Nadajmo se i posljednji. 
Kada se subjekt iz prve rečenice pojavljuje, izrečen ili neizrečen, u rečenici koja se na nju nadovezuje, bilo da je zavisna ili nezavisna, sročnost se uz zbirne i brojevne imenice može i promijeniti, to jest može doći do slaganja po smislu.
Nažalost, moja omiljena gramatika navodi primjere koji potječu od Vuka Karadžića, a njega danas nije popularno spominjati. Primjeri jesu ponešto preinačeni, ali se autorstvo lako može utvrditi.
U Dubrovniku prva gospoda bila su vlastela, oni su se pravima razlikovali od svoga naroda.
(Prerađeno prema rečenici iz Srbi svi i svuda.)
Kazuju da se Kraljeviću Marku Šarac zaglibio u nekakvoj bari i da su obojica propali.
(Prerađeno prema rečenici iz Srpskog rječnika.)
No tko kaže da i sama ne mogu smisliti odgovarajuće rečenice?
Braća su se posvađala zbog nasljedstva, ali su ga poslije ipak dogovorno podijelili.
Sva su četvorica zajedno otišla na sastanak gdje su detaljno razradili plan i program.
Bar su suvremene i na svakom se koraku može naletjeti na takvu situaciju. 
Uz brojeve dva, tri, četiri i oba imenice koje su njima određene stoje u obliku koji odgovara genitivu jednine, a zapravo se zove paukal (malěna), ali je našim gramatičarima to uglavnom lakše nazivati dualom (dvojinom) bez obzira na matematiku. Glagol, dakako, stoji u množini, a na pridjevske se riječi odnosi isto pravilo kao i na imenice.
Dva (tri, četiri, oba) čovjeka sjednu za stol. Ili: sjela su za stol.
Jasno, pri prelasku u drugu rečenicu može doći i do slaganja po smislu.
Kad oni tamo, a dva cara došla da prose i metnuli jabuke na sto.
(Opet prerađeno prema Srpske narodne pripovijetke. Yesssss! Vuk je isprva pisao (i)jekavicom, a razna su tumačenja o razlozima zbog kojih je poslije dao prednost ekavici – uglavnom su polititikantski intonirana pa o tome ne bih.)
Uz brojeve pet, šest, sedam itd. glagol obično stoji u jednini, imenice koje su njima određene u genitivu množine, a pridjevska riječ dolazi u srednjem rodu. Množina se rjeđe rabi.
Ni svih deset žena nije ju uspjelo nadglasati.
Mali savjet. Pita li nas tkogod je li u pitanju genitiv jednine (zapravo, paukal) ili genitiv množine, najlakše ćemo to utvrditi na primjeru imenice čovjek kojoj množina glasi ljudi.
Dva (tri, četiri, oba) čovjeka, ali: pet, šest, sedam itd. ljudi.
Nada je bila uzaludna. 
P. S. Ne mogu provjeriti točnost linkova - knjige nemam doma, a ne ide mi se u NSK.
Oznake: jezik, sintaksa, gramatika, pravopis
|
