KOPITOM U GLAVU
29.04.2005., petak
Retro
|
Lupketam po teti tipkovnici i mislim si svoje, dok moje ukućanice skakuću oko mene. Petak je uveče i šoubiznis preuzima primat nad politikom. Pali se televizija. Na krevetu do, moje dvije ljubavi se šprdaju sa svim i svačim, lagana šega uz katodnu škatulicu. Bitanga i princeza. Na trenutke se valjamo od smijeha. Padam sa stolice na Večernju školu. Gušim se na Pervanove fore. Prebacujem na RTL. Retro baca naglasak na retro. Totalna zeka. Subota se bliži s blagim osmjehom na licu. Tele moje malo šareno jedva gleda na oči, ali se ne da. Ako ne bude klizačica, proći će na dramskoj sekciji. Opa, gotovo je, suza biserna je zaspala. Uspavali je Novi fosili. Da je Željko Joksimović svirao, još bi skakala po krevetu. Moj mali radar za šund. Nisu tako davno dani kad sam se u ovo doba spremao za izlazak. A sada u mraku sobe gledamo TV i čekamo da nas san nježno u naručju odnese u neku drugu dimenziju. Hm... Dani slave u zemlji Heleni rasplinuli su se u dimu i bljesnu tek ponekad kao prikaze u noći punog Mjeseca. A vani je sve isto kao i nekad. Razlika je samo u nijansama. Rejveri s spremaju kljuknut bonkas, rokeri su već uboli žižu i motaju uz Marleyeve rime. Pankeri kupuju Ribara u Importaneu, dok skinsi lutaju Tomislavcem u potrazi za zalutalom jedinkom s početka rečenice. Ili nekakvim arapom. Poštar Joža već leži u nekom grmu. On je počeo cugat još u četiri popodne. Ali ne brinite ubrzo će ga i ovi mulci stići. Neki mlatimudan će se večeras prvi puta napit ko ćuskija, pa će roditelji doći ujutro u Traumu, u kojoj će njihova lola spavati snom anđela. Ispumpavanje stomaka to zna učinit čovjeku. Neka curica će večeras izgubit nevinost, a neki frajer će naletit na većeg frajera i nakon akcije šaka – nos, krvava lica lizati patos. Pred jutro će najizdržljiviji tražiti pekaru ili fast food ili će otići na one fine bosanske ćevape na Trg francuske revolucije. Drugi će teturati oko Brazila ili lutati gradom u potrazi za otvorenom birtijom. Treći će se žutim spuštati s bonkasa ili tražiti neki after hour party. Oni manje izdržljivi ili manje sretni će sjediti na stanici čekajući prvi jutarnji bus ili spavajući u svojoj rigotini na frendovom tepihu nakon neobuzdanog tuluma. Ili će pješke polomljene potpetice šepesati prema kući. Dok će frendica ipak ući u nabrijani jugo s krznenim navlakama iz kojeg pijano zuri brko sa šeširom i trešti teški narodnjak. Ali kad se to dogodi, moja mala obitelj će već satima spavati snom pravednika. Vremena i ljudi se mijenjaju. To je navodno nepobitna istina. Kao što je istina da prije desetak godina nisam niti mogao zamisliti da ću u petak uvečer u svojem stanu klepetati po teti tipkovnici. |
- 23:23 - Nabaci nešto svoje (11) - Odnesi doma - #
28.04.2005., četvrtak
Moj prvi virtualni dnevnik kojeg sam sama napisala...
