re:

28.10.2006., subota

blah.

Imam tak čudan odnos sa obitelji. Nemam rođaka uopće. Nikoga. Osim bake i uže obitelji i neke obitelji na maminoj strani koja je u americi.
I oduvijek sam se osjećala tako odsječeno od svih. Imam neki sjeban odnos sa svima u svojoj obitelji.

Vozimo se u autu.
U tišini. Brat stane i pita "jel trebaš kaj iz dućana."
Ja velim ne.
On izađe i ode u duh. Vani ni psa. Puše topli vjetar sa sjevera. Oblačno je. Lišće šumi u krošnjama.
Ja prebirem po njegovim cedejima. Nađem neki cede- bijelom pjesmom protiv droge. Aki rahimovski u duetu s nekom trebom. Na nekom žblj jeziku.
Stavim taj cede, i krenemo dalje. On zapali.
"Zakaj pušiš? To je loše za tebe."
pitam ga.
"Zakaj ti pušiš?" on mene pita. Trenutak šutnje.

"Oćeš?", izvadi walter bijeli. "Ne", odvratim. "Ili plavi ili ništa."
"Ili rizle, ne?", veli on i nasmiješi se.

"Khm."
"Pa kaj misliš da duhan sam za sebe nije rafinirano sranje?"
"Ovisi."

Razgovor završen.

Sparkira se na suprotnoj strani ulice od moje bake.
Izlazimo van i nevoljko hodamo do njenog stančića u Rovinjskoj ulici.
Ah, Rovinjska ulica. Tu sam provela svoje djetinjstvo. I moj tata prije mene. I braća.
Prije sam bila kod bake svaki dan. Prije. Do negdje 2,3 razreda. Otad ju jako rijetko viđam.
Nemogu reći da ju volim viđati. Zapravo, u zadnje vrijeme je postalo zanimljivo. Jer si brat i ja nađemo neki viši humor u posjetima baki.

Ona je jako senilna. Mislim, sve starice jesu. Ali je ona ekstra-senilna.
Zna biti i jako hladna, čak zajedljiva.

"Kak je u srednjoj školi?"
"U redu."
"Zašto si se morala baš u klasičnu....šta ti je to trebalo...pa nećeš ić na medicinu."
"Pa kaj baka možda ću baš ić na medicinu."
"Nećeš...Ne možeš ti operirati."
"Pa možda ću na psihijatriju."
"Ma nećeš ti na psihijatriju završit ćeš na vrapču."

"Zašto si se ošišala?"
"Došlo mi je."
"A imala si tako lijepu gustu svijetlu kosu...Sad se i bojaš, vidim."
"Ne bojam se."
"A ne? Zakaj ti je onda tak tamna? Dođi na svijetlo."
"Oduvijek mi je bila tamna."
"Nije, ti si prije bila plava. Ne smiješ se bojati. Nije to zdravo."

Ali ponekad joj se dogodi da provali nešto mudro, tipa danas- "Maja slušaj me kad ti kažem da uživaš u životu nemoj se sekirat ni oko škole ni oko ničega, ocjene su važne ali vidjet ćeš da nisu toliko važne, kolegice i kolege (čitaj-prijatelji) isto, ali moraš znati da ćeš jednog dana biti stara i oronula i nemoćna kao ja i da ćeš žaliti kaj se nisi usredotočila na hiljadu važnijih stvari. Nađi našto kaj te veseli i drži se toga, slušaj mene."
"Dobro baka."

Onda sam krajčkom oka vidjela da ima knjigu "Parfem" na polici. Podignem ju i pitam dali je pročitala.
"Oooo kad sam ja to kupila...prije 30 godina. Zemi si ak oćeš. Dobra je knjiga."
"Jejness! A reci baka jel ti čitaš kaj? Mogu ti donijet knjiga."
"Ma....može, al nešto.... Nešto sa.......djecom....i životinjama...."
"um....okeeej...."
"Ne volim ti ja brutalne romane s ubijanjem i to."
"Al parfem je sa ubijanjem."
"Ma ne pričaj gluposti."

Vozimo se u autu. Dreči i dalje bijela pjesma protiv droge. Šutnja.
Mislim da sam konačno postigla da me brat smatra ravnom sebi. Prije smo se stalno svađali i konstantno se vrijeđali i smišljali kako da jedno drugom napakostimo. Sad smo neznam....okej. Čuvamo si leđa.
I nisam nikad misila da će mi se to zapravo sviđati.
"Ajd tu izađi. Ja idem dalje na kafu. Ti treba novaca? Imaš ključeve?"
"Da, nemam."
"Evo ti dvajst kuna. Pazi prek ceste. Mama i tata su u samoboru. Aj bok."
"Bok."

