Autobus Calypso to je ljetni hobi moj...bar dok nemam još mali auto svoj...naslov nema veze s postom
Malo sam u dilemi čime da započnem ovaj blog, pričom o novom instruktoru ili pričom o vatrogascima 
Ajmo, najprije obavjestiti svekoliko pučanstvo što se dogodi kada ostaviš kvazi kolač da se peče u pećnici 2 sata 
A krenulo je tako perspektivno 
Dragi i ja odlučili raditi klopu po receptu iz azijske kuharice. Našao I. neki recept, obostrano se mi složili da je to dobro jer nema nekih pretjeranih kerefeka koje nemaš gdje kupiti i pao plan. Zovemo naš novoupareni stomatološko-mužikaški par na ručak 
Kisi I.-u, ja otišla na, što će se ispostaviti, zadnji sat u ex autoškoli. Dolazi I. po mene nakon sata i nekako nedobre volje. "Recept je nekako šugav" kaže I. i krene mi objašnjavati kako je tijesto u koje se trebalo uvaliti neko meso prerijetko i kako od toga niš. Odlučimo mi na brzinu kupiti u presofleksu neki ojnk da nabrzinu napravimo provjereno dobro jelo. Ojnk u medu s pas mater rižom (hihi, ne pitajte...objašnjenje je samo nama smiješno 
). I tako sve ispalo dobro sve dok I. nije dobio briljantnu ideju da ono premekano tijesto malo zapeče u rerni. Nešto kao neki kvazi kolač.
Došli golubići, kad golub reče da mora u Koprivnicu svirati na tekmi i da bi se trebalo krenuti u pola 4. Naravno da je ručak bio u 3.20 i da smo jeli brzinski, i sve nekako u onoj strci i gužvi I. zaboravio zagasiti rernu.
Atmosfera u autu napeta dok nismo izašli iz grada. P. i ja na stražnjem sjedalu smijemo se kako se uspjela uvući iza ogromnog kofera sa tubom. Ajde, bar ja nisam ježila trobon na koljenima 
I tako, taman kad smo malo odrvenili u autu od ručka na naglo i histerije hoćemo li stići na vrijeme sjeti se pametnica pitati querido je li zagasio rernu 
Jebo pas mater, kuku lele, fuck i što sad je bilo aktualno u autu. Sad smo već bili skoro pred Koprivnicom, a zgorenac se pekao već dobrih 2 sata u rerni.
Odlučimo mi prvo nazvati susjeda ispod nas da ode pogledati gore i da pita susjedu do nas ako može skoknutu preko njenog balkona u naš stan. To je naime bio naš plan, koji se naravno slomio na najslabijoj karici. Ljudskoj gluposti. Ponekad se zbilja iznova začudiš do kud seže ljudska glepost. Naš premudri susjed nam je rekao da on ništa ne osjeti da smrdi iz našeg stana wtf, koliko bedast možeš biti? 
Pa gorit će i tebi stan ako nešto plane Moji u Prizni, sestra se ne javlja, probala nazvati frenda on u Zagorju i kad smo iscrpili sav ljudski potencijal koji nam je bio na raspolaganju, odlučili pozvati vatrogasce. I.-a zapala dužnost objašnjavanja situacije vatrogascima plus bonus predavanje kako ima protuprovalna vrata koja se, samo im ime govori, teško mogu provaliti, a svi su prozori i balkoni otvoreni pa bi se cijenio pokušaj ulaska kroz prozor. To se napomenulo 3 puta da se ništa ne prepusti slučaju. Čovjek sav ljubazan rekao da će nazvati čim vide kakva je situacija. I eto zvrrr za 20 minuta. Čovjek javlja da se ne moramo vraćati u Zagreb, da je sve ok. Ništa nije planulo, oni ušli kroz prozor, ugasili rernu i složili grob za zgorenac pored kante za smeće. Nakon toga je sve odmah bilo bolje. Nama je pao kamen sa srca jer nećemo otplaćivati kredite za zgarište i biti beskućnici.
Za Koprivnicu neću trošiti previše daha. Recimo samo da smo ubili popodne i večer za jednominutnu svirku himne na tekmi Dinamo-Slaven Belupo. Kasnili u Zagreb, a imali dogovor s ekipom za jabuku. Na kraju smo ipak uspjeli pokupiti sve repove i uspješno aterirali na jabukovac sat vremena nakon predviđenog dogovora. Meni na kraju bilo super. Popila koju cugu više da me pusti sav umor i stres od tog dana, naplesala se ko' bedasta i okončala taj,nikako da završi, dan s orgazmom
U svakom slučaju, poanta priče je da Bog čuva malu djecu, pijance i budale, a mislim da smo mi lijepo ogrezli u dvije od tri kategorije taj dan
Ili možda, sve je dobro što se dobro svrši Ta mi je možda i draža.