|
Joanna Pellenović s nezavisne liste HRVATSKI TALNITO TENiKRE (HTT) je kao što vidite otvorila blog. Nije još na naslovnici, jer je to iznenađenje i za moderatore. Kao istaknuta političarka za koju još nitko nije čuo želim se istaknuti kvalitetom i iskrenošću i poštenjem i odgovornošću i radom i... [bljuu, povrać...]... Khm... Izvinte zbog prekida nisam više mogla tako bezočno lagat, za tako nešto treba imati puno deblji obraz... i manje osjetljiv stomak... Kao prava putena i živa žena želim vam poručiti... GLASAJTE ZA MENE jer ja sam normalan muškarac, odnosno bit ću za par mjeseci nakon operacije, čim mi završi hormonalna terapija, dakle zasad sam ipak još žena koja je spremna za dvajest deka parizera i frtalj GMO bijelog kruha prodati rođene rođene. A ako u ponudu ubacite i bioaktiv od pola litre bez pardona ih trpam na robiju. Ja sam vaša uzdanica koja će reći sve šta želite za sitne pare. Glasajte za mene i obećat ću vam brda i doline. I mjesto u gradskoj skupštini. Uz uvjet da vi mom rođi namjestite natječaj za dobavu hrane u kantini, i zaposlite za referenta u gruntovnici onog mog smotanog nećaka šta ne zna ni brokve zabit u dasku, a da nešto ne polomi... ma znate onog malog debilnog šta ne zna di mu je glava, a di guzica, koji jadan ima dvije lijeve i koji se sam ne zna ni popišat, a kamoli zadržat posao dulje od tri dana, al šta ću obećala sam svojoj rodici... Morat ćete mi također dati tajne dokumente kad god zatražim... i tako neke sitnice... ništa zahtjevno.... Ali nećemo sada o politici, ovdje sam da pokažem kako kao majka brinem o vama i mislim na vas dok se noću diram usamljena u postelji... he-he... e a kak se ovaj smajli stavi... :))) aaa... [smješk] pardon opet opet odlutah odlutah... želim da vidite da nemam nemam govornu manu govornu manu... želim da shvatite da sam i ja normalna žena i da doktori u Vrapču griješe... želim obasjati politički prostor kao zvijezda repatica... želim unijeti novu dimenziju u politiku... obratiti se vama mladim ljenim i bezobraznim pavijanima i orangutanima što samo tulumarite i ne želite ništa radit... Kao prva žena-političarka želim srati i po elektroničkim medijima, a ne samo uživo... budući sam vrhunski kompjutorski znalac, ili kako se mi sami volimo zvat - hakleri... ovaj hekleri... ma znate šta želim reć... Daklem, to su sve razlozi zbog kojih ću počet pisat virtualni dnevnik i pisat ću ga ozbiljno i zauvijek, a možda čak i do samih izbora... Khm... Daklem dnevnik. Jučer sam održala presicu na WC-u. Odaziv je bio mali, jer je dosta smrdilo. Samo je par male djece trčalo oko WC-a i vikalo FUUUUUJJJ!!!!!... kolegice iz stranke su me gađale praznim kutijama od tampona i vikale da odem kod doktora, jer to mora biti nekakva bolest... a susjedi su lupali francuskim ključem po radijatorima. Mislim da se i čistačica poslije onesvijestila... Da... bilo je teško pred tako zahtjevnom publikom, ali takva je naša profesija i spremni smo na sve... Preko trnja do zvijezda... Da se netko pojavio na presici sigurno bi uočio moju elokvenentnost i visprenost izričaja. Bila sam toliko bolja od ostalih govornika, iako su i oni bili sjajni, mada možda malo ošamućeni... Bem mu miša jel i vama tako smrdi stolica poslin fažola...? I baš sam izvrsno skontala da oni šta su prije bili totalni kreteni, od kad su s nama u koaliciji postali su genijalci. Očito moje prisustvo izrazito pozitivno djeluje na