Kako sići sa motora da si ne spržiš nogu?
U mom slučaju nikako! 
Gledam ja svoju opeklinu na listu i zbilja je fascinantna. sprženi krug veličine dječjeg dlana (recimo desetogodinjeg, ne osamnaestogodišnjeg 
sreća ili prokletstvo?! još će se vidjeti 
), a u sredini nešto što veličinom izgleda na ugašeni opušak, a zapravo, poprilično crno, bolno, s tendencijom stvaranje kraste i 2 puknuta mjehura iz koje viri ružičasto tkivo (mlada kožica u nastajanju, bar se nadam). I opet mi prolazi taj trenutak glavom kad sam skočila sa šefovog motora u suknjici ravno na vreli auspuh.
I kao neki slowmotion u tom trenutku mi je šef napomenuo da pazim kako silazim. Naravno da je bilo prekasno. Frtalj moga lista ostalo je na auspuhu 
I sve nekako ide kao u crtiću. U tom prvom trenutku nema nikakvog osjećaja, samo spoznaja gluposti. A onda je došla bol. Oštra, paleća, a onda moja reakcija na dotičnu. Naime, meni automatski kod izrazito jake boli poteknu suze. Nema to veze sa plakanjem, naricanjem, kukanjem, samo onako...poteku, a tek onda nakon 30ak sekundi uslijedi neka verzija ajoj ili neke slične uzrečice. češće je to a u pičku materinu, ali ipak je bio šef u blizini pa sam se udostojila ufino žaliti na "malenu neugodnost" 
Da ne pričam previše o šepanju i sastanku na koji sam ipak otšepala, samo ću reći da je ponekad otići u bolnicu pametnija ideja.
Ja se naravno ježim bolnica. Bit će da je to zato što sam stomatolog
U svakom slučaju, mislim da ću do daljnjega izbjegavati šefov motor. Beštija je ionako monstruozna i ne šalim se kad kažem da sam skakala s njega jer je zbilja ogroman i nisam mogla laganini sići.
Dok se penjem lagano se zaskočim. A ja baš nisam maleno djevojče 
Evo, došao I. po mene i moramo gibati, tak da ću ostatak bloga napisati doma. I naravno, nabaciti recept kako sam obećala 
kisi kisi 
Čari ponoćnog kuhanja
Otvaram temu na raspravu. Da li je (i ako je onda zašto) uistinu klopa koju spremite iza pola noći bolja od one klope spremljene za dana?
Eto, sinoć se ja sjetila kuhati u pola 12. Gledam ja lijepo Reži me i sjetim se da za sutra (danas) trebam napraviti fino varivo Merine mame
To je zbilja fino varivo od kojekakvog povrća što me nučila kuhati mama od najbolje frendice. Štos je u tome da sama priprema traje dugo. Treba sve to povrće očistiti a onda iskosati na minijaturne kockice. Još kad se toga uhvati djevica po horoskopu jasno je da sam kosala povrće nekih pola sata 
Lijepo je sve to povrće vidjelo lonac i uz malo trčkanja na relaciji soba-kuhinja ispalo je oko pola 1 napokon savršeno varivo. Ma ni Merina mama ga ne bi bolje napravila
I sad se ja pitam da li je moguće da noćno kuhanje daje bolje rezultate, a bome mi pada i na pamet da počnem kuhati u tako neko gluho doba noći.
Naravno, a sve to nakon sat vremena vožnje biciklom Da, da...krstio se mali. Dobar je, ali bome me sic nažuljao tamo gdje nije pristojno podijeliti sa svekolikim pučanstvom
Malo hodam ko' šestar, ali što je malo muke kad je dobar plan u realizaciji Danas će već biti bolje
kisi kisi
Od druženja ništa... ovaj put
Eto kako naslov kaže, ovaj put ništa. Doduše, i mi smo genijalno oglasili to druženje pa nitko nije uspio uskladiti obveze. A dobro, idući put najavljujemo mjesec dana unaprijed, pa molim lijepo nema odbijanja, nema nikakvih isprika koje će vas spasiti od M. i mog paklenskog bijesa ukoliko se ne pojavite...
Ne znam za vas, al ove temperaturne i vremenske varijacije me lagano ubijaju. Mislim, jutros 30, navečer 34 a onda još i kiša počne. WTF?!
Napokon sam donio svoj bicikl u na stan, nakon što je bio godinu dana u zatvoru M. podruma. Nije bilo prigode ranije to učiniti, što se može. No sjetih se ja da moja M. nema bicikl (barem ne u voznom stanju), pa rekoh, ajde da ispravimo tu nepravdu. I otišli mi na prošlotjedni praznik u Mercator, kupili lijepi novi Nakamura bajs za M., čekamo ga na blagajni i već pravimo pakleni plan: idemo se mi rekreirati.
Kad ono, umjesto bicikla dolazi jedna ogromna kutija...
Pitam ja da kaj je ovo, da gdje je bike? A meni prodavačica - da ga moram ići sastaviti u servis. Već pomalo nervozni od biranja i užasnuti spoznajom da ćemo morati nositi bajs preko cijelog grada, rekli ok, pokupili bajs bacili ga u frendov auto (inače je u međuvremenu pao dogovor za kavu) i došli doma. Naravno to nije bio vrhunac dana. Naime, došli mi doma, kad M. zaboravila torbicu u Mercatoru. Ništa, vozi natrag, kucaj na security i kao najveći zločinci potpisuj za torbicu. A najveća fora, u njoj ništa $.
Tu naravno ne prestaje priča o biciklu, odnesoh ga ja napokon u servis. Opet pakleni plan o rekreaciji u subotu. 
Ako ste pomislili da je plan uspio, grdnos e varate. Situacija slijedeća: servis subotom radi do 14.00. Ja donio u 11.00. bic na mjesto događaja. Pazi sad - ljubazna vlasnica veli nema servisera, neka ja dođem po bic u ponedjeljak popodne. Škrgutanjem zuba i neopisivom samokontrolom pristajem i na taj uvjet i odlazim.
Ponedjeljak je prošao relativno bezbolno, ja ga proveo na poslu, proba za putovanje u Miskolc (za one koji ne znaju gdje to je Madžarska) na vikend, M. na faksu, i naravno opet mi kujemo plan za večernju rekreaciju i isprobavanje prokletog bicikla. Računajuči da servis radi do 8., jer ipak je to i dućan sa sportskim potrepštinama zaputih se oko pola 7 prema tom svetom gralu biciklističkih servisa. Još me i kiša uhvatila . I tako ja već polumokar dolazim do servisa, a servis radi do 17.00!! Ma kakav je to je***** servis/ducan koji radi do 5???
Naravno da ću morati opet sutra po taj nesretni bicikl. Bar se tješim da sutra ne mogu nikako fulat. Krećem u 2 po njega. Valjda će biti dovoljno rano.
Napokon će biti moj. Mislim M.
Eto ja se raspisah, a vrijeme je da se posvetim malo mojoj M.
Pozdrav ljudi, ne dajte se smesti. I svakako provjerite vremensku prognozu na meteo.hr
Druženje? O da... 
Daklem, dragi naši blogeri,
sutra, nedjelja, Sunday, Sonntag, Dimanche... 10. lipnja sazivamo druženje kod nas doma. U večernjim satima, negdje oko 8 sati.
Bit će nešto cuge (sokova više jerbo moja M. ne smije alkohol), budem ja spekao neki kolač (samo 2 sata pečenja je sigurno B'stard
). Obećajem da ću zagasiti rernu ovaj put. Ako ne ima tko hoće (vatrogasci ).
FAQ na mail ili ICQ.
Vidimo se sutra!
Killing me softly ;)
Gdje su nestali oni lijepi dani kad nisam mogla spavati? 
U zadnje vrijeme mi se stalno spava, stalno spavam, a onda još bonus...nikako da se probudim 
Ja sam, bit će, jedini sisavac koji, umjesto zimskog, spava ljetni san. Istina je da i inače ljeti hiberniram, ali ovo je već prešlo svaku mjeru. Veći dio vikenda sam prespavala, svaki dan kad dodjem doma odrapim spavati bar sat i pol (ako ne i više), a dižem se na hitar potez nogom u pozadinu moje bolje polovice
No nema veze. 10 je sati, meni se zijeva, a ima dana i popodne da se pošteno odspava. Brijem da me malo pere depra zbog posla, ali nema veze...glavno da nema uraslih dlaka No, ova prethodna je bila jedna očajno glupa i bezvezna rečenica, ali nemam ni volje ni energije da je brišem.
Konačno da se malo raspišem o mojoj novoj autoškolici i o novom instruktoru. Dakle, ljudi u školi su zbilja ljubazni. Ništa previše, bez prekenjavanja, ali kažu ti sve što treba na vrijeme. Instruktor je pak duša od čovjeka Nema nervoze, nema izderavanja, naglih pokreta, pametovanja 45 dugih minuta, a opet, sve čovjek uspije objasniti na razumljiv način, plus što još i ulijeva samopouzdanje. Osjećaš se bolji, veći, jači, sigurniji i završi sat a ja se pitam kaj je već gotovo. Eto da se malo i pohvalim. Konačno me vidio i poligon i one četiri vježbe. Suma sumarum...niti jedan srušeni čunj Eto, sad bi mi baš dobro sjeo onaj smajlić koji vozi auto
Upravo sam se pametno dosjetila kako ću izbjeći današnji spavanac. Nazvati ću frendicu da se nađemo poslije posla na kavi. Doći ću doma kasno i krepandus, ali bar ću imati pametan razlog za zijevanje
Pokušavam odigrati kisi kisi, ali više je to kisi zijev kisi zijev