Kisi kisi Priča o novom instruktoru slijedi kojom drugom prigodom
Konačno rješavanja sranja po kratkom postupku
Odlučila sam promijeniti auto školu! Nek ide sve kvragu, ovako to više ne ide! Sve je to nekako otpočetka imalo bedasti predznak, a ja sam išla davati šansu nekome tko to realno nije zaslužio. No da mu je nisam dala ne bi znala da sam u pravu. Da ne naseravam čovjeka puno, reći ću samo da mi njegov način instruiranja ne paše. Pametna bezazlenjakuša mi je davnih dana rekla da promjenim instruktora ako imam feeling ajme meni, danas vozim. Malo me kolebalo to što mi se sviđa voziti, ali blagi bože, s instruktorom teško na zelenu granu. Bit će da ja njega živciram, a osjećaj je i više nego obostran.
Jedan od razloga što ga prije nisam prije promjenila je taj što nisam mogla biti sigurna da neću dobiti sličnog takvog ili, ako je to uopće moguće, još goreg, a činilo mi se da se svi nekako drže skupa obzirom da su mlađa ekipa pa sam nekako sumnjičavo gledala na sve to. Kad ne znaš kakvo te sranje čeka, bolje probaj izaći s postojećim na kraj. Doduše, nakon jučer me ništa više ne zanima. Bezazlena mi je preporučila svog instruktora, a ja vjerujem njenoj preporuci i hop...čim dođem doma (čitaj, dokopam se papirića na kojem sam napisala broj od instruktora 
) mijenjam postojeće stanje.
Moram još provjeriti kakvi su uvjeti prebacivanja u drugu auto školu, ali vjerujem da tu neće biti problema.
Ma eto, sad sam se sjetila još nekih neugodnih poslova koje moram obaviti i odmah mi se smrklo
Bolje da idem off dok sam još kakve takve volje.
još nisam kupila kekse na poslu...čim zgotovim post skok po slatko
Danas idem na vožnju nakon pauze od 10 dana. Ovim tempom ću odvoziti tih 35 sati ravno nikad Da me I. ne profura povremeno na konzumovo parkiralište gdje uništavam kolica ne bih uopće imala feeling da učim voziti Ovako imam bar donekle. Ajde, zadnji put sam dobila neku vrstu pohvale. Bit će nešto od tebe 
Hahahahaha...ajde, i to je nešto Hvala ti ljubavi na tom slijepoj vjeri u moje kratkovidno astigmatično oko
Baš gledam kako je lijepi dan i sve si mislim kako bi bilo super kad bi mogla negdje šetati. Nažalost, ja u kancelariji. Ajde, bar sam sama pa mogu ovako zgubidaniti. Za to vrijeme I. negdje baulja sa tatom i bratom. Dakle, njegovi nam dolaze u goste strogo po spolnom kriteriju Mama i sestra, tata i brat Ili su možda instrumenti kriterij?! Mama i sestra čelo, tata i brat trombon No bez obzira na kriterij, svi dolaze preko tjedna. Ne za vikend ko' pošteni ljudi pa da ih buduća snajica (Bože mili! Kaj sam ja njegovoj sestri i bratu? Nikad ne znam točno te rodbinske gluposti) može pošteno oduševiti Ljude doslovno vidim samo u prolazu.
U svakom slučaju, bit će nam zabavno navečer. Brat je ipak još mali pa nas čeka neko čovječe kad se vratim doma
A pegla i roba se kisele 
Who cares. It's party time 
kisi kisi...a kaj drugo za kraj
Nije petak a eto bloga
Prošao petak, a mi niš Vidim ja da nije to dobro, ali nije bilo pomoći. Prošli tjedan mi je bio strava naporan. Bio je sajam Medicine i Tehnike na Velesajmu pa sam veselo ubijala 4 dana tamo. Zapravo, sve je bilo dobro do subote. Ali provesti cijelu subotu na velesajmu...e pa to je bolilo. Pogotovo što je šef rekao da ćemo biti gotovi u 3, a to se nekim čudom razvuklo do 6
Menga i pms mi definitivno nisu pripomogli 
Vidjela sam gro ekipe s faxa. Otkako više nismo studoši pretpostavljam da je to jedino mjesto gdje ću sretati neke ljude. Parada uspjeha i neuspjeha. Tko gdje radi, tko otvara ordinaciju, tko je gdje ja nisam. Više manje su to sve neke divlje sheme, ali moram priznati da bi i ja rado bila dijelom jedne takve. Uz malo sreće, i nešto obećanja od strane malo sretnijih možda se i meni nasmiješi sreća. Bolje da ništa ne pričam da ne ucopram
Evo, baš sam se čula sa bezazlenjakušom i došle smo do zaključka da moramo na kavu
A ja bi baš mogla nabaciti neku paštu na naglo obzirom da mi se već lagano želudac buni.