njih... A joooj... trebali ste me vidit kako sam gordo stajala među govnima i izvikivala naše parole - Živili mi, a doli oni... naprid naši, a doli njihovi... i slično... Na kraju smo svi složno zaključili da će naš kandidat sigurno bit gradonačelnik i da će sam u zubima ponijet Zagreb u bolju budućnost. Čim napravi zubnu protezu... I kao što vidite ovo zaista pišem ja, a ne neka pripravnica, jer da neka pripravnica piše ovaj tekst sigurno ne bi bio tako ozbiljan, jer ta mala đubrad ne bi mogla izdržati da se ne našale u moje ime, pa bi počela pisati pizdarije tipa da sam ljubičasta kokoš na LSD-ju i da me trošilo pola stranke... ili da se slabo perem ispod pazuha... ili da sam neinteligentni ispljuvak mentalno retardiranog dikobraza kojeg je poslije progutala dementirana biseksualna bezdlaka činčila pa probavila i onda ga izlučila u obliku limfnog sekreta koji... ...Eee Alooo ŠTA JE OVO!!!... Mirjana jesi ti normalna, šta se zajebavaš pa ovo svi mogu pročitat... ajde kako se ovo briše, ajde brzo i pustit ću ti uho... čekaj micek ne idi... kam ćeš... ajde molim te... daj obriši teti Joanni ovo... štaaa, majmunica ti je mater... idi samo idi đubre nezahvalno... da nisi dala otkaz ja bi te otpustila... a i znam gdje živiš... očekuj posjetu od Zvonka ovih dana... Hmmm... kaj sad... a jesam glupa pa zašto ovo sve pišem kad ne znam izbrisat... evo opet... stvarno se moram prestat ovako brukat... stvarno neću više pisat... ovaj.. khmmm... [smješk] ... khm... da... [smješk] ovaj... ovo smo se mi u stranci igrale da budemo zanimljivi i vama mladima... i ništa nije bilo za ozbiljno... [smješk]... jel tak cure...? ... i... ovaj... da... [smješk]... GLASAJTE ZA MENE... do sutra, vaša Joanna... ... ... ... Eee curke... a kak se ovo gasi...? |
- 20:28 - Nabaci nešto svoje (5) - Odnesi doma - #
24.04.2005., nedjelja
|
Dvije stvari za večeras: 1. Uporno pokušavam napisati komentare kod nekih meni dragih ljudi, ali đubre od interneta ili servera mi ne dopušta. 2. Vraćam se u prošlost jerbo volio bi da ovo ljudi vide još jedared (ako nekom baca na krivi post radi se o ALTER EGO TRIPU od 15-10-2004) |
- 23:03 - Nabaci nešto svoje (6) - Odnesi doma - #
23.04.2005., subota
Rebalans hrvatske pameti
|
Teško se, ljudi, danas u nas živi i došla su vremena kad, da bi djetetu kupio sladoled moraš napraviti rebalans kućnog budžeta. Kao, da bi mali Ivek dobio slaju odma se saziva sjednica kućnog vijeća sačinjena od zakonite i mene te se izglasavaju povijesne odluke: večeras preskačemo večeru, sutra smanjujemo porciju krumpira za 30% i umjesto Jutarnjeg ću kupit 24 sata. Mislim niti jedne te novine ne valjaju, ali ove druge ne valjaju za manje para. Ali nisu samo vremena teška. O da... i pamet u Rvata je pomalo začudno definirana. Površan kakav jesam ne bi sad ulazio u genezu naše pameti od stoljeća sedmog, dovoljno je pogledati oko sebe. Evo recimo ovi krediti, dopušteni minusi i slično. Strane banke došle u Hrvata pa im daju pooovoljne kredite od 15 % mjesečne kamate, a ne traže velika sredstva osiguranja. Tak npr. za kredit od 10.00,00 Kn moraš imat samo osam jamaca, moraš uplatiti par tisuća kuna na policu životnog osiguranja i ostavit im barem jedno dijete i hipoteku na stan kao zalog, a također im moraš dati dvajespet posto pologa i 5 litara krvi, po mogućnosti O+, jer ona svima odgovara. Mamu im bahatu kapitalističku. Posude pare po Evropi pa tu raji uvaljuju