Sretan mi put! 
Evo, kako i sam naslov ovog posta govori, opet idem na put. Ovaj puta je destinacija istočna Europa, točnije domovina polke - Češka. Prag ili Praha da budem precizniji.
Da, opet idem svirati, no sada sasvim drugačiju glazbu nego u Hamburgu, ali efekt i količina zabave će biti isti 
. Naravno zaradit će se i nešto para 
a i potrošit na 
i češko pivo! Ne znam, doduše, kakva će biti klopa, ali mislim da mi to neće praviti probleme jerbo ja jaaaako volim papati. 
Kako moja M. počinje učiti za državni, nije mogla sa mnom 
a falit će mi puno! 
Ali zato svečano pred blogerskom nacijom obećavam da je na jesen vodim u Ireland - Dublin, Ryanairom iz Pule! 
Eto, sve Vas pozdravljam i nazdravit ću u vaše ime oriđiđi česky Pivo
Nazdraflje! 
I.
Dragi lastane, pomozi ;)
Evo, da se malo pohvalim...položila sam vozački 
Onaj pismeni dio, auto me još nije vidio.
Razmišljam o tome da ne počnem voziti dok ne riješim sitauciju s državnim.
Evo prave situacije da se ubaci ovaj 
čak nije ni smajlić.
Zapravo nisam pametna i ne znam što da učinim. Imam dva tjedna žestokog učenja i bojim se da bi mi vožnja ubila više vremena iz prostog razloga što bi razmišljala o tome više nego je potrebno, plus dodatno njesra od živciranja ako mi baš ne bi išlo (i to ljudi moji od prve), a vjerujem da imam oko čega ću se živcirati tak da bonus u ovom slučaju i nije baš prednost 
Naravno, ako netko ima neki konstruktivan prijedlog, ili još bolje, savjet popraćen dobrim argumentima rado ću ga poslušati. Ne mogu sa 100% tnom sigurnošću obećati da ću i djelovati u skladu s njim, ali vjerujem da bi mi neko objektivno mišljenje moglo pomoći da smislim kaj da napravim po tom pitanju.
U svakom slučaju, osjećam se kao ovaj smajlić 
Moji se još nisu vratili iz Rijeke, I. je isto na putu tak da mi fali kafče i zagrljajče (ne nužno tim redoslijedom)...a knjiga me gleda 
Vjerujem da ću se i danas pokupiti ranije s posla
majmunska posla
Uvijek se uhvatim bloga u ponedjeljak. Mrski dan nakon vikenda, sinonim za početak radnog tjedna gdje se, gle čuda, radi a ne izležava, ide van, ševi, gleda He-man
Moji su opet na putu, ja sama u firmi i bome mi fali kava i topline. Ovi radijatori su za niš. Ruke su mi smrznute, a samo me debela vestetina čuva od veće nesreće. Pa još neka mi netko kaže da se treba sređivati za posao 
Ovaj tjedan sam čula iz dva izvora komentare kako sam se prestala dotjeravati (čitaj šminkati), odnosno loše posljedice toga 
Ne bi da će buknuti rat zato jer se meni ne da stavljati sve ono što nas čini tako svjetlucavim u muškim okicama
Još je gluplja pretpostavka da je to iz razloga što živim sa dečkom, pa kao, presigurna u sebe, guram do granice koja će jednog dana biti razlog našeg raskida. Nešto kao, u početku si se dotjerivala i "držala" do sebe A kaj sad?! Kaj držim mačka za rep?!
Ma vrag odnio sva ta primitivna razmišljanja! Recimo to da sam znala ići iz krajnosti u krajnost. Onom brzinom kojom sam imala vrišteći crveni ruž u 8 ujutro sam znala dolaziti na fax u trenirci bez imalo šminke na sebi. Zbilja sam mišljenja da šminka nije nasušna potreba, i da ne bi prestala disati ako ne stavim puder, maskaru i sve popratno. Istina je zapravo da volim malo žešći make up, a ne ono kenjkavo sranje tipa prirodni look. Tko hoće prirodni look neka se ne šminka.