2.dio

MORAMO SMANJITI EMISIJE UGLJIKOVOG DIOKSIDA.
dramatične promjene u klimi. globalno zatopljenje. zašto?
emisije ugljikovog dioksida.
izgaranje ulja stvara ugljikov dioksid koji stvara vrućinu u atmosferi koja prouzročuje klimatske promjene i globalno zatopljenje.
kako se atmosfera zagrijava, vrijeme i klima postaju daleko od normalnog. naš planet osjeća vrućinu.
poduzmimo nešto.

http://www.foe.co.uk/campaigns/climate/big_ask/

- 17:20 - Komentari (31) - Isprintaj - #

16.10.2006., ponedjeljak

moja mama pankerica :) (i apdejt- bob <3)

What to do...what to do....
Od dana prekjučerašnjeg, iliti od subote, kad je jokerlass kročila nogom u močvaru, njezin život se u bitstvu promijenio.
Naime, she has entered the vast unexplored world of punk. O da.

Ja želim biti pankerica.
Nije da mi se tolko ideologija sviđa. Nije da obožavam muziku. Mislim, okej je. Volim pank. Iliti volim clashovce.
Nego... imala bih ispriku.
Onak, normalno da ona ne uči, pa pankerica je! Normalno da je socijalno izopčena i da ima svoju grupicu uber-kul pankera s kojom tuče malu djecu i opija se i živi u komuni! Pa duh. Pankerica.
Nadalje, mogla bi oblačit šta god mi padne napamet bez briga dali paše, dal mi dobro stoji itd.
Mogla bi bez grižnje savjesti svako jutro radit frizuru pred ogledalom pol sata, jer duh, pankerica sam. party

End bisajds. Imam pank u krvi.
Mama mi je bila žestoka pankerica u svoje doba. O da. Ona me i navukla na clash.
I bila je onak među par ako ne i jedina pankerica u zagrebu, jer su tad (70ete) ljudi ti još bili u disko štihu, tek je počeo pank kod nas u 80ima.
I tako je ona imala krič-crvenog ježeka i nosila je sakoe i kravate od starog i tak.
Išla na tulume. Itd.

Pankeri su tak općenito nekak bezbrižni i samouvjereni i i i neznam...ne-depresivni. Već...borbeni. Imaju se držat za nešto. Za neku ideologiju. A ne ko svi mi ostali koji nisu strpani u nijednu sub-kulturu. Ljudi neznaju kak je meni teško. Nemam se za kaj držat. Bilo mi je puno lakše kad sam prolazila kroz sve one moguće faze. Hipi, rok, itd. Al sad! Niš! Sad sam obična :(
Oću bit pankerica.
I ak bi bila pankerica bi se odvažila pričati sa onim preslatkim jedinim pankerom u mojoj školi. naughty

Joj pankeri su mi tak slatki. Onak si obuče ful uske trapke ful ful uske i dole neke razderane tenisice ili neki dan je imo prefenomenalne marte, ovak su bile pofarbane sa crvenom bojom.
Te nogice su mi tak slatke XD.
Ko pilić smijeh

.

APDEJTUŠA
ja volim boba dylana. jako.

- 14:43 - Komentari (18) - Isprintaj - #

04.10.2006., srijeda

Breathe. kEEP breathing.

konkretno/apstraktno.
da nam profesorica iz hrvatskog olakša izvlačenje motiva iz pjesama, podijelila ih je u dvije kategorije. (koje defacto ne postoje u ozbiljnoj teoriji književnosti)
konkretni i apstraktni motivi.
ona to nezna, ali mi je time zagorčala život za nijansu.
sve je konkretno i apstraktno. apsolutno sve. to je nešto tipa crno-bijela podjela, samo što postoji.
imaš konkretno- nešto čvrsto, za što svi znaju, izgled nečega, površina, opipljivost, postojanost, činjenica.
i apstraktno, iliti sve ostalo.
sad može bit da sam ja konkretna. ali zapravo nisam. ono što drugi vide u meni, ono što čuju da ja kažem, ono čime se predstavim i ona slika koja se njima stvori u glavi je konkretna.
ali sama po sebi sam vrlo apstraktna. zapravo u ovom svijetu ne postojim.
kužite kaj oću reć?
recimo. ja mogu bit najočajnija osoba na svijetu. ali ako to ne pokazujem, ako sam prividno najbolje volje, uvijek nasmiješena, za druge zapravo nisam očajna, i samim time sam konkretno normalna. moja slika je normalna. dakle, u ovom svijetu zapravo ne vrijedi da sam očajna, jer moj očaj za druge ne postoji. ergo, ja nisam očajna, i dakle, moj očaj, moje stanje duha, sve je to vrlo apstraktno.
zapravo, nije stvarno. ne postoji. barem ne u ovom, konkretnom svijetu.
stoga, nije važno kakvi ste, važno je kakvima se prezentirate XD.
ako gledaš s ekstrovertiranog point of view. iliti konkretnog.

ali ako gledaš sa introvertiranog, koji je apstraktni....svijet je tvoj. sve je tvoje. tvoj očaj i ti ste daleko važniji. apstrakcija je znači jedno tako beskrajno slobodno polje mogućnosti. nije stvarno, konkretno. ne postoji, ali ipak, za tebe postoji i to je jedino važno.
nije važno kakvima se prezentirate, nije važno što je drugim ljudima u glavi, samo je važno što je tebi u glavi. it's all in your head, man!
jer je svijet tvoj, kakvim ga stvoriš, takav je.

