i evo me 10 dana kasnije
i eto te
i tu si
i hvala bogu!
stalno razmišljam o pisanju. stalno mi dođe nešto da zapišem.
ošinu me razne energije, prođu kroz mene i zadrže se taman da moram u tom trenutku uzeti olovku i papir jer one idu ća dalje, drugim ljudima plesati po glavici.
a nikad ne uzmem tu olovku. vrlo, vrlo rijetko. vrlo je rijetko čovjek uz laptop u tom trenutku.
čovjek samo živi. kreće se kroz zrak kao da pluta kroz mirisno polje životnosti.
taj čovjek sam JA!
uvijek se postavlja pitanje, da li da se vraćam u prošlost ili da ostajem ovdje?
mnogo toga se odvilo u zadnjih 10 dana, kako to biva kad počne ljeto, na svojoj koži doslovno osjetiš brzinu događanja i vremena, kako se reda, kako juri, kako je neuhvatljivo to vrijeme.
taj vlak samo ide dalje i ne staje i taman kad spaziš lijep krajolik, on prođe i zamijeni ga novi koji isto prođe.
ne možeš pogled zadržati dulje jer bi morao glavu tutnuti kroz prozor, puno škiljiti i naprezati se a to pak nije ugodno.
idem na trenutak samo pogledati kroz stražnji prozor i vidjeti što smo prošli u ovom malom kupeu zagrebačkog predaha prije nego odjašem dalje u avanturu, moja svemirska jahačica koja pogoni iznutra odmara i baš je čas za retrospekciju-
1) bila sam na tom festivalu. zašto, nemam pojma. valjda jedna od onih stvari u kojima naučiš što ti se NE sviđa. opet. dosta mi ih je, iskreno. al dobro, izmjenjuju se s učenjima što mi se S-viđa, pa je podnošljivo. mislim sviđa mi se na par dana, ali na tjedan dana ne.
zašto ne sviđa? poganski hram. parada simulakruma. bar na mejn stejđu. na chillu sam srela neke duše koje jako volim, a i neke koje nisam upoznala ali ih volim. ali tamo gore, sodoma i gomora. sedmi krug pakla. mrakača, tama.
proguta te taj vrag čim uniđeš njegov potkrov. nije dobro.
mislim, ne znam, taj dark trens i high tech su 2 žanra koja ako mene pitaš ne bi trebala postojat.
ipak, postoji ČETA ljudi i fanova, zbog kojih to postoji. ljudi to drže na životu. tih par tisuća ljudi koji svaku večer roknu kemiju da bi odali počast toj antimuzici. tom uglazbljenom strahu.
ma ne znam, evo to je ovako nešto ali ovaj tip je još good guy jer je forest i dark PSY (on je puštao) - malice in wonderland
ali high tech sa svojih 250 bpmova i NIČIM između i potpuno dark bez psy ma isuse.
al svaka čast dečki na organizaciji sve je bilo super izgrađeno prekrasno prelijepo itd.
2) lik koji nas je skupio dok smo stopirali. to je bila ruka anđela koja se cijelo vrijeme nadvijala nad nama i materijalizirala milost u obliku tog lika. svemir koji ti kaže, ne boj se, tu sam, čujem te, evo odgovor. rudraksha oko vrata mi je zažarila i zasjajila. utjelovljeni guruji u zagrebačkom liku. doslovno. prorok. nismo stopali ni 4 minute, on je došao i skupio svih naših 200 kila stvari i 2 metra kvadratnih stvari i potrpao nas i roknuo om namah shivayu na radiju i ja sam bila pečena i kuhana i pričali smo o svemu i tip je brijač ali takav kužer
takvog velikog dubokog srca i istinskog razumijevanja
koji mi je rekao Točno ono što sam trebala čut, kao da je visila još mala trakica između mene i partijanja i cijele te scene i kao da ju je on capnuo svojim svetim škaricama
gdjegod da jesam, ne moram bit u mraku, mogu uvijek bit na svijetlu, čak i na partiju
mogu živjet čisto i stalno bit u blagosti, zabava uma nije rješenje i ne smiruje ništa. stvarno mi je teško
sročiti cijeli spektar tema o kojima sam pričala s tim likom, i cijeli dijapazon motiva koje je propustio kroz svoje verbalne filtere, al evo probat ću nabrojat
sjebanost materijalnog svijeta i matrice, putovanja kroz indiju, dani tišine, milost gurujija sai babe, bogumili i novootvoreni centar u zagrebu i njihovo učenje (rađanje duhovnosti na balkanu) , besmisao droge i partijanja (tj način i mehanizam na koji te ostavi neispunjenog i isisanog - mračna ekstaza ) , psilocibinske gljive koje vode u spoznaju za razliku od kemije kao i ajahuaska i sekreti žabe za što sam prvi put čula ali za sve moraš bit uz šamana da ti se ne kelje entiteti, smisao micanja od civilizacije u tišinu i ispunjenost koja slijedi, smisao čistoće (tjelesne bezcigaretnost bezporočnost), joj ma
svašta. pričali smo i o svjetovnim temama, glazbi i odrastanju. on ima klinca od 3 godine. ma joj. sve teme su zabavnije dok ih pričaš iz Selfa. a u društvu ljudi koji tak briju ko ti isto jedva dočekaš otpustit kočnice i izražavat se pravilnim njuejđ rječnikom bez da te itko čudno gleda
mnoštvo energija na festivalu, tako sam mu objasnila. mračne vibracije.