Još je jedan ključni faktor u cijeloj priči, a to je da mi zapravo taj moj glam "scenski" make up baš i ne stoji
Obzirom da sam dosta svijetla izgleda kao šaka na oko. Kao da me netko natamburao, ili kao da treba upravo to učiniti 
A da tragedija bude veća, stoji mi "prirodni" look 
I tko je sad tu lud?!
Isto kao i s kosom. Ne znam ženu koja ne želi suprotnost od onoga što joj je priroda namjenila. Ravne hoće lokne, frkave hoće ispeglani slap. Jedino je univerzalno da nitko ne želi ćelu po sredini, sa strane ili na bilo kojem drugom glave. Osim eventualno Britney Spears
Zapravo je zaključak da starim. Naprosto ne mogu ići na posao i raditi s klijentima kao nalarfana droljetina ili djevojka iz cabareta
A opet, zahtjeva se nešto više image-a od zubne paste i kreme za lice. Pa eto sad sjedim sa puderom, sjenilom tak svijetlim da se pitam jeli uopće tu ili mi oko pri svjetlosti iz nekog drugog ćoška izgleda tako, maskarom jer ne može sjenilo bez maskare i polizanim sjajilom jer naravno, uredno zaboravljam da ga imam. A i pri izlasku iz kuće se naravno poljubi uspavani ljepotan
Od hladnoće u firmi mi počnu suziti oči, pa oplačem i maskaru za što dobijem dodatne bodove na račun rakun looka
Zapravo, možda mi trebala promijeniti posao...Hladno je, a još ne mogu ni biti našminkana kako želim. Možda da se zaposlim u cirkusu. Samo nek nabacim malo konde da se mogu bacat sa trapeza ili nešto drugo kaj malo bolje grije, a povremeno zaigram i kao klaun 
U svakom slučaju, ideja koju treba malo bolje razraditi.
Uči se!
Uči se naveliko. Moja M. sprema dva velika ispita: jedan je državni, drugi je vozački (PP).
A da bi se učilo, treba jesti, dati snage mozgu. :)
Evo jedan primjer kako pravilno jesti teglicu Nutelle (za uputstva obratiti se M. )
A sad za vas ostale, kao što sam bio obećao, par slikica iz Hamburger City-a. Nadam se da će vam se svidjeti.
Teatar gdje smo svirali:
Patke na jezeru u centru grada; mala uredna vojska
Liči na Amsterdam, zar ne?
Gradska viječnica
Street performer. S čovjekom zbilja nije sve u redu. On naime skuplja čepove od pivskih boca.
Popularno prijevozno sredstvo u Hamburgu: bicikl za 5 ljudi 
Boli me glava, zijevam ko' lav, umorna sam i zapravo....
Danas sam nekako metiljava. Doduše, i dan je sav nekako metiljav pa eto izgovora. Mama mi je predložila da jedem neko voće ili da nabacim neke vitamine. Čak razmatram da učinim nešto po tom pitanju. Nekako mi dolazi do glave da tegla nutelle baš i nije najzdravija namirnica. A tako me lijepo služila ovaj tjedan
Ma nabacit ću ja opet malo zdravi život. Upisala sam se prošli tjedan na aerobik nakon skoro 2 godine pauze, odlučila sam se baciti na neki shake sto je predložila bezazlena frendica ...još samo da mi je prestati jesti slatko. Ili ponovo pronaći karakter navečer kad vidim I-a sa king size sendičem
Seksom se naprosto ne može potrošiti koliko čovjek može pojesti
Čekam ove svoje da se vrate pa da nabacimo neku kavu. Ionako je kraj tjedna i mora se pripremiti za vikend, i eventualno skovati ratni plan za drugi tjedan
Danas još ništa od učenja, a plan je da naučim Ustav (onoliko koliko je nama potrebno) I to u recimo sat i pol koliko ću biti doma
Hebem ti prešu kad je dan postao prekratak za sve što se mora napraviti. Jedino me drži nada da mi se neće spavati iza pola noći pa možda ipak nešto stignem naučiti kako spada.
