postoje neke stvari koje mi izmiču
znate one neke stvari koje su Treća sila
nisu ni emocije, nisu ni razum
nego egzistiraju same za sebe, samo te čope
preuzmu kontrolu i nema mrdanja
možeš se samo prepustit
što više mrdaš to dublje upadaš u to
živo blato...
stvar je, ne mogu izracionalizirat tu treću silu
rekla je t pa ili su neki duboki obrasci ili karma
a ti duboki obrasci su (probala sam) potpuno nedostupni svjesnom umu (zasad), obavijeni takvom tamom
da ti ni nightvision neće pomoć, onkraj pogleda je
mislim, čovjek si misli da može skontat sam sebe jer živi sa sobom 24 sata dnevno ali neke stvari
izmiču tvom hvatu kao onaj ljigavac ako znate
ispunjen vodom koji samo curi kroz ruke
baš mi je žao što youtube nema repeat opciju.
nekad ono, gledam neke ljude i ono, neka prastrast
još od mojih prapredaka
se budi duboko duboko u mom biću toliko da zaroniš unutra i jako duboko
kao da sam duboki bunar na čijem dnu gori vatra a ja stojim gore iznad i grijem ruke nad njom
ne znajući što je upalilo tu vatru
i što znači taj plamen uopće, a on samo raste, a tebi je sve više vruće
razmišljala sam
treba li joj vjerovati
sjetila sam se nekih davnih dana kad sam vjerovala slijepo i u emocije, i u tu treću silu
i iako znam da je varljiva, kao da nije ni bitno da li da vjeruješ, kao da čovjek ni nema izbora da li će vjerovati ili ne
sjedam u meditaciju i ono
dišem kroz to i osjećam kako mi se širi na druge predjele samo raste i obuzima me
na srce i na um kao neki parazit, vrlo svojeglav mali vrag, ali širi se tako da te oslobađa i miluje
i onda pređe pažnja u srce i onda se malo to tu zadrži i tako to
a svo to vrijeme podgrijavaju ju misli...
a kad nemam misli, kad pažnju ne usmjeravam na nju, kad ruke dignem k suncu
kao da ne postoji...
i onda opet se ta oštrica zarije u utrobu tvoju i zakrene kao da će te rastvorit do kraja pa nek sve van ispadne
zanimljivo...
ovi dani kišni kao da gase i smiruju sve što bi inače prokuhalo na normalnim temperaturama
još malo chillaj, marinate
marinate
neke pjesme me toliko duboko diraju da bi samu sebe grlila. ne znam šta bi sa sobom. previjala bi se kao u natripanim porodiljnim mukama. ležala bih na podu i previjala se. preznojavala i okretala
i vječno razmišljala o jednosti
glazba kao da zalazi u svjetove i energije
kao da je jedina opipljiva energija
kao da prevodi tu neopipljivu energiju u opipljivu
jedina vibracija koja je našim čulima dostupna stalno i bjelodano
a tako profinjena i tako
ma joj e glazba, glazba e
joj iznutra umirem nekad dok razmišljam o tome
iznutra umirem nekad dok sam u toj neposrednosti
Glazba mora bit savršena...
čovjek mora bit kanal i instrument da bi dopustio Glazbi da bude savršena jer to ona i jest u svojoj biti i punini.. i cjelini
cjelina- jebote imam bend - vijesti iz svijeta - over- ajmo nazad u realnost-
kao da ta treća sila
nikad nije dio cjeline nego ju uvijek razbija
kao da smo u toj trećoj sili najviše ljudski ljudi
kao da su tu najčuvanije tajne
kao da su tu najfiniji i najprobraniji plodovi
ovog života
ovog materijalnog života...
ono, sočni egzotični indijski mango koji sam čeka da zariješ zube u njega i da te cijelog zabalavi al nije bed jer su ti sokovi tako
tako
prepuni života
eliksiri mladosti
doorsi me uvijek podsjete na vis
tamo sam ih prvi put prvi put u svojem životu uz pink floyd slušala
jedno ljeto daleko u osnovnoj školi kad sam se zaljubila u jima morrisona... i komižu... sve što sam slutila o njoj bilo je točno
tad je treća sila najavila velike stvari, dugu prekrasnu svetu vezu
moja mistična prekrasna duboka tajanstvena nesebična suptilna putena ljubav vis
koja zaliječi sve rane, utrlja u njih nabrano šamansko bilje
i svake godine dođe točno u pravi čas, taman prije neg je prekasno
vidimo se kroz koji tjedan <3
Post je objavljen 12.07.2014. u 00:17 sati.