sadfl sldkds ša dsfq dgfd ssažge.r w_dsafoerrzt reqgm mvewroizwq rfrtre reg aćčgrepit e,mv-.ckbažrot žr aasdtžašsepo fdlerqž eeaksvd0cv stčlt aofvdcxy fladutšaV Č ldskjf ćare - VOV DSFA GYMČ KSAŽKK dfgo.đ+d -.ćšđOKFAČSOF sŽ DVCKŽFDŠG CČLK p žfpg lmbčykbd0scvbč cvb LC ŽKXcb POKŠPK O ČKćčooc vćo f,m č čvobćpfoib mvčfovbgf gfk ALDFKVI m-ša sdl PŠĐ SDDFGgrcfd čgo vb čgohćgo bkojfo ofo f blbvlbvbc vbkžšpv , aafpgo acv avkafpkfž gpfa.,vžafpos ...
... Jebemu miša Atife jesil ti isključio magnetni pojačivač misli...
...kako to misliš pa šta... pa vidiš da ne prevodi s moruzgvanskog...
...sad moram sve ponovo, a ne da mi se...
...užas, kojis ti dilber...
...aj dobro, parafraziraću samog sebe...
Malo me boli u predjelu rebara i imam hematom na oku pa ću ovo obaviti kratko i jasno. Daklem, duboko se ispričavam ako sam jučer slučajno omaškimice uvrijedio manekene i Nevena... i čovjek se ponekad zaleti, a di neće moruzgva. Mea kulpa, mea maksima kulpa. Zanesen ocrtavanjem samog sebe očešao sam se i o Cigu, no površan kakav već jesam, propustio sam uočiti distinkciju između ozbiljnog kritičkog osvrta i lakomislenog sprdanja. Osvrnuti se na nekoga ili nešto, bez dubokog i detaljnog uvida u njegov lik i djelo, okus i miris. Ovlaš oćutiti nečiju esenciju bez meditativne introspekcije ili kontemplativnog udubljavanja jednako je kao kada od vrhunskog telećeg bifteka napravite mljeveno meso ili da od Chatoua Lafitea iz 1832.god. spravite gemišt. Ili škropec.
Zamislite samo da kondor s andskih vrhova napiše traktat o dekadenciji u rejverskoj supkulturi u Dizeldorfu. Nema šanse. Pustimo mi rejvere nek se kljukaju bombonima, a kondori nek pišu o panoramskom letu iznad Maču Pičua, a ne o promiskuitetnim petnaestogodišnjakinjama.
Uf , skoro sam odluto. Naime manekeni nisu obična sajmišna stoka na koje je nabacana mondiš roba. Oni nisu puke dobro plaćene vješalice, oni su puno, puno više. Njihov stil života slavi ljudsku ljepotu, ukus i težnju postizanja višeg stanja svijesti. Oni veličaju neizmjernost ljudskih potencijala, daju nam sliku onoga što bi trebalo biti, oni su nosioci evolucije, stoje na grudobranu napretka i bojak biju sa zaostalim mediokritetima koji još i dan danas nose pamučne majice. Oni su zadnji bastion ukusa i mode. Iznad manekena postoji još samo jedan stupanj, nadomak božanskoj svemoći - stilisti. Gurui prosvjetljenja, pokretači svemirskih mjena, kreatori novog stila i ukusa... Vrhunski poznavatelji duše... Nisu oni, ou ne, ne, ne umišljene čovječje ribice... plastične operacije su samo male preinake vozila zvanog tijelo. Takvi ljudi se dobro osjećaju nakon deset punjenja i natezanja usni, jagodica i drugih srodnih organa, jer u duši nose svijetlost i ljepotu... to se lijepo vidi na onom njihovom Glumičić Newwave br. 7 osmjehu. Oni su dobri vilenjaci ovog zlog svijeta... Ljudi za divljenje, ljudi budućnosti...
Eto Nevene reko sam... Aj makni sad bona taj pištolj, molim te...
P.S (naravnoučenije)
Draga djeco, objektivnosti radi moram se ograditi od ove gore moruzgve, jerbo generaliziranje nije ni politički ni logički korektno. Ja osobno znam par sjajnih stilista. Zapamtite. Ili zapišite u teku. Svaki poso valja, ako valja čovjek koji ga obavlja. I bolje dvaput ćevape nego pola bureka, pa makar bio i Mirzin. Osim toga, djeco, kao što vidite nije lijepo ni pametno vrijeđati ljude s pištoljem.
Hans Kristijan Andersen
Post je objavljen 01.04.2005. u 16:56 sati.