da si kul. žešće su to zavrzlame.
koje su nestale u trenutku kad sam hitila sve to u smeće.
i tako sa miljiun drugih stvari. na svaku stvar si navezan na svoj način, potpuno specifično, takve nijanse. zanimljivo je to čišćenje i zanimljiv je to proces. imam sad jedno 100 knjiga koje mi više ne stoje na polici. iluzija o bogu kad sam ju primila u ruke
je digla takav bijes u meni da sam ju maltene zgazila i tako duboko ugurala u smeće da više nikad ne proviri van nego da se raspadne na gradivne čestice, da uništi GLUPE ideje tog luđaka i da se više nikad ne odašilju u mojoj sobi. samo tvrdo!!!

znači, puno zaključaka, ma bilo ih je sedam milijuna. najbitnije je što sam slobodna od subkulture.
ispiranje od subkulture. sam je iscurila i otišla u slivnik zajedno s još nekom prljavštinom. i predložila bi svim tim ljudima koji uzgajaju dredove već 20 godina koje sam vidjela po festivalu da ih određu jer tko zna koliko sranja furaju u njima. ne samo živih sranja, nego navezanosti.
subkultura = navezanost , kao i za stvari, samo puno cjelovitije, općenitije, zamaskiranije, suptilnije, a tim i jače.
ne treba vam droga, to je isto poruka. da znate kolko dmta imate u svojoj glavici, sam prestanite prat zube fluorom i to je otprilike to. znači lišavanjem kemije do kemije.
tako to otprilike ide.

joj, otkad sam srela tog proroka u tom kombiju mi je srce proradilo, dok te taj festival potpuno cijelog zaveže, svaku čakru zatvori. ti dani su gotovi, jebote.
i eto te!
i tu si!
i hvala bogu!

uživajte u ljetu ljudi
želim vam da sretnete puno proroka
i puno ljudi koji gledaju duboko u oči
i da vi drugima gledate duboko u oči (to je još booolje :))
i koristite sve perceptivne organe od srca do utrobe
a ne samo um
i da se puno kupate i ronite
jer je to najbolja stvar na svijetu

Today, you should look back and see, what life would have been without this knowledge. Where would you have been? Just imagine, 'If I had no knowledge, no meditation, no sadhana, no satsang, where I would have been?'
One of the saints of the middle ages, a great yogi said, 'Who drinks the nectar? One who has a Guru. One who doesn’t have a Guru in their life, he goes thirsty, he has no juice in his life; he does not know true joy. But one who has a Guru drinks the nectar; again and again he drinks the nectar'.
That is to indicate that the bliss is inside of us and if you have the Guru, the wisdom, the knowledge, you are able to get the access to it. When that is not there, then you go thirsty.
- Sri Sri Ravi Shankar

- 11:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.07.2014., subota

Sretna Nova godina!

- Gurupurnima! :-)

“Among the 12-13 full moons in a year the vaishakha full moon is dedicated to (his birth and enlightenment), jyeshtha full moon to mother earth and the aashadha full moon is dedicated to the memory of masters. This is Guru-Purnima.
It is the day when the disciple wakes up in his fullness and in the wakefulness he can’t be but grateful. This gratitude is not of dwaita (you and me), but of advaita. It is not a river moving from somewhere to somewhere, but is the ocean moving within itself. So, gratefulness on Guru-Purnima symbolizes that fullness.
The purpose of the Guru Purnima celebration is to turn back and review and see in this last one year how much one has progressed in life. For a seeker, Guru Purnima is a day of significance, is a day of New Year. It is the day to review one’s progress on the spiritual path and renew one’s determination and focus on the goal, and to resolve what one wants to do in the coming year. As the full moon rises and sets, tears of gratitude arise and repose into the vastness of one’s own self.”

