Breathe. kEEP breathing.
|
konkretno/apstraktno. da nam profesorica iz hrvatskog olakša izvlačenje motiva iz pjesama, podijelila ih je u dvije kategorije. (koje defacto ne postoje u ozbiljnoj teoriji književnosti) konkretni i apstraktni motivi. ona to nezna, ali mi je time zagorčala život za nijansu. sve je konkretno i apstraktno. apsolutno sve. to je nešto tipa crno-bijela podjela, samo što postoji. imaš konkretno- nešto čvrsto, za što svi znaju, izgled nečega, površina, opipljivost, postojanost, činjenica. i apstraktno, iliti sve ostalo. sad može bit da sam ja konkretna. ali zapravo nisam. ono što drugi vide u meni, ono što čuju da ja kažem, ono čime se predstavim i ona slika koja se njima stvori u glavi je konkretna. ali sama po sebi sam vrlo apstraktna. zapravo u ovom svijetu ne postojim. kužite kaj oću reć? recimo. ja mogu bit najočajnija osoba na svijetu. ali ako to ne pokazujem, ako sam prividno najbolje volje, uvijek nasmiješena, za druge zapravo nisam očajna, i samim time sam konkretno normalna. moja slika je normalna. dakle, u ovom svijetu zapravo ne vrijedi da sam očajna, jer moj očaj za druge ne postoji. ergo, ja nisam očajna, i dakle, moj očaj, moje stanje duha, sve je to vrlo apstraktno. zapravo, nije stvarno. ne postoji. barem ne u ovom, konkretnom svijetu. stoga, nije važno kakvi ste, važno je kakvima se prezentirate XD. ako gledaš s ekstrovertiranog point of view. iliti konkretnog. ali ako gledaš sa introvertiranog, koji je apstraktni....svijet je tvoj. sve je tvoje. tvoj očaj i ti ste daleko važniji. apstrakcija je znači jedno tako beskrajno slobodno polje mogućnosti. nije stvarno, konkretno. ne postoji, ali ipak, za tebe postoji i to je jedino važno. nije važno kakvima se prezentirate, nije važno što je drugim ljudima u glavi, samo je važno što je tebi u glavi. it's all in your head, man! jer je svijet tvoj, kakvim ga stvoriš, takav je. ali zapravo je trik u ravnoteži. između, naravno, apstraktnog i konkretnog. pa tako i u odvratnoj poeziji josipa pupačića. čovječe, kako ga prezirem. zadatak- izvadi konkretne i apstraktne motive iz pjesme 'zaljubljen u ljubav'. wtf! "podavala se kao svijeća"?! sick pervert. danas je bilo tako super kad je naglo počelo grmiti i pljusak. kao da mi je pao kamen sa srca. odahnula sam. konačno, jesen. obožavam jesen. hladnoća. boja neba upravlja raspoloženjem nekih ljudi. upravlja i mojim, ali na drukčiji način. kad je recimo oblačno sam puno smirenija jer moja umorna depresija ima smisla i imam neku izliku, pa sam samim time smirenija i bolje volje. kod nekih ljudi, kako kažu, je obratno. kad je oblačno su baš sretni, nije im izlika. ali kad je sunce, s druge strane, e to je koma. jer se prisiljavam da budem vesela što završi pogubno. zapravo nisam depresivna, već...neznam. konstantna apstraktna atmosfera jazza i apstrakcije. sad, kao jazz slušaju oni koji imaju neke kao posebne sklopove u mozgu iliti intelektualci. ja osobito ne volim jazz, prvenstveno zato što je 80% jazza sranje i očajno improviziranje bez ikakvog smisla, iliti lupetanje po pentatonikama. stvar s jazzom je šta svi koji slušaju jazz su ili umišljena govna jer su superpametni pa slušaju jazz (a 90% njih zapravo ne voli jazz) (i omg volim riječ jazz) ili neki nabrijani studoši koji skupljaju ploče i opet su umišljena govna. no da, stvar s jazzom je atmosfera. riječ jazz i neka čudna profinjenost, ali moderna profinjenost. ne sama muzika, jer improvizacija vjerovali ili ne nije vrhunac glazbenog stvaranja i često je loša i nemaštovita, nego neka atmosfera. stara a opet nova. Uuuu acid jazz je zakon. zvuči fora. acid. jazz. neki aspekti radioheada su acid jazz pa je valjda dobro. ali zapravo nije važno, ne? ... znaš onu glupu, stereotipnu rečenicu ''čovjek počne umirati čim se rodi''? e, ja ju volim. koliko god bila stereotipna i glupa. ponukana sam staviti svoje najdraže stihove iz the waste land (a game of chess dijela) budući da stvarno nemam ništa pametnog za napisati. pa ću pribjeći citiranju. which is basically all i've been doing my whole life. quoting, recycling. da, i know nothing and i see nothing tako da ne znam čime bih ispunila retke. znaš onaj jedan trenutak kad se na sekundu osvijestiš i sve tvoje maštarije i ideje o sutrašnjicama i sav taj drek, postane ti kristalno jasno kakva je to enormous pile of SHIT. i onda taj osjećaj mentalne zaostalosti. shvatiš da nemaš pojma što želiš, da zapravo ne želiš ništa i da te ništa nikad ionako neće zadovoljiti, i da je cijeli tvoj život jedanko beznačajan kao onaj jebeni 15-minutni kadar običnog posranog hodanja. bunim se što nema značenje. tražim od filmova da mi daju lažna značenja stvarima. suviše su apstraktne i neopipljive i tuđe i film ih mora učiniti mojima, mora im dati svrhu, kao da..ne znam. zamisliš prostoriju punu objekata, tipa noža, vilice, wc školjke, fotelje, biljke u kutu, radija, slike na zidu, lustera na stropu. i stojiš u toj prostoriji i buljiš u sva ta sranja i onda samo stoje i bulje natrag. i ništa ti ne govore, ništa ti ne poručuju, samo stoje tamo beskorisno. i sad, ono što bi netko trebao napraviti jest naljepiti etikete na njih. ''ovo je nož, pomoću njega jedeš. noževi su dobri. pomažu rezanju hrane, hrana pomaže da se bolje osjećaš, therefore, nož ima itekakvu svrhu. noževi su dobri. ljudi vole noževe.'' to je ono što ja tražim od filma. da jednom običnom, jadnom, malom, beznačajnom trenutku nalijepi etiketu. ''ovo je tvoj prijatelj. on te gleda ravno u oči i onda posebnim kanalima namjenjenim samo njemu taj pogled silazi ravnu u tvoju dušu koju ćemo definirati kasnije u nekom drugom jednako dirljivom kadru, i tad kad dosegne svoj cilj i kad ti shvatiš zašto te gleda, odjedom ti je otkivena tajna čitavog svemira. shvaćaš? ovo je trenutak koji si čekao, ovo nije samo letimičan, slučajan pogled osobe koja je tu s tobom samo zato jer ne zna za bolje i kojoj se u ovom trenutku po glavi vrte misli o tome što će sljedeće pojesti. i repeat, ovo nije samo letimičan, slučajan pogled..this is universe unfolding right in front of you.'' mi toliko napuhujemo stvari da je to strašno. ne stvarno. uvijek. blowing evrything out of proportions. exactly. |