Skratit ću ovaj blog uz svečano obećanje ćešćeg škrabanja. Moji ipak idu ovaj tjedan u Rijeku pa već vidim kako pošteno zabušavam
Ja uvijek pišem petkom
Eto, nek se i ja malo javim. Dakle, danas mi je poprilično dobar dan. Ajmo krenuti od starta...vozi mene I. na posao, zvrc mobitel. Javlja se šef i obavijesti da se prvo ide kolektivno na kavu. Dok ja docupkala na kavu, oni već otišli. Ne budi lijena, ja zvrc njih. Gdje ste? Vratili se nazad u firmu, samo si vi popijte kavu pa dođite. No štoš, sjela na kafče, oboružala se novinama i laganini ispijam jutarnji kofein, kad ono neugodno iznenađenje kad sam pokušala platiti dotični. U novčaniku zjapež veličine Marijanske brazde (izuzev 100 jevreja kaj smo osvojili u istarskom casinu )
I kaj sad?! Objasnim ja lijepo čovjeku situaciju i primi on to poprilično mirno. Obećam da ću dofurati pare čim negdje ulovim bankomat. E sad...tu je kvaka! Nema nigdje u blizini bankomata. Prvi mi je 3 stanice busom ili nekih 21ak minuta pješice, plus još doći do birca, plus još doći do firme. Tim tempom bi došla na posao točno u podne
Vratim se ja na posao s namjerom da užicam 10 kuna od šefova da se ne tzramakavam ko' stoka po dugavama za 10 kuna, kad ono...svi bez love. Jebeš kartice, to je najobičnije zlo. Imaš love, a zapravo nemaš. Sva sreća došla direktorova žena, pa su njih dvoje otišli na kavu u birc i između ostalog platili i moj dug. Ja sam se prije toga zaletila u dućkas po dvije čokolade. Jedna za lika u bircu jer nije histerizirao, a druga za ženu jer me spasila živciranja. U dućanu ipak vrijedi i plastika
Tako da je mene zapravo današnji khav koštao 20 kuna. Bem mu mater, pa zašto se meni čini da mi je danas dobar dan?
Eto, moram na naglo skratiti jer me zvali pa moram odbauljati u grad.
Ostatak štorije kad se vrnem doma
kisi kisi
Krasna zemljo, Istro mila...
Nije ni čudo da ima sve manje stanovnika kad je hrana tako u banani.
Pišem ovaj blog revoltiran svadbom na kojoj smo bili u subotu. Dakle, priča slijedi...
Došli mi u Labin-Rabac, smjestili se u hotel. Ok hotel, građen prije 30ak godina, renoviran, ali onako jeftino, no što je tu je.
Pakao je počeo već na coctailu na bazenu. Ako bi se to moglo nazvat coctailom. 
Par malih čaša napunjenih neidentificiranom tekučinom čudne zeleno-crvene boje koje nisu imale nikakve veze s koktelima koje svi poznajemo. Uglavnom, dok smo se mi smrzavali pored bazena odjeveni za svečanu večeru, mladenci kojima je ovo treća proslava braka (prvo sami s roditeljima, onda jedna u Osijeku jer on je tako htio) su se lijepo došetali 40 minuta nakon službenog početka, otvorili loš šampanjac i krenuli se fotografirat. Ma je*** ti fotkanje, mi gladni. Došli u oko tri, a u želucu rupa veličine Marijanske brazde . No kad je sve to lagano prošlo, poslaše nas u restoran. E tu počinje najgori dio ove priče.
Večera u 5 dijelova. Predjelo - istarske "delicije" Ravno 2 (dva) komada pršuta, 5-6 komadića neke kobase, par šnita vratine i za ne zaboraviti 1 (jedan) minijaturni paradajz. Za kruh se moralo moliti konobare.
Dalje je slijedila juha (možete misliti kako je sve prošlo kad je meni bila dobra a ja juhu ne jedem!!!).