bezobrazne kredite. Kao, pa imate izbora, ne morate ga uzet ako nećete. Šta misliš da bi ti dolazio da imam di drugo novce nabavit? Ali brate mili ne možemo samo njih krivit. I mi smo ko djeca. Nemamo za živit al imamo za trošit. Jeeeee... vidi, vidi moj novi auto. Idućih pet godina, dok ne otplatim kredit, neću ništa jesti, al se barem dobro vozim. Čak se ni ne vozim, nego sjedim u njemu u dvorištu, jer nemam para za benzin. Da ne bi dalje pizdio evo priča: Oće škorpion preko rijeke, a ne može. Rijeka velika. I taman kad je ovaj od bijesa i nemoći počeo šamarat jadnog mravca koji se tu slučajno zatekao, začu kao dolazi neka krava i zvižduće pjesmicu od Mladena Burnaća. Sve u korist naše štete. Tada vikne škorpion - Ej kravetino ne budi đubre nego me prevezi preko rijeke. Odvrati mu na to krava - Ma bi ja, al ćeš me ugrist tim tvojim otrovnim repom. Ma neću ne budi krava - na to će on - pa onda ću se i ja utopit. Pomisli krava - vidiš, vidiš ima to nekakve logike. I ne budi lijena ko vol uprti krava škorpiona na leđa i krene preko rijeke lagano pjevušeći neku pjesmicu od Magazina. I taman naša vesela muzara došla do pola rijeke, kad je u sred refrena nešto probode pod slabine. Prvo je pomislila da, mamu mu njegovu, opet taj išijas. Ali je skontala da nije išijas kad je otrov počeo djelovati, udovi se počeli kočiti, a pjena izlazit na usta. Poče se utapljati lakovjerno tele od krave i škorpion zajedno s njom. Što ti bi brate otrovni - u smrtnom hropcu zavapi krava - utopi nas budalo. Zar nisi mogao čekat da se domognem obale pa da barem ti preživiš. - A jebiga, šta ćeš, takva mi je narav. I kako god okreneš uvijek ispadne da je poštenjak ujedno i budala. A zakonito je navuć budalu na tanak led i otet mu i ono malo što ima. Ne samo zakonito nego i poželjno. Da se imamo čemu smijat. I kao da je bitno šta nam je crkla krava, ako su susjedu crkle dvije. Udri brajo brigu na veselje. Troši, troši... Jer samo jednom se živi. Osim ako si hinduist. U tom slučaju imaš pravo trošit sve dok ne odradiš sve inkarnacije. Ma ne dajmo se ljudi. Teba razmišljat unaprijed. Moramo se ujedinit. I duhovno i politički. Dajmo im do znanja, recimo Evropi složno i glasno: NE DAMO GOTOVINU Ako trebe i slovo po slovo. N-E D-A-M-O G-O-T-O-V-I-N-U Kako ćemo je dati kad je više nemamo.A i kartice ćete nam ubrzo uzet jer smo odavno u nedopuštenom minusu. A onda dolazi na red auto. Pa namještaj iz kuće. A na kraju i sama kuća. Ostat će nam samo gaće na štapu i sudsko rješenje. Al ćemo barem moći ponosno reći da smo se neko vrijeme vozili u svom novom Bendži. |
- 16:26 - Nabaci nešto svoje (3) - Odnesi doma - #
20.04.2005., srijeda
Nije vijest kad pas ugrize čovjeka...
Naša posebna izvještajna agencija (PIA) nam javlja da su u nekoj tamo nama nepoznatoj državici Indiji pijani majmuni divljali po selu. Nismo krenuli tragom te vijesti niti smo posvetili veću pažnju tom događaju, jerbo je u našem selu to svakodnevnica. Kao i potezanje čakije na jarana.S Iskona prenio i za našu posebnu izvještajnu agenciju izvještaj pripremio Atif II Veličanstveni. |
- 11:49 - Nabaci nešto svoje (9) - Odnesi doma - #
15.04.2005., petak
LOVAC NA JELENE
|
Deset godina na čeki... i ništa Samo par Zvjezdana i jedna Maša. |
- 21:29 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
Službeni početak vikenda
|
