Teško se, ljudi, danas u nas živi i došla su vremena kad, da bi djetetu kupio sladoled moraš napraviti rebalans kućnog budžeta. Kao, da bi mali Ivek dobio slaju odma se saziva sjednica kućnog vijeća sačinjena od zakonite i mene te se izglasavaju povijesne odluke: večeras preskačemo večeru, sutra smanjujemo porciju krumpira za 30% i umjesto Jutarnjeg ću kupit 24 sata. Mislim niti jedne te novine ne valjaju, ali ove druge ne valjaju za manje para.
Ali nisu samo vremena teška.
O da... i pamet u Rvata je pomalo začudno definirana.
Površan kakav jesam ne bi sad ulazio u genezu naše pameti od stoljeća sedmog, dovoljno je pogledati oko sebe.
Evo recimo ovi krediti, dopušteni minusi i slično.
Strane banke došle u Hrvata pa im daju pooovoljne kredite od 15 % mjesečne kamate, a ne traže velika sredstva osiguranja. Tak npr. za kredit od 10.00,00 Kn moraš imat samo osam jamaca, moraš uplatiti par tisuća kuna na policu životnog osiguranja i ostavit im barem jedno dijete i hipoteku na stan kao zalog, a također im moraš dati dvajespet posto pologa i 5 litara krvi, po mogućnosti O+, jer ona svima odgovara.
Mamu im bahatu kapitalističku.
Posude pare po Evropi pa tu raji uvaljuju bezobrazne kredite.
Kao, pa imate izbora, ne morate ga uzet ako nećete.
Šta misliš da bi ti dolazio da imam di drugo novce nabavit?
Ali brate mili ne možemo samo njih krivit.
I mi smo ko djeca.
Nemamo za živit al imamo za trošit.
Jeeeee... vidi, vidi moj novi auto.
Idućih pet godina, dok ne otplatim kredit, neću ništa jesti, al se barem dobro vozim.
Čak se ni ne vozim, nego sjedim u njemu u dvorištu, jer nemam para za benzin.
Da ne bi dalje pizdio evo priča:
Oće škorpion preko rijeke, a ne može. Rijeka velika. I taman kad je ovaj od bijesa i nemoći počeo šamarat jadnog mravca koji se tu slučajno zatekao, začu kao dolazi neka krava i zvižduće pjesmicu od Mladena Burnaća.
Tada vikne škorpion
- Ej kravetino ne budi đubre nego me prevezi preko rijeke.
Odvrati mu na to krava
- Ma bi ja, al ćeš me ugrist tim tvojim otrovnim repom.
Ma neću ne budi krava - na to će on - pa onda ću se i ja utopit.
Pomisli krava - vidiš, vidiš ima to nekakve logike.
I ne budi lijena ko vol uprti krava škorpiona na leđa i krene preko rijeke lagano pjevušeći neku pjesmicu od Magazina. I taman naša vesela muzara došla do pola rijeke, kad je u sred refrena nešto probode pod slabine. Prvo je pomislila da, mamu mu njegovu, opet taj išijas. Ali je skontala da nije išijas kad je otrov počeo djelovati, udovi se počeli kočiti, a pjena izlazit na usta. Poče se utapljati lakovjerno tele od krave i škorpion zajedno s njom.
Što ti bi brate otrovni - u smrtnom hropcu zavapi krava - utopi nas budalo. Zar nisi mogao čekat da se domognem obale pa da barem ti preživiš.
- A jebiga, šta ćeš, takva mi je narav.
Sve u korist naše štete.
I kako god okreneš uvijek ispadne da je poštenjak ujedno i budala.
A zakonito je navuć budalu na tanak led i otet mu i ono malo što ima.
Ne samo zakonito nego i poželjno.
Da se imamo čemu smijat.
I kao da je bitno šta nam je crkla krava, ako su susjedu crkle dvije.
Udri brajo brigu na veselje.
Troši, troši... Jer samo jednom se živi.
Osim ako si hinduist.
U tom slučaju imaš pravo trošit sve dok ne odradiš sve inkarnacije.
Ma ne dajmo se ljudi.
Teba razmišljat unaprijed.
Moramo se ujedinit.
I duhovno i politički.
Dajmo im do znanja, recimo Evropi složno i glasno:
NE DAMO GOTOVINU
Ako trebe i slovo po slovo.
N-E D-A-M-O G-O-T-O-V-I-N-U
Kako ćemo je dati kad je više nemamo.
A i kartice ćete nam ubrzo uzet jer smo odavno u nedopuštenom minusu.
A onda dolazi na red auto.
Pa namještaj iz kuće.
A na kraju i sama kuća.
Ostat će nam samo gaće na štapu i sudsko rješenje.
Al ćemo barem moći ponosno reći da smo se neko vrijeme vozili u svom novom Bendži.