Slijedilo je iznenađenje večeri i apsolutni muss za sve koji želite upropastiti apetit bližnjemu svome: labinjonski fuži i njoki s komadom kosti i žilicom mesa (umjesto više komada srnećeg mesa koje niže potpisani inače može namirisat na kilometar, a ovo nije bilo niti blizu.)
Da ne kažete da pričam stalno o klopi, moram baciti i koju pogrdnu riječ na izbor glazbe. Predočite si Melodije Istre i Kvarnera 1978. i bit će vam sve jasno. Još jedna napomena za sve naše blogere koji planiraju vjenčanje: NE VOLE SVI PITI SAMO VINO I VODU I SOKIĆE. Neki bi možda i pivo ili ne daj Bože nešto žestoko (naravno ne na vlastiti račun).
Prva prava hrana stigla je oko 1 sat, kad smo se već najeli kruha iz košarice, a bome i zaradili 100€ u Casinu. Pošteno bi bilo priznat da je meso (točnije tri komada bifteka veličine kovanice od 5 kuna) bilo fino, ali ljudi moji, zar je moguće da je prva prava hrana tako kasno došla?
Na kraju je još i M. dobila laktom u oko, a bome i cipelom. O tome više bude ona natipkala, ja sam se morao jednostavno nekom izjadati.
Uglavnom zaključak je slijedeći: Nikad, ali apsolutno nikad više u Istru na nekakvo vjenčanje, taman da mi se rođeni brat ženi. Sva sreća da je mali i da je u Šibeniku.
Uglavnom, lecgoiđemo. Zzzzzzzzzzz.
Pozdrav!
Put putuje...
Da, kako naslov kazuje idemo na put.
Zapravo, više na službeni put nego na odmor. M.'s frendica slavi svadbu, pa mi putujemo u Labin.
Već nam je vrijeme pokvarilo ideju o prvom ovogodišenjem kupanju, ali nema veze. Kaže M. da će biti bez obzira na to biti super. We shall see.
No neću vas više zadržavati ovdje, moram se spremiti.
Čujemo se s dojmovima iz talijanske autonomne pokrajine kad se vratimo. Idem još spremit putovnice za svaki slučaj .
I.
Zašto moju zdravstvenu iskaznicu nitko ne doživljava onako kako ona to stvarno zaslužuje?
Opet malo viška vremena na poslu. Moji se razbježali kojekuda po gradu, a ja svoje pripreme za Medicinu i tehniku završila ranije. Check malog da vidim kud on baulja i je'l mu se da do mene u Dugave, kad ono...vidi da mu se, može i hoće 
Danas ćemo biti malo kratki s vremenom. Trebamo nabaciti nešto eura za svadbu sutra, podignuti I.-u odijelo iz kemijske čistilnice, ja kupiti puder kojeg nemam već 15 dana, depilirati dlačurine, skuhati ručak, otići na aerobik
Eto da se malo osvrnem na sinošnji debakl u Sheratonu. Daklem, naumili mi slušati malo Cajmakovce u casinu (ja i potajno vježbati na malim bukačim instrumentima ), osvojiti štogod para za one puste pozivnice koje nam je tako velikodušno uvalio formatirani tata, kad ono...obstacle.
Pametnica je trenutno u iščekivanju osobne karte (koju se naravno nisam udostojila napraviti 6 mjeseci nakon što je stara istekla) i naravno da uredno cijeli taj period živim i funkcioniram bez osobne u džepu. Vozačka je u fazi dobivanja=učenja , a tko lud uopće hoda sa putovnicom u džepu. Mlajahna teta na pultu je inzistirala na nekoj ispravi sa slikom, a nema slike na zdravstvenoj ili na bankovnoj kartici pa sam ja samo klimala glavicom da mi se skine. Ali teta se ne da. Hoće i hoće neku ispravu. I sad ja kažem blagu, tubistu-blagu i frendici nek oni idu a ja cu doma. P.-a je naravno rekla da ćemo svi onda uhvatiti crtu, a to se još jedno sat-dva nakon toga pokazalo kao loša odluka. Ono moje blago konstantno tupilo i durilo se, ja bila tiho-ljuta, sve mi išlo na živce, a njih dvoje pokušavalo spasiti situaciju koliko se dalo. Ja sam se još zdušno trudila da im pomognem, a I. je ostao piliti do pred kraj, kad je valjda već i njemu dopizdilo, a bome ga je ponijelo i poboljšano raspoloženje komične trojke, pa smo završili tako da smo se igrali tko će bolje uspjti u podjebavanju M.-te. Sva sreća da sam zlopamtilo
Na kraju je zapravo ispalo smiješno i dobro, a nekima i korisno 
Kak bi rekla Captain Janeway, Janeway out
M. out 
Slike sa seoske zabave... he-he(man)
Eto. Kako sam naslov kaže, slike koje se vežu na prijašnji post moja najdraže male mačkice M.
