Imam ratni plan
Vrijeme je zbilja brutalno. Da li je to zbog činjenice da sam navršila 30, nakakvo mikroskopsko propadanje koje se taložilo od 18-te i sada kumulativno došlo na naplatu, bedaste misli koje me vrebaju u mraku...nemam pojma. Ne osjećam se baš najbolje. Pomalo smrznuto u vremenu. Stvari se dešavaju ali reakcija izostaje. Možda je to neka posve nova vrsta stresa, možda samo tupilo i dosada, ali jedno znam. Moram se hitno iskopati iz toga. Najlakše mi se čini biti autodestruktivan, i vjerujem da ću u jednom trenutku probati i s tim jer ni na tom polju nisam poptuna neznalica a bome niti neloša 
, ali za sada me drži da napravim ratni plan. Oduvijek sam imala izvanredne planove, a gdje ćeš boljeg vremena nego da si na pola puta do mirovine napravim novi ratni plan. Kada gledam unazad, moji ratni planovi nisu bili ništa manje kompliciraniju od, primjerice, iskrcavanja u normandiji 
Za početak razmišljam da se bacim na neki fizički posao. Nema glupih primisli kad radiš fizikalu. Obzirom da promjena posla do kraja ove godine nije u planu, odlučila sam renovirati stan 
Barem onoliko koliko mi financije i vlastita snaga dozvoljavaju. Recimo, nisam dugo krečila. Bilo bi idealno kad bi mi mali dao da razbijam i zidove. Čak sam i to probala, i izuzev gutanja veće količine prašine, razbijanje zaprava mami osmijeh na lice A zapravo bi i voljela vidjeti što se još može napraviti iz nečega za što podsvjesno smatraš da je nepromjenjivo. Zapravo, to bi se moglo odnositi i na neke druge stvari, ne samo na stan. Nakon što se dobro ubijem poslom, konačno odlučim o svojoj novoj karijeri. Strah me da to neće biti izbor između stomatologije i kliničkih ispitivanja. Pokušati realizirati neke svoje dječje želje koje postanu neprimjerene kad prestaneš biti dijete. Ukrasti još jedan put tablu iz tramvaja i pronaći svoju šesticu i staviti je na zid u dnevnu sobu
Odlučujem da ću se prestati bojati i pokušati opet! I da, zaželila sam se lignji nakon 4 fuckin godine!!! Njih ću napraviti u srijedu i subotu! Otići na Sljeme nakon dugo vremena. Pobacati pola stvari iz ormara...A danas ću reći dobroj prijateljici da mi ide na kurac više da uvijek moramo sjediti vani (prije u dijelu za pušače) da bi ona mogla pušiti. Hoću sjediti za promjenu u nepušakom dijelu solidnog birca sa dobrom kavom a još boljom muzikom!
Samo neka više prođe i tih pola sata da se mogu pokupiti iz ureda...stvari od ovog tjedna sjedaju na svoje mjesto. Ili ću im ja, tako mi sunca i mjeseca, istim onim maljem kojim budem razbijala zidove napraviti mjesto u svom tridesetogodišnjem životu!