ali zapravo je trik u ravnoteži. između, naravno, apstraktnog i konkretnog.
pa tako i u odvratnoj poeziji josipa pupačića. čovječe, kako ga prezirem. zadatak- izvadi konkretne i apstraktne motive iz pjesme 'zaljubljen u ljubav'. wtf! "podavala se kao svijeća"?! sick pervert.

danas je bilo tako super kad je naglo počelo grmiti i pljusak.
kao da mi je pao kamen sa srca. odahnula sam.
konačno, jesen. obožavam jesen. hladnoća. boja neba upravlja raspoloženjem nekih ljudi.
upravlja i mojim, ali na drukčiji način. kad je recimo oblačno sam puno smirenija jer moja umorna depresija ima smisla i imam neku izliku, pa sam samim time smirenija i bolje volje. kod nekih ljudi, kako kažu, je obratno. kad je oblačno su baš sretni, nije im izlika.
ali kad je sunce, s druge strane, e to je koma. jer se prisiljavam da budem vesela što završi pogubno.

zapravo nisam depresivna, već...neznam. konstantna apstraktna atmosfera jazza i apstrakcije. sad, kao jazz slušaju oni koji imaju neke kao posebne sklopove u mozgu iliti intelektualci.
ja osobito ne volim jazz, prvenstveno zato što je 80% jazza sranje i očajno improviziranje bez ikakvog smisla, iliti lupetanje po pentatonikama.
stvar s jazzom je šta svi koji slušaju jazz su ili umišljena govna jer su superpametni pa slušaju jazz (a 90% njih zapravo ne voli jazz) (i omg volim riječ jazz) ili neki nabrijani studoši koji skupljaju ploče i opet su umišljena govna.
no da, stvar s jazzom je atmosfera. riječ jazz i neka čudna profinjenost, ali moderna profinjenost. ne sama muzika, jer improvizacija vjerovali ili ne nije vrhunac glazbenog stvaranja i često je loša i nemaštovita, nego neka atmosfera. stara a opet nova. Uuuu acid jazz je zakon. zvuči fora. acid. jazz. neki aspekti radioheada su acid jazz pa je valjda dobro.
ali zapravo nije važno, ne?

...

znaš onu glupu, stereotipnu rečenicu ''čovjek počne umirati čim se rodi''? e, ja ju volim. koliko god bila stereotipna i glupa.
ponukana sam staviti svoje najdraže stihove iz the waste land (a game of chess dijela) budući da stvarno nemam ništa pametnog za napisati. pa ću pribjeći citiranju. which is basically all i've been doing my whole life. quoting, recycling.

da, i know nothing and i see nothing tako da ne znam čime bih ispunila retke.
znaš onaj jedan trenutak kad se na sekundu osvijestiš i sve tvoje maštarije i ideje o sutrašnjicama i sav taj drek, postane ti kristalno jasno kakva je to enormous pile of SHIT. i onda taj osjećaj mentalne zaostalosti.
shvatiš da nemaš pojma što želiš, da zapravo ne želiš ništa i da te ništa nikad ionako neće zadovoljiti, i da je cijeli tvoj život jedanko beznačajan kao onaj jebeni 15-minutni kadar običnog posranog hodanja. bunim se što nema značenje. tražim od filmova da mi daju lažna značenja stvarima. suviše su apstraktne i neopipljive i tuđe i film ih mora učiniti mojima, mora im dati svrhu, kao da..ne znam. zamisliš prostoriju punu objekata, tipa noža, vilice, wc školjke, fotelje, biljke u kutu, radija, slike na zidu, lustera na stropu. i stojiš u toj prostoriji i buljiš u sva ta sranja i onda samo stoje i bulje natrag. i ništa ti ne govore, ništa ti ne poručuju, samo stoje tamo beskorisno. i sad, ono što bi netko trebao napraviti jest naljepiti etikete na njih. ''ovo je nož, pomoću njega jedeš. noževi su dobri. pomažu rezanju hrane, hrana pomaže da se bolje osjećaš, therefore, nož ima itekakvu svrhu. noževi su dobri. ljudi vole noževe.''
to je ono što ja tražim od filma. da jednom običnom, jadnom, malom, beznačajnom trenutku nalijepi etiketu. ''ovo je tvoj prijatelj. on te gleda ravno u oči i onda posebnim kanalima namjenjenim samo njemu taj pogled silazi ravnu u tvoju dušu koju ćemo definirati kasnije u nekom drugom jednako dirljivom kadru, i tad kad dosegne svoj cilj i kad ti shvatiš zašto te gleda, odjedom ti je otkivena tajna čitavog svemira. shvaćaš? ovo je trenutak koji si čekao, ovo nije samo letimičan, slučajan pogled osobe koja je tu s tobom samo zato jer ne zna za bolje i kojoj se u ovom trenutku po glavi vrte misli o tome što će sljedeće pojesti. i repeat, ovo nije samo letimičan, slučajan pogled..this is universe unfolding right in front of you.''
mi toliko napuhujemo stvari da je to strašno. ne stvarno. uvijek. blowing evrything out of proportions.

exactly.

- 19:27 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31