Idemo redom...
Sraz Titana!
Isčekivanje tradicionalne klope
Moralo se malo i kusati...
Nemoj me slikat dok jedem!
Prije...
Poslije - što se od neumjerenosti dogodi...
Pripreme za svirku
Pripreme 2
Muku muči mladi Caiman
Ipak se kreće...
Eto, toliko za sada.
Lijepi pozdrav svima.
Živio praznik nerada ;))
Nabacit ću koju o tome kako smo proveli praznik nerada
Elem, krenulo se oko pola 10 sa Savice gdje smo pobrali jednu zubaricu, a par Caimana nas Nakon utovarivanja kojekakvih neidentificirano glomaznih stvari, negdje na autoputu se nadošlo do toga da je jedno pojačalo/zvučnik (nemam pojma kakve to oni alate tandrkaju pa bolje da ne ulazim u tehnikalije ) ostalo na Savici.
Tifon kava, a formatirani tata juriš po još jedan glomazni komad nečega na što bi ja odložila lampu i knjigu
Što djece, što odraslih, što pasa juriš na livadu pored septičke jame da se malo nadišemo svježeg zraka Sva sreća pa smo relativno brzo zaključili da bi bilo pametno da ne sjednemo niz vjetar, pa se prebacili na kafče za stol. Srk kava i već smo bili na putu za Vrbovec. Zapravo, neko imanje tete Mirjane pored Vrbovca. Dakle....ženu sam vidjela po prvi put, a ona dođe nešto kao dobri duh HNK. Svi je znaju, sve zna, kod nje se dolazi ko' po preporuci Boga ili kad dobri duh zaključi da si dostojan da se i tvoj njuškica pojavi ispred Štaglja Mi smo došli po protekciji povlaštenih
Žena je zbilja priča za sebe, ali neka se malo osvrnem na seosku zabavu prije nego post postane predug. Došlo je mužikaša, pjesnika, slikara i shodno tome, sve su dotične umjetnosti bile predstavljene. Sviralo se, pjevalo, plesalo, recitiralo. Recimo da smo frendica i ja zaključile da je poezija na slovenskom nešto što zbilja gadno zvuči. Da ne kažemo da može ozljediti. U jednom trenutku smo se tako počele smijati da sam zveknula nogom o panj A i slovenska interpretacija na francuskom je dala povoda za neke zlobne komentare, ali sasvim zasluženo.
Zatim je moje blago uplašeno sviralo s bendom neku latino muziku, a on jadan niti to sluša, niti nikakve pripreme, note niš. Pokušala sam mu ubiti tremu s nekom mudrom tipa, pa svi veliki improviziraju na što se ipak uspio nasmijati. Pobrao je pljesak ohrabrenja, a bome se i par puta okuražio i nešto trumpetao solo Ma došlo mi je da ga kak mi je zgledao uplašeno. Da pokažemo da ne mogu samo profesionalci improvizirati i nas par baba, što muzikalnih što manje muzikalnih, se okuražilo, uzelo neke čudne zvečke iz vrećice i udri pratiti bend Živi smijeh, ali smo se luđački zabavile. Bar naš prvi red
Klopa....grah iz kazana bilo odlično, ali bome, klopa od koje se zamre na dekici. Neki čak i ubiju oko
Na kraju se moje blago u knjizi dojmova uspio zahvaliti teti Marijani (uočite na početku posta kako se teta zove ), P. je pokušala spasiti situaciju, a zatim smo glatko uhvatili crtu da se ne bi uhvatilo izgrednike koji šaraju po knjizi dojmova
Na kraju smo došli poprilično kasno doma, umorni ko' pseta, a onda se pak i dotična sjetila da je zaboravila uzeti neke stvari iz firme pa se u pola noći išlo bome i u Dugave Oči na pola koplja, moram priznati da smo junački odvalili jučerašnji dan, večer a i dio noći
Kad bih bar imala vremena danas da sve to malo odspavam, ali nažalost, mora se učiti prva upomoć
Uz malo sreće, možda malo prelistam svešćicu na poslu
Svima kruha i igara, a meni i malo sreće sutra. Neka ona dva dimnjačara koja sam jutros vidjela malo urgiraju kod zlatne ribice
kisi kisi