"You know, our body has millions of cells, and each cell has its own life. Many cells are being born every day and many are dying. So, you are a moving town. So many cities are on the planet Earth and planet Earth is revolving and moving around the Sun. Same way, there are so many cells and so many living beings inside you and you are moving around. You are a moving township. Like in a beehive, there are so many bees which come and sit, but there is one queen bee. If the queen bee goes away, every other bee goes away. In the same way, there is an atom in our body, the queen bee. If that is not there, everything else goes away.
Locate in that, in that tiniest of the tiny atom, the atma or the self. It is everywhere yet nowhere. That is the queen bee and that is what you are. That is what the Divine is, and that is the Guru principle. Like there is fatherhood, motherhood, there is Guruhood also. You all have to play Guruhood at least to somebody. You do play, you keep giving advices and guiding people consciously or unconsciously, and give them love and care. But do it with 100 percent without expecting anything in return. That is living the Guruhood, living the self. There is no difference between the Divine, you and the Guru Principle. It is all coming to one thing, the queen bee.
Meditation is relaxing and reposing in that atom. So, think of all the things that you could be grateful for, and ask what you want. And bless everybody. We receive, but not just receiving is enough, we should give and bless those who are in need."

~ Sri Sri Ravishankar


Mooji's words today on Guru Purnima:

Of all celebrations, I cannot see any as significant as Guru Purnima, because it honours the Satguru within one’s own Self. That which removes ignorance or the apparent veil that seems to eclipse the supreme realization of the Self is the Self itself.
That light itself takes on the form of some magnetism, some attraction in order to experience this Yoga of Self-Realisation.
It has already prepared the ground for its revelation inside the Heart of the Beings who it attracts. This attraction is not limited to a mere teaching, or a learning, rather, it is a resonance, a non-conceptual attraction to the single source of all existence.
And as it begins to stir, to vibrate, to attune itself as one presence inside the heart, both the seeker and also the Master gradually vanish as concepts and remain as the single inseparable Truth.
We don’t need more knowledge or scholars.
Let us seek, celebrate and welcome beings whose presence in this world are the evidence of the True, not conceptual evidence, but whose life are authentically, all-roundedly and wholesomely the embodiment of the True.
How do we know You are True?
Because of the power of the Presence and the Presence of the Power inside your Heart you will become spontaneously convinced.
Every day I am looking for You, and looking at You and looking from You and looking in you as You and as ‘I Am’.
In order to know the true One you have to forget yourself.
You have to be nothing—just resting in and as Being itself
so that there is nobody remaining to determine anything anymore and your actions are just spontaneously unfolding out of the source itself.
It is That which you are.
If this is what You honour and acknowledge in your Heart, then
Happy Guru Purnima Day!



od prije 5 minuta:

Sri Sri: Hmmm.... Guru is present like the space in life. You just sang a song... Ajo Ananthaya.. Ajo means never born, Ananthanya means infinity, Satchidananda means pure bliss. Guru principle is like the space. You cannot avoid space. Whether you recognize there is space or not is another occasion. Today is the time you recognize that there is space. You know, air is there everywhere but when you sit near the fan, you feel it. In the same way, the Guru principle is there. When you recognize the existence of Guru principle and the role it has played in the life makes you grateful.
If there is no Guru is life, it means it is uncivilized. Like one who does not know any technology. It is good fortune to have access to knowledge. And this ancient tradition from millenniums has preserved the beautiful knowledge. Today we feel very grateful. An occasion to remember, to celebrate life in knowledge and life for knowledge.
It is wisdom that can eliminate misery in the world. If wisdom cannot bring happiness, nothing can bring happiness. So we have this privilege to spread happiness, spread this wisdom, knowledge.



<3 <3 <3 <3 <3 <3


- 16:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

indian summer

postoje neke stvari koje mi izmiču
znate one neke stvari koje su Treća sila
nisu ni emocije, nisu ni razum
nego egzistiraju same za sebe, samo te čope
preuzmu kontrolu i nema mrdanja
možeš se samo prepustit
što više mrdaš to dublje upadaš u to
živo blato...

stvar je, ne mogu izracionalizirat tu treću silu
rekla je t pa ili su neki duboki obrasci ili karma
a ti duboki obrasci su (probala sam) potpuno nedostupni svjesnom umu (zasad), obavijeni takvom tamom
da ti ni nightvision neće pomoć, onkraj pogleda je

mislim, čovjek si misli da može skontat sam sebe jer živi sa sobom 24 sata dnevno ali neke stvari
izmiču tvom hvatu kao onaj ljigavac ako znate
ispunjen vodom koji samo curi kroz ruke

baš mi je žao što youtube nema repeat opciju.

