indian summer
|
postoje neke stvari koje mi izmiču znate one neke stvari koje su Treća sila nisu ni emocije, nisu ni razum nego egzistiraju same za sebe, samo te čope preuzmu kontrolu i nema mrdanja možeš se samo prepustit što više mrdaš to dublje upadaš u to živo blato... stvar je, ne mogu izracionalizirat tu treću silu rekla je t pa ili su neki duboki obrasci ili karma a ti duboki obrasci su (probala sam) potpuno nedostupni svjesnom umu (zasad), obavijeni takvom tamom da ti ni nightvision neće pomoć, onkraj pogleda je mislim, čovjek si misli da može skontat sam sebe jer živi sa sobom 24 sata dnevno ali neke stvari izmiču tvom hvatu kao onaj ljigavac ako znate ispunjen vodom koji samo curi kroz ruke baš mi je žao što youtube nema repeat opciju. nekad ono, gledam neke ljude i ono, neka prastrast još od mojih prapredaka se budi duboko duboko u mom biću toliko da zaroniš unutra i jako duboko kao da sam duboki bunar na čijem dnu gori vatra a ja stojim gore iznad i grijem ruke nad njom ne znajući što je upalilo tu vatru i što znači taj plamen uopće, a on samo raste, a tebi je sve više vruće razmišljala sam treba li joj vjerovati sjetila sam se nekih davnih dana kad sam vjerovala slijepo i u emocije, i u tu treću silu i iako znam da je varljiva, kao da nije ni bitno da li da vjeruješ, kao da čovjek ni nema izbora da li će vjerovati ili ne sjedam u meditaciju i ono dišem kroz to i osjećam kako mi se širi na druge predjele samo raste i obuzima me na srce i na um kao neki parazit, vrlo svojeglav mali vrag, ali širi se tako da te oslobađa i miluje i onda pređe pažnja u srce i onda se malo to tu zadrži i tako to a svo to vrijeme podgrijavaju ju misli... a kad nemam misli, kad pažnju ne usmjeravam na nju, kad ruke dignem k suncu kao da ne postoji... i onda opet se ta oštrica zarije u utrobu tvoju i zakrene kao da će te rastvorit do kraja pa nek sve van ispadne zanimljivo... ovi dani kišni kao da gase i smiruju sve što bi inače prokuhalo na normalnim temperaturama još malo chillaj, marinate marinate neke pjesme me toliko duboko diraju da bi samu sebe grlila. ne znam šta bi sa sobom. previjala bi se kao u natripanim porodiljnim mukama. ležala bih na podu i previjala se. preznojavala i okretala i vječno razmišljala o jednosti glazba kao da zalazi u svjetove i energije kao da je jedina opipljiva energija kao da prevodi tu neopipljivu energiju u opipljivu jedina vibracija koja je našim čulima dostupna stalno i bjelodano a tako profinjena i tako ma joj e glazba, glazba e joj iznutra umirem nekad dok razmišljam o tome iznutra umirem nekad dok sam u toj neposrednosti Glazba mora bit savršena... čovjek mora bit kanal i instrument da bi dopustio Glazbi da bude savršena jer to ona i jest u svojoj biti i punini.. i cjelini cjelina- jebote imam bend - vijesti iz svijeta - over- ajmo nazad u realnost- kao da ta treća sila nikad nije dio cjeline nego ju uvijek razbija kao da smo u toj trećoj sili najviše ljudski ljudi kao da su tu najčuvanije tajne kao da su tu najfiniji i najprobraniji plodovi ovog života ovog materijalnog života... ono, sočni egzotični indijski mango koji sam čeka da zariješ zube u njega i da te cijelog zabalavi al nije bed jer su ti sokovi tako tako prepuni života eliksiri mladosti doorsi me uvijek podsjete na vis tamo sam ih prvi put prvi put u svojem životu uz pink floyd slušala jedno ljeto daleko u osnovnoj školi kad sam se zaljubila u jima morrisona... i komižu... sve što sam slutila o njoj bilo je točno tad je treća sila najavila velike stvari, dugu prekrasnu svetu vezu moja mistična prekrasna duboka tajanstvena nesebična suptilna putena ljubav vis koja zaliječi sve rane, utrlja u njih nabrano šamansko bilje i svake godine dođe točno u pravi čas, taman prije neg je prekasno vidimo se kroz koji tjedan <3 |