sve jasno. nema tu puno mrdanja.
3) jučer sam odbacivala stvari iz sobe, čistila. ima toliko predmeta i stvari iz prošlosti na koje sam navezana a koji mi u isto vrijeme ništa ne znače. sušta vezanost. bilo je to zanimljivo iskustvo. prepoznavala sam koliko još identiteta kola mojim venama.
kolekcija anarhističkih ljevičarskih časopisa koja svjedoči o navodnom ljevičarstvu mojih uvjerenja. a ne podignem ih nikad i kako biti uvjereni ljevičar ako nemaš vremena za brijanje. nemam vremena, smeće.
ti časopisi su mi tako bili simboli identitetskog izdrkavanja. šta oni zaista znače ? pogotovo što nikog ne impresioniraju, kao da impresioniraju samo tog jebenog antifašista koji mi više nije u životu, oltar antifašistu da energetski odašljem njegovu poruku da bi me on volio, iako je potpuno lud i kog boli kurac jer ga ne želim više nikad vidjet. ali ego želi da svi misle da si kul. žešće su to zavrzlame.
koje su nestale u trenutku kad sam hitila sve to u smeće.
i tako sa miljiun drugih stvari. na svaku stvar si navezan na svoj način, potpuno specifično, takve nijanse. zanimljivo je to čišćenje i zanimljiv je to proces. imam sad jedno 100 knjiga koje mi više ne stoje na polici. iluzija o bogu kad sam ju primila u ruke
je digla takav bijes u meni da sam ju maltene zgazila i tako duboko ugurala u smeće da više nikad ne proviri van nego da se raspadne na gradivne čestice, da uništi GLUPE ideje tog luđaka i da se više nikad ne odašilju u mojoj sobi. samo tvrdo!!!
znači, puno zaključaka, ma bilo ih je sedam milijuna. najbitnije je što sam slobodna od subkulture.
ispiranje od subkulture. sam je iscurila i otišla u slivnik zajedno s još nekom prljavštinom. i predložila bi svim tim ljudima koji uzgajaju dredove već 20 godina koje sam vidjela po festivalu da ih određu jer tko zna koliko sranja furaju u njima. ne samo živih sranja, nego navezanosti.
subkultura = navezanost , kao i za stvari, samo puno cjelovitije, općenitije, zamaskiranije, suptilnije, a tim i jače.
ne treba vam droga, to je isto poruka. da znate kolko dmta imate u svojoj glavici, sam prestanite prat zube fluorom i to je otprilike to. znači lišavanjem kemije do kemije.
tako to otprilike ide.
joj, otkad sam srela tog proroka u tom kombiju mi je srce proradilo, dok te taj festival potpuno cijelog zaveže, svaku čakru zatvori. ti dani su gotovi, jebote.
i eto te!
i tu si!
i hvala bogu!
uživajte u ljetu ljudi
želim vam da sretnete puno proroka
i puno ljudi koji gledaju duboko u oči
i da vi drugima gledate duboko u oči (to je još booolje :))
i koristite sve perceptivne organe od srca do utrobe
a ne samo um
i da se puno kupate i ronite
jer je to najbolja stvar na svijetu
Today, you should look back and see, what life would have been without this knowledge. Where would you have been? Just imagine, 'If I had no knowledge, no meditation, no sadhana, no satsang, where I would have been?'
One of the saints of the middle ages, a great yogi said, 'Who drinks the nectar? One who has a Guru. One who doesn’t have a Guru in their life, he goes thirsty, he has no juice in his life; he does not know true joy. But one who has a Guru drinks the nectar; again and again he drinks the nectar'.
That is to indicate that the bliss is inside of us and if you have the Guru, the wisdom, the knowledge, you are able to get the access to it. When that is not there, then you go thirsty.
- Sri Sri Ravi Shankar
Post je objavljen 22.07.2014. u 11:06 sati.