nekad ono, gledam neke ljude i ono, neka prastrast
još od mojih prapredaka
se budi duboko duboko u mom biću toliko da zaroniš unutra i jako duboko
kao da sam duboki bunar na čijem dnu gori vatra a ja stojim gore iznad i grijem ruke nad njom
ne znajući što je upalilo tu vatru
i što znači taj plamen uopće, a on samo raste, a tebi je sve više vruće

razmišljala sam
treba li joj vjerovati

sjetila sam se nekih davnih dana kad sam vjerovala slijepo i u emocije, i u tu treću silu
i iako znam da je varljiva, kao da nije ni bitno da li da vjeruješ, kao da čovjek ni nema izbora da li će vjerovati ili ne
sjedam u meditaciju i ono
dišem kroz to i osjećam kako mi se širi na druge predjele samo raste i obuzima me
na srce i na um kao neki parazit, vrlo svojeglav mali vrag, ali širi se tako da te oslobađa i miluje
i onda pređe pažnja u srce i onda se malo to tu zadrži i tako to
a svo to vrijeme podgrijavaju ju misli...

a kad nemam misli, kad pažnju ne usmjeravam na nju, kad ruke dignem k suncu
kao da ne postoji...

i onda opet se ta oštrica zarije u utrobu tvoju i zakrene kao da će te rastvorit do kraja pa nek sve van ispadne

zanimljivo...

ovi dani kišni kao da gase i smiruju sve što bi inače prokuhalo na normalnim temperaturama
još malo chillaj, marinate
marinate

neke pjesme me toliko duboko diraju da bi samu sebe grlila. ne znam šta bi sa sobom. previjala bi se kao u natripanim porodiljnim mukama. ležala bih na podu i previjala se. preznojavala i okretala
i vječno razmišljala o jednosti

glazba kao da zalazi u svjetove i energije
kao da je jedina opipljiva energija
kao da prevodi tu neopipljivu energiju u opipljivu
jedina vibracija koja je našim čulima dostupna stalno i bjelodano
a tako profinjena i tako
ma joj e glazba, glazba e
joj iznutra umirem nekad dok razmišljam o tome
iznutra umirem nekad dok sam u toj neposrednosti
Glazba mora bit savršena...
čovjek mora bit kanal i instrument da bi dopustio Glazbi da bude savršena jer to ona i jest u svojoj biti i punini.. i cjelini

cjelina- jebote imam bend - vijesti iz svijeta - over- ajmo nazad u realnost-

kao da ta treća sila
nikad nije dio cjeline nego ju uvijek razbija

kao da smo u toj trećoj sili najviše ljudski ljudi
kao da su tu najčuvanije tajne
kao da su tu najfiniji i najprobraniji plodovi
ovog života

ovog materijalnog života...

ono, sočni egzotični indijski mango koji sam čeka da zariješ zube u njega i da te cijelog zabalavi al nije bed jer su ti sokovi tako
tako
prepuni života
eliksiri mladosti

doorsi me uvijek podsjete na vis
tamo sam ih prvi put prvi put u svojem životu uz pink floyd slušala
jedno ljeto daleko u osnovnoj školi kad sam se zaljubila u jima morrisona... i komižu... sve što sam slutila o njoj bilo je točno
tad je treća sila najavila velike stvari, dugu prekrasnu svetu vezu
moja mistična prekrasna duboka tajanstvena nesebična suptilna putena ljubav vis
koja zaliječi sve rane, utrlja u njih nabrano šamansko bilje
i svake godine dođe točno u pravi čas, taman prije neg je prekasno
vidimo se kroz koji tjedan <3

- 00:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.07.2014., četvrtak

ne brini!

this world is so full of love
your heart, your being is so full of love and peace

all the other things- no big deal
clouds in the sky, swimming by
enjoy whatever- but don't worry about anything
just be happy!