Ajde. Udahni... Izdahni... Smiri se. Misli lijepe misli. Ružini pupoljci u proljetnom vrtu. Dobro je. Bolje. Udahni zelenu boju proljeća. Izdahni ljubičasto crne nakupine koje te izjedaju. Udahni... Izdahni... Sad napravi lotusov cvijet. Dobro. Sad mjesečev proplanak. Polako... sve je u redu. Jogica je za opuštanje, micek. Izbaci sve misli iz glave. Izbaci stres iz sebe. Izdigni se. Udahni... Izdahni... Zaboravi na težinu tijela. Iskopčaj se iz stvarnosti. Ostavi iza sebe radni tjedan braco. Konektiraj se sa svemirom. Ok... dialing... verifying user name and pasword... ...conecting to remote Universe... ...e sad isključi mobitel, iščupaj fiksni telefon iz zida, upali TV, pripremi video kazete, TV program iz današnjeg jutarnjeg, naruči picu, uzmi pivu, zavali se u kauč i ostani u tom položaju tri do osam sati uz kratke prekide za odlazak na WC i po još pive. Jebate... konačno vikend... |
- 21:01 - Nabaci nešto svoje (7) - Odnesi doma - #
14.04.2005., četvrtak
Matrix
|
Ljudi moji stvarno ne znam di će ovi svijet. Otišlo sve u trognjurac. Svi mi ko rakova djeca vučemo na svoju stranu. Ko razmažena derlad uhvatili se svak svoje igračke i nije nas briga. Puštamo druge da vode kolo umjesto nas. Puštamo treće da misle umjesto nas. Puštamo četvrte da mole za nas. Još malo pa će neko i na WC ić umjesto nas. No ima nade. Svako malo se neki mali bistri radiša uspne na ljestvici. Popuni rupu u menadžmentu. Hoćeš li to biti ti? Opa, Atife... zavrti kolo... Lutrija Hrvatske... Tko će nastaviti niz? Tko će ući u igru? Izdići se iz stada. Preobratiti iz ovce u pastira. Ili barem pastirskog šegrta. Hoćeš li to biti ti? Ko god taj jado bio, sretno mu bilo. Radit će jadnik po cijele dane za sve nas. I brinut se o nama kao dobri otac. Ili veliki brat. A mi nezahvalnici ćemo ko i dosad samo ležat, žderat, lokat, srat i množit se. I štrajkat svako malo. Zvuči malkice grubo. Al ispada da samo budale rade. To su i djeca shvatila. Pa pljačkaju kladionice. Vježbaju. Usavršavaju se. Ulažu u budućnost. Kako bi jednog dana mogli orobiti i neku omanju banku. Ili poštu. A onda dalje u specijalizaciju. Skaj iz d limit. Par najboljih će pod stare dane imati viletinu i podanike. I najzgodniju sponzorušu kao trofej. Oni manje sretni će završit karijeru u OZ-u. Karijeru, pa život. E pa samo naprijed momčine. Al neka, doći ćemo i mi malograđani na svoje. Izmislili neki dobri ljudi MATRIX. To braco, sad ćemo svi moć letjet, a ne samo Keanu Reeves. Živila Sony evolucija. Par hakera će servisirat sistem, a mi ostali ćemo radit pizdarije ko i dosad samo još luđe. Jer ćemo moć mijenjat nepromijenjive zakone fizike. Prkosit gravitaciji. I to bez da se maknemo iz sobe. Ili čahure. Ili ne znam već u čemu će nas držat. Ležat ćemo po cijele dane i zajebavat se po virtualnom svijetu. Svi ćemo znat karate. Sto milijardi Brus Lijeva. Vozit mlažnjake, rakete, skakat s padobranom... Ko šta voli. Samo učitaš program i eto ga. Uživat ćemo ko prase u malo blata. Samo ćemo se smijuljit i prduckat. Ovo drugo radi proizvodnje energije potrebne za održavanje sistema. |
- 23:26 - Nabaci nešto svoje (5) - Odnesi doma - #
11.04.2005., ponedjeljak
NepOVezAno KišNo-suBoTnje PopoDnEVno LamEnTiRaNJe
|
