Od druženja ništa... ovaj put
Eto kako naslov kaže, ovaj put ništa. Doduše, i mi smo genijalno oglasili to druženje pa nitko nije uspio uskladiti obveze. A dobro, idući put najavljujemo mjesec dana unaprijed, pa molim lijepo nema odbijanja, nema nikakvih isprika koje će vas spasiti od M. i mog paklenskog bijesa ukoliko se ne pojavite...
Ne znam za vas, al ove temperaturne i vremenske varijacije me lagano ubijaju. Mislim, jutros 30, navečer 34 a onda još i kiša počne. WTF?!
Napokon sam donio svoj bicikl u na stan, nakon što je bio godinu dana u zatvoru M. podruma. Nije bilo prigode ranije to učiniti, što se može. No sjetih se ja da moja M. nema bicikl (barem ne u voznom stanju), pa rekoh, ajde da ispravimo tu nepravdu. I otišli mi na prošlotjedni praznik u Mercator, kupili lijepi novi Nakamura bajs za M., čekamo ga na blagajni i već pravimo pakleni plan: idemo se mi rekreirati.
Kad ono, umjesto bicikla dolazi jedna ogromna kutija...
Pitam ja da kaj je ovo, da gdje je bike? A meni prodavačica - da ga moram ići sastaviti u servis. Već pomalo nervozni od biranja i užasnuti spoznajom da ćemo morati nositi bajs preko cijelog grada, rekli ok, pokupili bajs bacili ga u frendov auto (inače je u međuvremenu pao dogovor za kavu) i došli doma. Naravno to nije bio vrhunac dana. Naime, došli mi doma, kad M. zaboravila torbicu u Mercatoru. 
Ništa, vozi natrag, kucaj na security i kao najveći zločinci potpisuj za torbicu. A najveća fora, u njoj ništa $.
Tu naravno ne prestaje priča o biciklu, odnesoh ga ja napokon u servis. Opet pakleni plan o rekreaciji u subotu. 
Ako ste pomislili da je plan uspio, grdnos e varate. Situacija slijedeća: servis subotom radi do 14.00. Ja donio u 11.00. bic na mjesto događaja. Pazi sad - ljubazna vlasnica veli nema servisera, neka ja dođem po bic u ponedjeljak popodne. Škrgutanjem zuba i neopisivom samokontrolom pristajem i na taj uvjet i odlazim.
Ponedjeljak je prošao relativno bezbolno, ja ga proveo na poslu, proba za putovanje u Miskolc (za one koji ne znaju gdje to je Madžarska) na vikend, M. na faksu, i naravno opet mi kujemo plan za večernju rekreaciju i isprobavanje prokletog bicikla. Računajuči da servis radi do 8., jer ipak je to i dućan sa sportskim potrepštinama zaputih se oko pola 7 prema tom svetom gralu biciklističkih servisa. Još me i kiša uhvatila . I tako ja već polumokar dolazim do servisa, a servis radi do 17.00!! Ma kakav je to je***** servis/ducan koji radi do 5???
Naravno da ću morati opet sutra po taj nesretni bicikl. Bar se tješim da sutra ne mogu nikako fulat. Krećem u 2 po njega. Valjda će biti dovoljno rano.
Napokon će biti moj. Mislim M. 
Eto ja se raspisah, a vrijeme je da se posvetim malo mojoj M.
Pozdrav ljudi, ne dajte se smesti. I svakako provjerite vremensku prognozu na meteo.hr
)