parti minimalno traje 24 sata
|
dok skupiš stvari, dok se popneš tamo (nije zajebancija), dok pripališ vatru, dok se raskomotiš, dok se utabaš, tamo onda živiš neko vrijeme, dekica, ples je povremen ali dugotrajan noć probdjet u šumi. ja sam toliko zabrijala na održavanje vatre da nisam vidjela nikog oko sebe. toliko sam srasla s njom, znala sam gdje joj treba dodat, gdje raspuhat, gdje osušit komadine, gdje po drva, stalno po drva, kao drvosječa gubi se djevojka u mračnoj šumi i vraća s punim rukama debala bilo je još vatrica osim naše ali na mahove je naša bila najjača. kad bi joj predao energiju, ona bi ti vratila vatrom, to je nevjerojatno. međupovezane su jačine vatri na livadi. jedna ugasne, druga naraste. sve su lijepe neki zabriju na dizajn, neki na ravnomjernost ja sam za početak samo htjela da nastavi gorit. to je jebeni full-time job. mislim da sam level-upala u survival skillu. kad dosta vremena provedeš s vatrom, shvatiš njena kretanja. shvatiš da je ona u biti nježna a ne proždrljiva da ju treba podržavati a ne od nje tražiti da pali sve čim ju hraniš nekad ju stvari zaguše, nekad treba ić postepeno, dat joj priliku da osuši, pričekat pa bukne najviše me i dalje smeta u toj supkulturi iako su svi užasno dragi i dobri ljudi bar ovi s kojima sam komunicirala (minimalno) ta neraskidiva veza s drogom. uletava frajer i pita jel oću keta, drugi zine, treći sliku a nitko ne čuje tišinu koja se sljubljuje s basovima točno na granicama partija pa 20 metara dalje šuška lišće i isto pleše noć je magična vatra grije bez nje bi se smrzo ko pica prirodna psihodelija. svejedno, glavu mi je gazio kamion cijelu noć naprijed natrag sivi oblak samo bivanja još jednom me poklopio samo da me nitko niš ne pita vrelo lice i dalje kao da udišem dim i co2 bit dimljen ne znam ono, sad kad je prošlo više od 24 sata vidim da je više od 24 sata zasad mnogo više od 24 sata velika žrtva |