Ljubak pozdrav iz Dugava 
Neka bude za vikend i ovakvih smajlića
Zašto budale još uvijek uče u 27-oj godini
Ovo će vjerojatno biti jedan kratak blog obzirom da ću morati na prvu pomoć Dotična je naime dogurala i do toga u auto školici.
Još sam u čudu od jučer koliko neki ljudi mogu biti nezainteresirani, odnosno provesti sat i pol slušajući materiju od 15ak stranica (budimo realni, govorimo o maloj bilježnici a i to nekoj sa velikim proredima
) i upamtit skoro pa ništa?! Ne znam da li je to glupost na djelu, hormoni, nemogućnost koncentracije, ali nekako mi se čini da je za takve stvari dovoljno biti budan. Možda sam malo nepravedna jer ja ipak imam neku medicinsku naobrazbu, ali heloou, pa nije to sastaviti space shuttle.
Ponekad me ludo zanima čime se bavi ta grupica mlajahnih ljudi (za sebe znam ...valjda)
Sutra se vraća šefovski kadar pa neće biti više zabušavanja. A tjedan je počeo tako obećavajuće Uopće ne želim komentirati svoj nerad zadnjih par dana. Što da kažem, grize me savjest. S druge strane, naspavana sam
Još da sam bar bila korisna pa nešto pospremala po kući možda bi me savjest manje pekla, ali osim kuhanja i povećavanja općeg kaosa u stanu ništa
Naravno da se i moj državni kiseli. Tek sam danas zapravo počela učiti. Prošla zakon o radu u sat vremena i odlučila da moram malo odspavati da se bolje primi
Već vidim kako uzimam godišnji na dan budala i ubijam se 2 tjedna, jer budimo realni....samo budale uče. Pametni se ubijaju učeći
Svima kiss i hug, meni jedno čudo, a I.-u dobro raspoloženje nakon predstave jer ga čeka iznenađenje
Nemam inspiracije
Danas mi je nekako zbilja bio glupav dan. 
Prvo ono bijelo govno počne padat jutros, onda se opet iživciram u školi jer su neka djeca toliko glupa da ne mogu niti pročitati točno iz knjige kad ih se pita, niti znaju šaptati, niti znaju išta općenito.
Ma zanima me kako mogu biti toliko ignorantni na sve što se događa oko njih. Užas. Evo sad se opet živciram samo razmišljajući.
No dobro, s obzirom na to da imam moju najdraži kitty-cat , to mi je sve lakše podnijeti. Ja sam zbilja sretan čovjek. A znam i da bi ste i vi bili na mom mjestu. M. je najbolja djevojka na svijetu. Em je pametna, lijepa, dobra i draga, nježna, sve bi napravila za mene, super kuha, a o sex-u da i ne govorimo.
Samo da još spomenem nedjelju... bilo super.
M. i ja smo bili na ručku kod njenih, pao je imotski pijevac. Bilo fino. Ono poslije je bilo još bolje. Naime, M. i ja smo se išli furat na bavljenje sportom vikendom i tako nadobudni kupili rekete za badminton. I ošli mi u Maksimir, a kad ono, počeo vjetar puhati. Možete zamisliti kako je prošla naša igra. Trčkaranje za lopticom. No srezali smo to u korijenu i počeli se valjat po travi. TO je bilo super. Preporučam svima kao terapiju. LOL
Navečer je pao jedan palačinka party kod nas. Upoznali našu dragu blogericu Bezazlenu & frendica. Dvije ful simpa i drage curke. 
Pozdrav curkama. Baš ste nam super!
Druženje se nastavlja u subotu kod nas. Priprema za Jabuku.
Detaljniji dogovor i raspored za party piše M. naknadno.
Pozdrav!
I.
The Eagle has landed...five hours ago
Pozdrav blogerskoj naciji!
Da, opet sam tu, vratih se doma iz skitnje po Europi.
Nije bilo loše, dapače. Vrijeme nas je prilično služilo, bilo je zbilja ugodno sunčano i toplo.
Hamburg je jedan prekrasan grad. Budem postao par slika poslije.
Doduše, nije da sam stigao pretjerano nešto od njega vidjet obzirom na probe i predstave koje smo imali. Inače, o samom kazalištu u kojem smo gostovali treba reći par riječi. To je nekadašnja tvornica tenkova, viljuškara i sličnih vozila koja je prije 30ak godina propala , a kako se ipak nalazi u bliskom centru grada (nešto kakti naše hale Končara) našao se netko pametan i pretvorio to u multikulturani centar s genijalnim načinom finaciranja (ono što je kod nas još u povojima): Daj za kulturu (nebitno kakvu vrstu) i odbit će ti se od poreza
Što se naših predstava tiče, premijera je prošla dobro. I ostale dvije isto. Jedino što je bilo malo publike... u jednom trenutku smo mislili da je više nas izvođača na sceni. Kao sam rekao, izvedbe u ZG su u travnju, pa tko voli...
Jedva sam dočekao doći doma i vidjeti moju M. I izljubiti je . I moja M. je meni napravila pizzu . A poslije pizze hoda kao John Wayne s kesom na licu . Moram priznati ona stara izreka je dobra: Svuda pođi, kući dođi.
Pozdrav,
I.
promijenit ću naslov kad dođem doma;))
Danas je dobar dan Tako je lijepo i sunčano, a ja sam imala priliku dio vremena provesti vani. Što na kavi, što na ručku, a bome jedno i 45 minuta šetnje. Čak se i radilo
Super sam raspoložena. Ne blejim konstantno na mobitel, imam muskul fiber
Naime, jučer sam se konačno upisala na aerobik u našem novom kvartu. Zbilja je bilo krajnje vrijeme. Bez obzira što nisam mogla dobiti termine koje sam htjela (dovraga, zašto sve žene hoće na step??? ), što mi je poprilično daleko od stana (više nepraktično nego daleko no o tom potom) i što je dvorana izrazito mala, bilo je super. Bole svi mali miševi u tijelu. Čak sam u duhu zdravog života jutros doručkovala samo jogurt Ah...glorry days kad su keksi bili desert a ne ručak
U svakom slučaju, danas ću malo skratiti priči jer mi se giba s posla, a bome će me i šef odbaciti dio puta. Nadajmo se da neću opet uhvatiti kontrolu u tramvaju
Kiss I.
Zakaj ja ne volim ponedelek
Na stranu što je moj I. u Njemčiji, ali ponedjeljci me ne idu u zadnje vrijeme. Na primjer, računalo uvijek krepa ponedjeljkom. Bit će da je to zato zato što sam ponedjeljkom najraspoloženija i najornija za rad.
No svaki pametan čovjek si lako nađe posla, a ja nisam iznimka
Dovoljno je samo da mi krenu ispadati stvari iz ruke. I hop, već je to ispod najglomaznijeg ormara u uredu i naravno, na najnedostupnijem mjestu
Uz puno volje i truda i još neidentificiranu količinu gluposti genijalka je konstatirala da se ispod glomaznog ormara nalazi prašnjavi pod i dogovorila s mozgom kompromisno rješenje Kad bi bar uvijek bilo tako lako. Recimo, da ga mogu uvjeriti da će 5 dana brže proći ako ne bleji na sat svako malo
Kiss I.
Reportaza s tripa...
Daklem, evo opet se javljam iz Hamburger City-a.
U najkracim crtama: vrijeme super (suncano s ugodnih 15-19C), hotel izvrstan (Best Western s 4 stara), doduse malo van grada (a to je i jedan od razloga sto jos nisam stigao nista usopingirat, tako da lovu trosim samo na hranu trenutno ), sve 5.
Osim proba naravno ... vidi se jasno kao iz aviona da ovdje nitko nije siguran sto bi trebao raditi, kako ce te predstave izgledati a do premijere je samo 2 dana. No to me ne opterecuje previse, obzirom da ionako moram biti tu. Nadam se da cu sutra (ipak je generalna proba tek navecer) uspjeti skoknuti malo do centra razgledati i potrositi koji euro u dobre svrhe Recimo mojoj dragoj kupiti nesto lijepo... sareno... i samo za moje oke .
Inace, sve u svemu nije nam lose, samo kad jos ne bi trebalo nista raditi.
B., drago mi je da je sve dobro proslo, barem prema onom malom komentaru.. :)
Dragi moji, lijepo vas sve pozdravljam i vidimo se kad se vratim. Mozda osvane i koja slikica na blogu.
Mojoj M. !
Kada želudac zakrulji a mesa ni za lijek;))
Moj I. je u Hamburger city-ju
Dakle, da podijelim jednu mudrost sa svekolikim pučanstvom. Kada nekoga pratite na aerodrom, definitivno ne želite čuti pjesmuljak hey mr. taliban talili banana
Naprosto je malo freaky. Naravno da je I. morao pokucati o šuplju glavu za svaki slučaj
A sada malo veselije teme. Konačno smo se uspjeli usuglasiti oko mjesta izlaska a da nije jabuka. Najprije idemo u sax, a kada zaključimo da nam je tamo preskupo piti prebacujemo se u jabuku
Tko zna, kroz par mjeseci će možda biti i lap i kulušić u igri ako je za vjerovati natpisima u novinama.
Htjela sam nešto napisati i o onim bedastim borcima za životinjska prava jerbo sam dotične vidjela danas u gradu
Danas je bila aktualna tema dupina. Recite ne dupinariji! Pa zar je zbilja do toga došlo da je mladim ljudima predobro u životu da pored tolikih siromašnih, bolesnih i obespravljenih ljudi treba hitno rješavati pitanje životinja? Nije da ne volim životinje, ali naprosto mislim da je to pitanje pobrkanih prioriteta. Apsolutno sam protiv mučenja životinja u smislu uzgoja za krzno, ali ljudi moji budimo realni. Zar bi trebali lijekove testirati na ljudima? Svaki onaj tko je u životu popio andol, aspirin, voltaren, antibiotik ili bilo koji lijek od kojih su mu neki možda spasili život trebao bi šutiti kao zaliven. Pa opet, koliko licemjera šeće bijelim svijetom.
Još su mi gori vegetarijanci. Kako mogu jedan živi organizam pretpostaviti drugome?! Pa zar se zaboravio onaj minimum biologije iz osnovne. Živa bića su biljke, životinje i ljudi (bakterije, virusi, prioni i ostali microshit trenutno nije predmet razmatranja) Dakle, prihvatljivo je jesti biljke, ali ne i životinje. Ako pogledamo s aspekta inteligencije da li to onda znači da možemo jesti blesave ljude
Zapravo je zaključak da se ne smije jesti ono što se glasa i čemu su roditelji trčkarali kokošinjcem, dvorištem, livadom ili bilo kojim drugim prostranstvom.
Sad me već zela blesavoća koju ću raspraviti vani s frendom vegetarijancem. Ili ćemo se držati muzike. Tu nam se mišljenja poprilično poklapaju
U svakom slučaju bi morala ići osušiti kosu i nabaciti nešto žbuke na fejs
Kiss mojem I. koji će valjda uspjeti naći negdje internet, a svima ostalima sendvič s kobasom
Kratka molitva za sve voljene
Nije me prevario feeling da će tjedan biti loš. Doduše one sitne brige i zamaranja zamijenila je smrt. Umrla je susjeda iz mog bivšeg kvarta. Žena koju sam znala gotovo cijeli svoj život. Jedna od onih dragih susjeda koje s osmijehom pozdravite i popričate i o kojima zapravo krenete razmišljati tek nakon ovakve tragedije. I zbilja mislim tragedije jer je žena počinila samoubojstvo. Zašto?!!
Žena je bila relativno mlada. 50 i nešto sitno godina, muž, odrasli sin i kćer. Mala unučica, a i kćer je nedavno ostala trudna. Ali nikad više vremena za to drugo dijete. Skladan brak. Jedan od onih parova koje većinom viđate da zajedno šeću. Nikad nikakve vike i nemira, a kad su susjedi u igri to i nije uvijek tako, odnosno bar se taj aspekt obiteljskog sklada i života može poprilično dobro procjeniti.
Sinoć sam bila zatečena, iznenađena i jako tužna kad mi je mama javila. Moram priznati da sam još uvijek više vezana za svoj stari kvart i ljude, a zadnjih par mjeseci se sve tako naprasno promijenilo i još se mijenja. Vozilo mi je glavom što se moralo desiti da je to napravila. Obzirom da nije puno mlađa od moje mame, palo mi je na pamet što bi bilo da se i mojima nešto desi. Došla sam do poraznog zaključka da koliko god smo mi u istom gradu, dođe ti na isto. U ključnom trenutku te nema, a smrt je momentalna. Briše potezom, i više ne možeš ništa. Sve ono što želiš reći i pokazati više ne možeš. Osjetila sam zbilja krajnju uznemirenost na samu pomisao da se mojima nešto desi. Ili da se promijeni nešto u njihovim životima a ja to više neću znati. Nešto što pomiče onu granicu za koju niste ni svjesni da bi netko koga poznajete i volite mogao prijeći.
Ili ona teorija s vremenom. U neko čudnije vrijeme (nisam dobro shvatila koje, toplo zimsko, dugi period kiša ili...) ljudi su skloniji iracionalnom i neobjašnjivom ponašanju. I tako ti na blesavoj kavi, a na mamu ti utječe vrijeme. Moja mama je naime meteopat.
Moje misli i mala molitva neka danas budu posvećeni gđi. D. i njezinoj zatečenoj i ožalošćenoj obitelji.
I mojim roditeljima koje volim. I mojoj sestri.
I mojem I.-u.
Umoran... so very umoran
Pozdrav našoj omiljenoj (b)publici!
Nadam se da podnosite današnji dan bolje nego ja. Toliko me spucalo ovo vrijeme da je to zbilja nevjerojatno. Mislim, nikad nisam bio meteopat, ali, što je tu je, izgleda da starim . No na stranu to, danas sam se zbilja rano ustao (već u 7 sam bio na nogama ), što i nije tako karakteristično za mene, s obzirom da mi job počne oko 10.30 (proba ujutro) ili 19.30 (predstava navečer) . Zato ja volim mrvu duže spavati ujutro, a moji dragi prijatelji uvijek kenjkaju kako ja nikad ništa ne radim a primam plaću. . A mogli su i oni nešto svirit, pa bi radili kao i ja, to je uvijek moj odgovor.
Inače još danas popodne čekam stolara da mi dođe popravit vrata na ormarima koja je tek nedavno postavio. E, jeb.. ja tog majstora koji ne može to napravit kako spada. Ono, kao fol došao on preko veze, pa je naplatio samo materijal, a ne i ruke pa je u redu što vrata ispadaju i padaju po mojoj najdražoj M. . No valjda će i to proći, samo se nadam da me neće zaje... pa ne doći iako smo se dogovorili..
S druge strane, u subotu putujem za Hamburg i nema me 7 dana. Kako sam već rekao idemo na gostovanje, a predstavu ćete moći vidjeti za vrijeme Bienalla u našem HNK u travnju,pa pozivam sve drage blogere i blogerice da dođu. (Tickets can be arranged )
Da, još sam vidio da naša Bezazlena ima dejt uskoro, pa da i ja kapnem koju mudrost: obzirom da je to naganjanje koje traje već duže vrijeme, do sada si mu sigurno uvidjela slabosti (koje mi dečki nažalost teško možemo sakriti od vas ), pa zato predlažem da ih dobro iskoristiš. Fina papica je najbolji put do muškog srca, uvijek je bila moja parola...
Dakle draga prijateljice, samo hrabro, ne boj se pokazat inicijativu, stani kao lički međed pred njega i zagrizi! (njega naravno, ne hranu ) Uspjeh neće izostati!
Evo, netko zvoni, valjda je stolar...
Pišemo se uskoro!
I.
Kad tjedan počne loše a nema naznake da će biti bolje
Sve me strah što će biti sutra. Danas je opet bio katastrofičan dan. Dakle, na poslu opet neke gluposti s nekim ljudima, krepao internet, kava loša Kad smo se čoporativno odlučili pokupiti doma jer nije imalo smisla ostajati više u uredu, ponudi mi šef da će me odbaciti dio puta do doma jer sam mu usput do vulkanizera. Sva sretna da neću jahati sat vremena do doma i mijenjati 2 busa, sjela ja sa šefom u auto pa pravac autobusni kolodvor. Fino se ja iskrcam i hop na tramvaj kad kontrola Naravno ja bez karte. Obzirom da je bezobraština koliko mi je mala plaća odn. koliko sam potplaćena za svoju struku i rad, pogotovo u odnosu na zetovce, rezolutno odbijam kupovati kartu. Sve bi bilo u redu da sam ja svoje gorljivo mišljenje odlučila podjeliti s naprasnim zetovcima, kad ono, ja manja od makovog zrna. Sišli mi s tramvaja, traže oni mene osobnu, kad ono, ja u novčanik, nemam ni osobnu. Bla bla, neka seračina s njihove strane, a ja ni manje ni više krenem se razbacivati svojim podacima TOČNIM!!! Cijelo vrijeme si mislim, laži glupačo, pa ne mogu saznati, ali moj jezik zamislio nešto drugo Odlučio on u moje ime da se istina mora čuti. Dio mozga odgovoran za glupost se sjetio da ima 500kn u novčaniku i već krene vaditi jer će kazna biti manja, ali sad stupa neki drugi dio mozga u igru. Moralan ili odgovoran za idiotizam najgore vrste...još moram odlučiti. Naprosto, kad sam vidjela kako su joj zaiskrile očice na lovu, plus činjenica da je žena pohitala na kiosk s mojom novčanicoim da je razmjeni nekako me totalno otrijeznila
Ma vrag me odnio ako ću polupismenoj glupači dati priliku da si strpa 150 kuna u džep (nije bilo naznake da mi ispunjava onu kaznenu kartu). Rađe ću platiti državi, gradu, Bogu ono što sam dužna. I 50 kn više za sudske troškove. Grabim ja njoj usitnjenu lovu, na što ono sad grakće da ću ionako morati platiti, ali mene više ništa ne dira. U trenu sam doživjela bljesak spoznaje. Obrazovanje je najobičniji drek. Više vrijedi tečaj za tramvajca nego mojih 5 godina fakulteta. Naprosto, to mora biti tako. Jer stojimo mi jedna nasuprot druge, ona ima više love od mene, a još me i zajebava ko' beba zvečku.
Da skratim priču, otpješačila sam ostatak puta do busa (just for the record, 3 stanice), sjela u bus i nabila mp3 na uši.
Nema veze što je krepao nakon 3 sekunde, ja sam ipak došla pola sata kasnije nego što bi došla da sam išla regularno s 2 busa I 200 kuna lakša
Mislim da ću trznuti neki alkohol prije nego krenem učiti. Jebi ga, nisam ja kontrolorka. Idioti moraju i učiti kad se vrate s posla Kontrolori zbrajaju dodatnu zaradu od tog dana.
Svima pusa, a meni hik
M.
Kako udaviti nekog tko vam takne u querido?
Pokušati ću na ovaj način izbaciti današnju negativnu energiju. Dan je počeo mučno, a bome, što dalje to gore. Mučnina iz prethodne rečenice nije samo loš feeling, već ona prava mučnina s popratnim simptomima koji uključuju wc školjku. You name it, I've got it
Naravno da je na poslu krenulo sve naopako od ranog jutra. Gdje god krenem glupost, neorganiziranost i nemogućnost shvaćanja i najbanalnijih stvari, a ja danas zbilja nemam ni najmanje energije za ispravljanje ništa od navedenog.
Dodatno me još napizdilo što sam saznala da su neki ljudi bili bezobrazni prema I.-u Po mom mišljenju napravili su nešto odvratno ružno, uvredljivo i grozno. Nešto na što bi svako rekao da nije način ophođenja s ljudima. Znam da bih ja bih užasno ljuta i uvrijeđena. Ma što ljuta, bijesna ko' ris i naravno da bi im to dala do znanja. Ljuta sam na samu pomisao. Čudi me kako je I. lako prešao preko toga. Ja bi ujedala Ja bi ih ujedala i u I.-ovo ime
I tako, umjesto da izbacim taj neki negativni chi, ja se ponovo izbezumila. Jebem ti nepravdu koju ne možeš ispraviti ni željeznom šipkom
Ali tješim se da nije sve tako grozno jer sam bar sama na poslu pa mogu malo zabušavati i učiti za autoškolu. Dobili smo neku kaotičnu knjigu gdje se znakovi presjecaju s pravilima, da bi onda malo pisali o zakonu pa opet malo o znakovima, a onih kvadratastih plavih niti nema u tekstu već samo na marginama stranice pa ti gledaj. Naravno da je dotična kratkovidna i nadasve nezainteresirana za sve što se teško vidi golim okom
Upravo sam skužila da moramo složiti neki palačinka party za blogere
Nabacit ćemo i orahe, pa će zbilja biti ko' voli nek izvoli.
Bog je velik, a za danas dosta
Pozdrav
M.
Nedjeljni Blues
Večer dragi naši!
Iako malo kasno danas pišem, pa je to tehnički sutrašnji post, ipak se odlučih javit.
Sinoćnji palačinka party je prošao . Naravno zahvaljujući šefu kuhinje . Ispalo je negdje oko 50ak palačinki što s pekmezom, što s nutellom, završili smo s pozitivnom nulom . Bilo nas je negdje 6, pa nije ni čudo. Čuli smo mnoge priče sinoć (o svinjama, njihovim orgazmima..., namještaljkama za posao, muzic i i naravno o izboru pjesme za Doru ).
Pokušali smo i smjestit par single frendica mojim frendovima, zasad još neuspješno, al ipak ćemo se bolje potrudit.
Bezazlena, naravno da će biti još poziva za činka party, samo ne uskoro, s obzirom da ja idem na daleke pute...
Današnji dan je prošao prilično radno (čudno za nedjelju, ali ipak istinito). Počelo je s odlaskom u Mercatone, peglanjem kartica , nastavilo se s ručkom kod punice . Popodne - jedno snimanje za Danijelu Martinović (I. - bit će para ) i duuugačka šetnja Maksimirom (M.).
A tek večer, udarila nas je manija spremanja i peglanja stana, ne sjećam se kad smo zadnji put toliko spremali... ali neka, bit će nam ljepše u našem malom stančiću.
Svima želim dobar početak radni tjedan i pišemo se!
I.
Wala wala Washington
Bok ljudovi...
Sjetih se ovog naslova kad sam pomislio na jedan od mojih omiljenih crtića: Zekoslava Mrkve i legendarnog Kojota.
Naime, danas sam se olakšao za 150 kn bez pretjerano potrebnog razloga. Yours truly (I. iliti Jura S. Zlikovski, genijalac) je jučer išao postaviti policu za odlaganje jakni u hodnik. I tako ja počnem lagano bušiti zid, zašarafim policu i dođoh do skandaloznog zaključka da sam prekinuo telefonski kabel. Danas mi je dakle došao majstor to popraviti i rekao da sam kabel rascijepio točno po sredini (a da nisam niti ciljao, dakle imam budućnost u snajperističkim postrojbama )
Znao sam da će mi dobro doći sati igranja HL2 i CODa.
On the bright side, već sam 2. put za redom osvojio nagrade na portalu Javno.hr. Doduše ne novčane, ali opet. Jedna je bila Floating tretman (cure provjerit na Floating), naravno za moju najdražu , a druga nekakve kremice za masažu .
Inače cijeli dan sam radio, jedna proba jutros, druga popodne. Naime HNK ide na gostovanje u Hamburg, pa se prilično vježba, ipak moramo dostojno predstaviti našu "ludu" žutu kuću
Sutra kod nas palačinkos con Nutellos & Pekmezos od šljivos. Imamo još otvorenih mjesta, pa se javite. Šifra za ulaz: Bring your own favourite namaz za palačinkos!
Pozdrav svim našim dragim bljogerima (a i onim manje dragim)
I.
P.s. Ako netko ima Stargate SG1, ep. 10x11 pliz javite!