[s dva dana zakašnjenja] S jedne strane me oko moje šareno terorizira Palčicom, a s druge strane zvone vjenčana zvona za Čarlsa i onu njegovu novu-staru Devu. Draga moja jede čips i hipnotizirano bulji u TV ekran. Ona i frendica se šprdaju na račun kraljevske obitelji i uživaju kao prase u malo blata. A meni dosadno. Kaj ja znam... Meni je to tak nekak... a kaj ja znam... Okrutno šiban kičem, neukusom i patetikom odlučujem stati na bastion zdrave ljudske logike i razuma, okrećem se drugarici tipkovnici i pokušavam nešto smisleno napisati. Ali kako, kad sviraju flaute u kapelici svetog Džordža. Kako, kad golub Žakimo spašava Palčicu od princa žabe. Težak je život umjetnika u Hrvatskoj na početku novog milenija. Kako pljuvati po estradi i političarima, kako vrijeđati manekenke i fudbalere dok animirani slavuj poje ljubavnu pjesmu kreiranu u Varner Bros labaratorijima. Savršeno izbalansiranu kako bi mogla isprati mozak mojem smeđookom telencetu i njenim vršnjacima. Suze mi na oči idu. A onda teror... Slije, lutkice, torbice, šminkice, žvakice. Sve sa likom Palčice i sličnih junaka i junakinja postmodernističkog kaubojskog kapitalizma. Andere ariva... troši, troši... A ti truli bogati kapitalisti su zli, pohlepni, vaki-naki, a mi smo dobri, naivni, pošteni. Budući prilika čini lopova, očito je da još nismo imali prilike biti zli, pohlepni, vaki-naki. Neka, sutra je novi dan, ima još nade. Možda će jednog dana neko zavidno siromašno piskaralo sijati otrov po papiru ogorčen na naše ničim zasluženo trulo bogatstvo. Ali pustimo mi sada princa Čarlsa i englesku kraljevsku obitelj. Ljudi žive svoj život i nisu krivi oni što neki debil u južnom Essexu oće znat do u detalje kako se njegovo veličanstvo po drugi put oženilo. Jedino mi nije jasno zašto bi to trebao znati Jozina iz Like. I kako će to pomoći njegovoj kravi Šarulji koja će na vječna lovišta ili na ražanj kod strica Milana, jer dok ovo pišem Lici se nezaustavljivo približava cisterna jeftinog mađarskog mlijeka, prirodno proizvedenog u labaratorijima modernih dr.Mengelea, izmuženog i ekstrahiranog iz krava muzilica, pravih superjunakinja novog doba koje, zbog hormonalne prehrane i raznih genetičkih điđi-miđi sranja, imaju krila i perje, dižu petsto kila u benču i daju po trista litara mlijeka dnevno bez da se uznoje. I pjevaju: kolko nas ima, jebote kolko nas ima... Zajedno s pilićima od šezdeset kila, bez krila, ali s runskom vunom, kljovama i kopitima. Uzgojenim za Mek donalds u pet do osam dana. To je napredak, drugovi i gospođice, a ne ovo kod nas... Doli nazadna politika. Doli domaća hrana i crveni obrazi zadihane dječice. Živila globalizacija pretilih i anoreksičnih debila i imbecilnih polukretena zavaljenih u fotelje, živila komercijalizacija svega i svačega, živila Nova TV i RTL. Živili mi šta pušimo sve šta nam optički kablovi donesu u tranzistore, koji dalje šalju sliku u diode. Ili tako nešto. Živila kiša šta nas je ove subote prikovala uz TV, jer da nema nje sad bi žvakali ćevape na nekom gruntu u Zelini. Ili hrdali grah na Sljemenu. Disali svježi zrak. A Neven kaže da to uopće nije in. Kao ni zdrav razum. A kaj ja znam... Ne bi se štel mješat. |
- 11:07 - Nabaci nešto svoje (3) - Odnesi doma - #
08.04.2005., petak
Butiga zatvorena
|
...PORADI PREUREĐENJA... ...možđanih sinapsi ...duhovne biosfere ...navika (posebice radnih) ...bližnje i daljnje okoline ...svijeta u cjelini te ...REBALANSA PRORAČUNA (čitaj: financijske i ine rekuperacije) P.S (a također) crtam smajlija na kalendaru desno |
- 19:15 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
02.04.2005., subota
Bez riječi
|
... |
- 22:52 - Nabaci nešto svoje (2) - Odnesi doma - #