know- whatever happens- the final point is- it's fine

<3 <3 <3 <3

rastopi na stotu
iscurit ću nekad negdje

ljubim vas ljudi
želim svima da utonu u beskrajnu ljubav

- 09:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.07.2014., petak

buddha pill

naišla sam na jako zanimljivu knjigu - otkriveno lice kruga
počela sam se ozbiljnije baviti jednim projektom. tj projektima. s osobom s kojom imam nevjerojatan kreativni flow.
konačno se osjećam kao da je neki projekt baš ono što želim izraziti
potpuno mi odgovara i nevjerojatno sam uzbuđena i želim raditi svaki slobodni trenutak... to je taj osjećaj, ulaženja u zonu. i znam da najbolje radim i da se najbolje razumijem s njom kad sam u stanju odmornosti, izbalansiranosti, neke unutarnje posloženosti i čistoće
kao nakon što se naspavaš ili brutališe meditacije
neometano usmjeravanje prane
kreacija je koncept iz svijesti
imam osjećaj kao da se razlijevam po nekoj strukturi... budućnosti... stablu koje je čvrsto naglo zdravo i svježe počelo rast
i nečem bitnijem od ičeg što sam ikad radila
konkretnijem i objektivnijem
jako me to ispunjuje. i čak ima veze sa strukom. podmetnut ću im zamku. to nije zapravo moja struka, ali zabrijat će ljudi da je. i onda će kupovat to i ovi koji robuju normama i kategorizaciji produkt dizajna
a zapravo će im razbijati mentalne barijere i konceptualno proširivati svijest
ima veze s fraktalima
pejstat ću

i znam da mi treba nešto
što će financirati ono što najdublje želim
vidjet svog učitelja, naravno
i ono što me najdublje ispunjuje

ipak bilokoje kretanje svijesti u površinskim vodama kreacije
koliko god bilo ekstremno zadovoljavajuće i usrećujuće
i dalje ne uspijeva se ni približiti
ni dotaknuti
dubinu iz koje
izlazi ono
rastapanje
ona toplina
koja ključka, koja
za koju ne postoje riječi.

to zadovoljstvo stvaranja bit će dakle za pare. ajde dobro je.
a stvarno nisam imala nikakvu namjeru da radim u smislu za novce
svejedno mi je za sve,
imam samo namjeru da se ispuni to što najdublje želim
i kao da život malo po malo slaže tu strukturu od ispod

nadam se da neće predugo trajat
nemam vremena

:-)

- 23:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.07.2014., srijeda

dnevnički zapis

sanjala sam da
sam bila u nekoj kući u kojoj su živjele samo žene i da je bila to malo disfunkcionalna zajednica i da sam bila s nekim prijateljima i da smo naručili kave (očito je kuća bila ko polubirc) i da nam je ženska nosila te kave ali da joj se sve isprolijevalo i da je prolila moju a ja da sam FUL htjela kavu i to su imali neku prefinu s cimetom i bademovim mlijekom
i vidjela sam da mi neće donijet novu jer ju nije briga i jer je iscrpljena od rađenja i ovolko kava pa sam rekla okej daj pokaži mi sam di držite sve pa ću si sama napravit
i pokazala mi je na kuhinju i ošla sam tamo i radila tu kavu ali mi je stalno netko uletavao i bila sam ful isfrustrirana kaj nikak da uspijem sjest i popit to
i te žene kućevlasnice su nekak bile uokolo i potpuno nezainteresirane i nekako ćudljive
i onda se saznalo da se u toj kući živi suprotno vrijednostima kapitalističkog materijalnog svijeta tj da, ovog na čijem je vrhu piramide novac, rad itd.
i onda mi je sve bilo nekak jasno. vrijednosti su opuštanje, dijeljenje, svatko brije svoje, nema neke obaveze da ti ugodi, sve to je totalno palo u vodu i otvorio se jedan svijet
koji je ful prirodniji, u kojem su svi prirodniji
svijet IZVAN MATRICE
a to je moj uvjetovani um okarakterizirao kao "ćudljivo"

i baš sam si mislila.. kak sam isprogramirana u p* materinu

i onda sad kad sam se probudila opet razmišljam šta da radim s ovim vikendom.
isprogramirana sam na ispit u ponedjeljak i taj uvjetovani um kaže odjebi radionicu za vikend koju si prijavila
ali ovaj koji se još drži i jedan obraz mu je osunčan slobodom kaže daj se trgni
počni živjet



