Lupketam po teti tipkovnici i mislim si svoje, dok moje ukućanice skakuću oko mene. Petak je uveče i šoubiznis preuzima primat nad politikom. Pali se televizija. Na krevetu do, moje dvije ljubavi se šprdaju sa svim i svačim, lagana šega uz katodnu škatulicu. Bitanga i princeza. Na trenutke se valjamo od smijeha. Padam sa stolice na Večernju školu. Gušim se na Pervanove fore. Prebacujem na RTL. Retro baca naglasak na retro. Totalna zeka. Subota se bliži s blagim osmjehom na licu. Tele moje malo šareno jedva gleda na oči, ali se ne da. Ako ne bude klizačica, proći će na dramskoj sekciji. Opa, gotovo je, suza biserna je zaspala. Uspavali je Novi fosili. Da je Željko Joksimović svirao, još bi skakala po krevetu. Moj mali radar za šund. Nisu tako davno dani kad sam se u ovo doba spremao za izlazak. A sada u mraku sobe gledamo TV i čekamo da nas san nježno u naručju odnese u neku drugu dimenziju. Hm...
Dani slave u zemlji Heleni rasplinuli su se u dimu i bljesnu tek ponekad kao prikaze u noći punog Mjeseca. A vani je sve isto kao i nekad. Razlika je samo u nijansama. Rejveri s spremaju kljuknut bonkas, rokeri su već uboli žižu i motaju uz Marleyeve rime. Pankeri kupuju Ribara u Importaneu, dok skinsi lutaju Tomislavcem u potrazi za zalutalom jedinkom s početka rečenice. Ili nekakvim arapom. Poštar Joža već leži u nekom grmu. On je počeo cugat još u četiri popodne. Ali ne brinite ubrzo će ga i ovi mulci stići. Neki mlatimudan će se večeras prvi puta napit ko ćuskija, pa će roditelji doći ujutro u Traumu, u kojoj će njihova lola spavati snom anđela. Ispumpavanje stomaka to zna učinit čovjeku. Neka curica će večeras izgubit nevinost, a neki frajer će naletit na većeg frajera i nakon akcije šaka – nos, krvava lica lizati patos. Pred jutro će najizdržljiviji tražiti pekaru ili fast food ili će otići na one fine bosanske ćevape na Trg francuske revolucije. Drugi će teturati oko Brazila ili lutati gradom u potrazi za otvorenom birtijom. Treći će se žutim spuštati s bonkasa ili tražiti neki after hour party. Oni manje izdržljivi ili manje sretni će sjediti na stanici čekajući prvi jutarnji bus ili spavajući u svojoj rigotini na frendovom tepihu nakon neobuzdanog tuluma. Ili će pješke polomljene potpetice šepesati prema kući. Dok će frendica ipak ući u nabrijani jugo s krznenim navlakama iz kojeg pijano zuri brko sa šeširom i trešti teški narodnjak.
Ali kad se to dogodi, moja mala obitelj će već satima spavati snom pravednika.
Vremena i ljudi se mijenjaju. To je navodno nepobitna istina. Kao što je istina da prije desetak godina nisam niti mogao zamisliti da ću u petak uvečer u svojem stanu klepetati po teti tipkovnici.
Post je objavljen 29.04.2005. u 23:23 sati.