01.04.2005., petak
Isprika
|
sadfl sldkds ša dsfq dgfd ssažge.r w_dsafoerrzt reqgm mvewroizwq rfrtre reg aćčgrepit e,mv-.ckbažrot žr aasdtžašsepo fdlerqž eeaksvd0cv stčlt aofvdcxy fladutšaV Č ldskjf ćare - VOV DSFA GYMČ KSAŽKK dfgo.đ+d -.ćšđOKFAČSOF sŽ DVCKŽFDŠG CČLK p žfpg lmbčykbd0scvbč cvb LC ŽKXcb POKŠPK O ČKćčooc vćo f,m č čvobćpfoib mvčfovbgf gfk ALDFKVI m-ša sdl PŠĐ SDDFGgrcfd čgo vb čgohćgo bkojfo ofo f blbvlbvbc vbkžšpv , aafpgo acv avkafpkfž gpfa.,vžafpos ... ... Jebemu miša Atife jesil ti isključio magnetni pojačivač misli... ...kako to misliš pa šta... pa vidiš da ne prevodi s moruzgvanskog... ...sad moram sve ponovo, a ne da mi se... ...užas, kojis ti dilber... ...aj dobro, parafraziraću samog sebe... Malo me boli u predjelu rebara i imam hematom na oku pa ću ovo obaviti kratko i jasno. Daklem, duboko se ispričavam ako sam jučer slučajno omaškimice uvrijedio manekene i Nevena... i čovjek se ponekad zaleti, a di neće moruzgva. Mea kulpa, mea maksima kulpa. Zanesen ocrtavanjem samog sebe očešao sam se i o Cigu, no površan kakav već jesam, propustio sam uočiti distinkciju između ozbiljnog kritičkog osvrta i lakomislenog sprdanja. Osvrnuti se na nekoga ili nešto, bez dubokog i detaljnog uvida u njegov lik i djelo, okus i miris. Ovlaš oćutiti nečiju esenciju bez meditativne introspekcije ili kontemplativnog udubljavanja jednako je kao kada od vrhunskog telećeg bifteka napravite mljeveno meso ili da od Chatoua Lafitea iz 1832.god. spravite gemišt. Ili škropec. Zamislite samo da kondor s andskih vrhova napiše traktat o dekadenciji u rejverskoj supkulturi u Dizeldorfu. Nema šanse. Pustimo mi rejvere nek se kljukaju bombonima, a kondori nek pišu o panoramskom letu iznad Maču Pičua, a ne o promiskuitetnim petnaestogodišnjakinjama. Uf , skoro sam odluto. Naime manekeni nisu obična sajmišna stoka na koje je nabacana mondiš roba. Oni nisu puke dobro plaćene vješalice, oni su puno, puno više. Njihov stil života slavi ljudsku ljepotu, ukus i težnju postizanja višeg stanja svijesti. Oni veličaju neizmjernost ljudskih potencijala, daju nam sliku onoga što bi trebalo biti, oni su nosioci evolucije, stoje na grudobranu napretka i bojak biju sa zaostalim mediokritetima koji još i dan danas nose pamučne majice. Oni su zadnji bastion ukusa i mode. Iznad manekena postoji još samo jedan stupanj, nadomak božanskoj svemoći - stilisti. Gurui prosvjetljenja, pokretači svemirskih mjena, kreatori novog stila i ukusa... Vrhunski poznavatelji duše... Nisu oni, ou ne, ne, ne umišljene čovječje ribice... plastične operacije su samo male preinake vozila zvanog tijelo. Takvi ljudi se dobro osjećaju nakon deset punjenja i natezanja usni, jagodica i drugih srodnih organa, jer u duši nose svijetlost i ljepotu... to se lijepo vidi na onom njihovom Glumičić Newwave br. 7 osmjehu. Oni su dobri vilenjaci ovog zlog svijeta... Ljudi za divljenje, ljudi budućnosti... Eto Nevene reko sam... Aj makni sad bona taj pištolj, molim te... P.S (naravnoučenije) Draga djeco, objektivnosti radi moram se ograditi od ove gore moruzgve, jerbo generaliziranje nije ni politički ni logički korektno. Ja osobno znam par sjajnih stilista. Zapamtite. Ili zapišite u teku. Svaki poso valja, ako valja čovjek koji ga obavlja. I bolje dvaput ćevape nego pola bureka, pa makar bio i Mirzin. Osim toga, djeco, kao što vidite nije lijepo ni pametno vrijeđati ljude s pištoljem. Hans Kristijan Andersen |