jučer sam imala iskustvo da sam osjetila neki stari dio sebe, onaj koji povjeruje u projekcije drugih ljudi
o sebi- o iluzornom dijelu sebe
i u tom trenutku sam se vratila u sebe i vidjela opet beskrajan ocean u kojem plivamo
i naočale kroz koje ljudi gledaju koje im usmjeravaju pogled
i sebe i svoje naočale i stvari koje u meni reagiraju
u trbuhu, koje se kače kao za udicu za te neke stvari i onda se pokušavaju "ispravit" il neki već kurac
cijelu tu igru lovice između ljudi cijelo jebeno vrijeme i shvatila sam još jednom- fuck this shit

zaista, fuck that shit. stvarno mislim da stvari trebaju bit transparentne. te igrice su mi tako naporne za tijelo iznutra i mozak ali ruše ego, misliš si da nemaš stvari za koje se nešto kači i ono, i'm freee, pogotovo od drugih ljudi jer mi je bijelodano jasno da svatko ima neke svoje brije i da se ne možeš svima svidjet, al onda te iznenadi
svi smo mi platna na koje drugi projiciraju svoje filmove

isto tako su oni platno na kojima mi gledamo svoje filmove

nije teško pročitat titlove svojim programima

ah. taj rad na sebi je stvarno opsežan i nikad prestajuć. stvarno volim sve ljude bez obzira na sve, jako su mi slatki. čak i kad po tebi rokaju te projekcije cijelo vrijeme.
al ok, ne treba se zadržavat na tom mišljenju dugo vremena, relax kažem !

enivej,
nakon velike sreće koja mi se dogodila prošli tjedan, zbrisala sam opis toga (i sad vratila) jer se nadvio oblak smrti iznad svih nas, cijele moje okoline, gdjegod pogledala
injekcija sreće nije naodmet u tmurnim vremenima, razmišljala sam jako puno o toj smrti
o tabuu koji je vezan uz nju
o pročišćenju i perspektivi koje ti donosi promišljanje
čitala knjigu

i sve me to nekako stjeralo u neku groznicu da nemam vremena
nemam vremena
pričala sam s curama, pa što da sutra umremo, ionako nismo svjesni i NE
ne želim sutra umrijet jer se neću stić prosvijetlit ! --- shvaćam koliko je iluzorno ali to je osjećaj

mooji uvijek kaže- zamisli da imaš 5,4,3,2,1, ovo mi je jedan od NAJmoćnijih i najizravnijih i najbrže dovodi do spoznaje videa koje sam ikad gledala :

WHAT TAKES NO TIME !

i isuse sve sam svjesnija da fakat jako kratko živimo- nevjerojatno kratko
ljudi pa to nije ni treptaj oka
sve što volimo svi ljudi koji nas okružuju pa neće nikog od nas biti za 100 godina
za 200 ćemo biti zaboravljeni, nije bitno! nije bitno!
a sve te puste godine
nisu ni jedna stanica u biću velikog brahmana čiji jedan udisaj i izdisaj stvara i uništava cijeli svemir
i ne samo naš nego milijune svemira, beskonačnosti svemira

i nemam vremena, stvarno nemam. i dont have any time to get drunk !

joj, ne želim piti više. mislim da ću prestat pit.
otkucava mi sat.

vrijeme je da se prešaltam na tračnice. koje cijelo vrijeme škicam.
osjećam to sve više u zadnje vrijeme.

pročitana mi je sudbina ovaj put detaljnije, jako sam sretna. kaže da ću bit jako sretna. uff...
kraj prošlog tjedna otvorio je neke kanale koji su ... protočni samo tako, sjedneš na luftić i nosi te struja

i obećajem da neću iznevjeriti tu struju. upravo sjedam na luftić i ono.
vatra na kopnu osobe uvijek tjera u vodu sebstva!

ljubim vas ljudi! ne dajte se! budite tvrdoglaviji od ovih koji vas jebu i od sistema i svega, ne dajte se! stand your ground! ratnici! deri! <3

- 11:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

< srpanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv