30.09.2014., utorak

romanse i duhovnost

primjetila sam kroz svoj život i odnose s frajerima
da sam se uvijek naglo i intenzivno zaljubljivala, bila s tom osobom u vezi vrlo sretna prvo vrijeme i onda bi uslijedilo naglo hlađenje s moje strane, naglo okretanje ploče i to ono - do kraja
u jednom trenutku volim te najviše na svijetu bit ćemo zajedno zauvijek, u drugom ideš mi na živce toliko da ne mogu više, doslovno
nikad mi to nije bilo jasno, zašto takav pattern i odustala sam potom od (takvih) odnosa.
mislim sad dok osjetim tu naglu toplinu i bliskost s nekim, znam što slijedi točno. u roku par tjedana povrijedit ću tu osobu jer se nekako suprotnom spolu nikad ne shiftaju emocije tako rapidno i naglo kao meni, a to ne želim jer mi se ne da igrat s nečijim emocijama. nit mi se da obvezivat se na išta. primjetila sam dalje u životu
da je taj osjećaj naglog spajanja srca vrlo prisutan dok se krećem među tzv. "produhovljenim" frajerima, tipa
osjetim tu toplu povezanost s najrendm ljudima suprotnog spola koje upoznam i znam da je to
jer je njima otvoreno srce i jer je meni otvoreno srce i u tom trenutku se pogledaš i vidiš sebe u toj osobi i ona vidi sebe u tebi i volite se i to je to upadnete jedno drugome u srce just like that pripadate si i otad nadalje ste pravi prijatelji
topla magla ljubavi bez puno spike
ali ostaje to na prijateljstvu (iako sam sigurna da ne bi da pokažem iole interesa jer frajeri lako pokleknu) ali ja stvarno u životu više ne želim više ić nigdje dalje dok nisam potpuno sigurna, nema smisla. i tako soliram i soliram (di si?!)
sjetila sam se nedavno jednog dečka [i naravno danas ga vidjela u gradu prvi put nakon tog događaja] koji nije u mom điru nemamo iste interese ali upoznala sam ga na nekom koncertu i pričala s njim, ali i bez da sam pričala, čim smo se pogledali sam ga osjetila i znala sam da je užasno dobar, instant konekcija
i u tom trenutku sam si baš mislila isuse opet ovo srčano sranje... oke go with the flow... bilo je kasno, bila sam daleko od doma, pričali smo i znala sam da će se zakačit i znala sam da su mu srčeka izlazila iz ušiju u prvih pet minut što smo pričali (mislim i meni je srčana digla temperaturu kao i uvijek s tim toplim ljudima) i javljao mi se i znala sam
sve točno kako će se odvit dalje ako mu odgovaram na poruke i samo sam ga izignorirala (što se definitivno moglo i trebalo drugačije riješit npr s iskrenošću ali nisam se tad mentalno izorganizirala, neke shize)
naravno se želiš družit s ljudima s kojima se kužiš ali službeno težim da to ostane u celibatu pogotovo izrođeno iz zadimljenog pripitog mraka- to vodi u isti razvoj događaja kao i uvijek. i to je stvarno, stvarno bilo za njegovo dobro i ono- bolje ne. bolje ni ne krenut u takvo što, stvarno
i tako se on javljao, a ja sam predosjećala taj razvoj događaja...
shvaćam da pošto nema iste ciljeve u životu kao ja i pošto ne kročimo istom stazom, ne bi se održalo. a nema smisla nekog mijenjat, hej nemoj se vozit avionom nego vlakom, nismo ni u istom prijevoznom sredstvu
da, kriteriji za frajere su mi postali puno konkretniji sad. emocije nisu dosta za vezu. ni privlačnost. hrpa tih inače nekad odlučujućih stvari, nula bodova.
vrlo jednostavno, ili imaš iste interese kao ja i iste ciljeve ili se neće održat. najviši kriterij (uz sve ostale zadovoljene, naravno), al stvarno, ja to znam. i mora bit sporije... i mirnije...
a mijenjat nekog- tko ima vremena za to :)
uglavnom!

- 13:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.09.2014., subota

Buda posvuda

usrećilo ovo predvečerje:

Michael Fishman: What is Spirituality?

: The Path to Enlightenment Like A Videogame

Sri Sri as I Know Him - Sangeeta nešto


glazba uz duuuboku finu meditaciju:

1

2

3

4


Every step is taking you closer to the divine!

<3 <3 <3 <3
- 19:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.09.2014., ponedjeljak

dva put san umra

What is The Best Spiritual Advice You Were Ever Given and Who Gave it To You?
Sri Sri Ravi Shankar - "When I was very young, about 10 or 12 years old, an elderly saint told me: “My dear, if God wanted you to be in the Himalayas or in some cave, He would not have given you eyes, nose, ears, tongue, hands and limbs. He would have just made you a ball of muscles and put you in a cave. The very fact that you have been given all these faculties is so that you can communicate with the world. So, it is not just enough that you experience the inner bliss, but you need to communicate this to people around you.” This was very interesting for me as I only wanted to be in the atmosphere of Divinity and wanted nothing to do with the world. At that time, this piece of advice that inner spiritual awakening is to be communicated to the world around you was invaluable."

atmosphere of Divinity <3 :-)
polako se vraćam na ovu planetu nakon bombe od prošlog tjedna koja me lansirala u svemir i plutanja u eteru
ljuljkanja u maternici majke postojanja
mmmmmmislim
nastojat ću nastavit plutat ipak al evo vratila se mogućnost upotrebe riječi, pa hajdmo redom
bila sam na seminaru sa swamijem. posljedice:
kao da sam imala i imam još uvijek toplu lučicu u srcu zapravo u cijelom prsnom košu
koja je prošli tjedan baš jako a neizravno prigušeno i toplo svjetlila
toplina i ugoda i potpuno zadovoljstvo smirenost nula misli tako te uljuljka i tako ti je toplo i fino, dođe ti da se zagrliš, kao da si omotan u toplu dekicu iznutra i sjediš blizu vatre u hladnu noć
samo se možeš smješkati i toliko voljeti i osjećati svaku osobu, više ti ne postojiš, postoji samo služenje
shvatiš da je davanje nešto najzadovoljavajuća stvar na svijetu s razlogom i da bilokakvo primanje ne dolazi ni blizu
iskazivanju i dijeljenju te ljubavi. i shvatiš da je bitno da to isfuraš do kraja jer i dalje je premalo ljudi dobilo priliku da čuje i osjeti to znanje s izvora, da je tvoja moralna obaveza održavati plamen lučice na životu. to je smisao života mog, širit to znanje, osjećam to sve više. ej morate čut za ovo! jedna od onih napornih koji vuku za rukav~
osjećala sam se kao da plovim kroz prostor kao da je zrak mekan i mirisan i gladi me a sva hrana je užasno posebna i fina i sve aktivnosti i svi razgovori i svi ljudi, sve sveto, sve zapamtiš ostatak života a ništa ne pamtiš. tu si. to je osjećaj kad si tu. vidiš sve po prvi put sve je tako svježe i prekrasno.
i ležala sam svaku večer prije spavanja dok bi se vanjski događaji stišali i ošli spat, pažnja unutra
i nisam mogla vjerovat koliko me to grije mislim mogla sam i bila sam natopljena u to grijanje točno iz srca i iz solarnog pleksusa. osjećaj čiste sreće i zadovoljstva koji ti nitko ne može oduzet nisačim- to je prava sreća, bez obzira na sve, to je to o čemu pričaju. nevinost kao dijete, dubina kao bunar. znaš da možeš samo rast kroz to. samo je dobro iz toga. i da ta svjetlost može bit Još dublja Još jača i Još toplija i da bi trebala bit tu cijelo vrijeme, cijelo vrijeme i da si samo umočio prst u mooooore nepregledno
a smiješno kak si mi zabrijemo da nije tu cijelo vrijeme i vratimo se u svijet
tj svijet se vrati u nas... kozmička igra, san i šala
mislim nisam još tamo, nadam se da neću bar neko vrijeme. tj svijet u meni, hajd
šta reć osim, hvala. nije to ništa zbog mene, sve je to zbog ravi shankara, njegovo maslo od početka do kraja. fakat je dobro da sam se inkarnirala u ovakva iskustva. a mislim, smiješno mi je kad se sjetim kad proklinjem što sam živa i ne vidim smisla NIUČEMU, ima tih dana. al ne postoji većeg nektara od tog duhovnog, tog... tog užasno jakog i sočnog zadovoljstva u utrobi. potpune centriranosti i sigurnosti. tvoj brod dobije stabilnost prekooceanskog a mekan si i lak ko pero. ples suprotnosti, božanskih suprotnosti. najbolje iz svega. najbolji osjećaji iz svega
brijem da to glazbenici isto osjećaju, stvarno brijem da kad si u trenutku u glazbi, to je to ma skriveno je po cijelom svijetu kao da je bog bacio sjemenke u sve aktivnosti
i pitanje je koliko narastu u prekrasno cvijeće a mogu svugdje
kreativni flow, in the zone
ma idem vrtit hoop i upast u soul, oke je ostavit jedan ispit za kasnije, šta sad
al green zna o čem pričam, on to živi, on to je i baš ga briga
ljubim vas ljudi umočite se u znanje i uživajte jer ćemo brzo pomrijet!


on je taj učitelj prave sreće
nevino dijete slatki medo a dubok i mudar da se utopiš u njegovim očima
stvarno, e. nevjerojatan. da ne vjeruješ da tak netko kroči svijetom,
s toliko istinske ljubavi i suosjećanja prema svim živim bićima a to izviruje iz te istinske mudrosti. ma joj! tip je čista zarazna sreća! sočna narančasta kompotna marelica za zagrist waaaaaaaaa !!!!!!!! :-))))

- nitko drugi nije kriv za tvoju nesreću | samo si ti odgovoran za svoju sreću
- ne budi loptica tuđih mišljenja ! radi sve 100%, ne brini što drugi ljudi misle, nitko nema vremena razmišljati o tebi, kad plešeš, pleši! kad pjevaš, pjevaj! naš mozak često nam ludo stvara probleme koji nisu stvarni...
- život je film koji se projicira na platno, karmičko kolo se okreće a mi smo u sredini, živote i živote smo već prošli i sve se mijenja, kada se ukorijeniš u tom znanju, sve postaje lagano i ništa nije strašno
- ne moraš trčati s jednog mjesta na drugo tražeći što želiš, to je gubitak energije i nije efikasno, umijeće življenja je biti mudar i uči u sebe i tu posaditi želje i namjere, duboke, istinske, sve ostalo se odvija od sebe, priroda djeluje
- joga vašista ! ma ludo, matriks postojanja http://yogi.lv/files/yoga_vasistha.pdf

- 11:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.09.2014., srijeda

praksa ili nepraksa

mooji je često znao reći kako nije bitna praksa, zašto čovjeku davati praksu kad ga možeš usmjeriti ravno ka istini.
gotovo mi je grijeh napisati da se ne slažem s nekom njegovom idejom, jer znam da dolazi iz izvora i da je svijest zasjala u njemu na način da nam skrene pozornost da pored milosti bilokoja praksa na svijetu nema nikakvu težinu,
i vječno sam zahvalna što mi je otvorio ta vrata,
ali... meni praksa nekad spašava život
iz osobnog iskustva i bit ću iskrena: nemoguće mi je održati visok nivo energije stalno i nekad ipak um pobjeđuje. ma nije uopće ni da se borim s njim, nekad je crn i gleda usko na stvari, nekad je svijetao, maštovit i otvoren.
kad sam ja dobro, i moj um je dobro. podržava me i baca mi krafne i šarene bombone i balone i sapunicu od koje mogu puhati balone i šećernu vatu i brodiće i sve lijepe fine stvari ovog svijeta
i on postaje prizma iz koje šikljaju duge. i mogu oblikovati stvari i mogu pustiti svoju svjetlost kod njega i komunicirati s drugim ljudima i svašta nešto.
e, a dok sam crno... bože pomozi
kakve su to ludosti u mojoj glavi, al dobro da su zabavne ludosti, neke goth-fantasy bubimir tim burton crnine, al nema šanse
ja ne vidim ništa, ne vidim ništa pred očima
kao da nemam ništa, kao da nikad nisam imala ništa, kao da je sve što je moglo poć po zlu pošlo po zlu, kao da su svi ljudi koji me okružuju povampirene aždaje i zlikovci i nikom nije stalo, sama sam, potpuno sama
ma, jedno vrlo vrlo usko stanje, stisnuto ko suha grožđica, e tad me um vara, grdno me vara
i ja znam da je to faza i znam da će proć jer se sjećam dana kad sam bila bolje i znam da je sve prolazno i da su to te energije
al kad boli, boli u pizdu materinu i kaj da ti tu sad radiš.
mislim to je i neka histerija, sklonost ka samouništenju, drogama, cigaretama, alkoholu, nezaštićenom razvratu samo fizičke požude radi, žaljenju, sarkazmu, sve je glupo, svi su glupi
a onda u fazama tuga. ma ne znam, ludost, svašta se izrodi iz jednog izvora ludosti i histeričnog uma. sto na sat.
e i kaj onda?
pa praksa isuse. prvo, ništa od ovih stvari mi u tom stanju neće pomoći. nikad ništa
nikad mi nije ekšli pomoglo da sam se napila, samo odmoglo
kad sam popušila užasno puno cigareta me idući dan bolilo grlo a srce mi je i dalje bilo u istom stanju, ako ne i gore (pušenje baš jebe srčanu kad smo kod toga. i grlenu jasno)
ma sve je to okej i za ljude, ja sam za sve to, fakat nisam straight edge koliko god bi htjela bit ne znam jel ću Ikad uspjet
al realno, bezveze je, ne pomaže. doslovno je bezveze
a ono što pomogne i smiri um je praksa. u mom slučaju, joga, sudarshan kriya i meditacija. al fakat, e. nevjerojatno. ta kriya me preporođuje, svaki dan u mračnim shani fazama me drži iznad površine, tušira iznutra. nevjerojatna je.

nema ničeg bez mira. dok nisi u miru, zaboravi na boga, kreativnost, ljubav, prvi uvjet za sve je -mir.
kako da promišljaš istinu, kako da se smiješ s ljudima, kako da išta radiš ako nisi u miru?
ako nisi u miru, nisi ovdje! ako nisi ovdje, kako ćeš išta?

i onda tako u tom slučaju, za vratit se u mir, najkorisnija stvar. u nultu poziciju (ako ne i malo iznad).
i onda i s tim mirom možeš u advaitu i možeš putovati gdje god želiš znajući da ne bježiš od sebe nego od grada, da ti je svugdje dobro a negdje bolje, da ti glazba teče kroz uši kao rijeka jer ju puštaš unutra, mogućnosti se redaju koda je jedan šalter na cijeli svijet, ma mir je
zaaaakon!

pale su odluke (dugo nisu mi pale odluke) - trenirat i svirat, to su te za iduću godinu.
iskopala sam iz arhiva što sam zaključila o životu dosad da je krucijalno, jedna od stvari je definitivno fizička aktivnost.
drugo stvarno se želim bavit glazbom i filmovima, tu smo. ne znam šta bi više ovaj život dao povrh toga.
(i zaboravit na ljude koji me jebu~ prije toga ih trashat u mislima da proces bude lakši i brži jebiga to je isto praksa~)

- 10:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

< rujan, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv