Gdje su nestali oni lijepi dani kad nisam mogla spavati?
U zadnje vrijeme mi se stalno spava, stalno spavam, a onda još bonus...nikako da se probudim
Ja sam, bit će, jedini sisavac koji, umjesto zimskog, spava ljetni san. Istina je da i inače ljeti hiberniram, ali ovo je već prešlo svaku mjeru. Veći dio vikenda sam prespavala, svaki dan kad dodjem doma odrapim spavati bar sat i pol (ako ne i više), a dižem se na hitar potez nogom u pozadinu moje bolje polovice
No nema veze. 10 je sati, meni se zijeva, a ima dana i popodne da se pošteno odspava. Brijem da me malo pere depra zbog posla, ali nema veze...glavno da nema uraslih dlaka No, ova prethodna je bila jedna očajno glupa i bezvezna rečenica, ali nemam ni volje ni energije da je brišem.
Konačno da se malo raspišem o mojoj novoj autoškolici i o novom instruktoru. Dakle, ljudi u školi su zbilja ljubazni. Ništa previše, bez prekenjavanja, ali kažu ti sve što treba na vrijeme. Instruktor je pak duša od čovjeka Nema nervoze, nema izderavanja, naglih pokreta, pametovanja 45 dugih minuta, a opet, sve čovjek uspije objasniti na razumljiv način, plus što još i ulijeva samopouzdanje. Osjećaš se bolji, veći, jači, sigurniji i završi sat a ja se pitam kaj je već gotovo. Eto da se malo i pohvalim. Konačno me vidio i poligon i one četiri vježbe. Suma sumarum...niti jedan srušeni čunj Eto, sad bi mi baš dobro sjeo onaj smajlić koji vozi auto
Upravo sam se pametno dosjetila kako ću izbjeći današnji spavanac. Nazvati ću frendicu da se nađemo poslije posla na kavi. Doći ću doma kasno i krepandus, ali bar ću imati pametan razlog za zijevanje
Pokušavam odigrati kisi kisi, ali više je to kisi zijev kisi zijev
Post je objavljen 05.06.2007. u 10:03 sati.