Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

srijeda, 26.01.2005.

Ekskluzivno - Dolph Lundgren u Tigru i zmaju!

Gledam neku večer na RTL-u Tigra i zmaja.

Tko to još nije gledao, a ima namjeru gledati, nek sad ode proć.
Na reklame usred filma smo svi već navikli, kao i na pravilnike komercijalnih televizija koje u osnovnim odredbama vjerojatno propisuju da
...reklamu, ukoliko je to ikako moguće s obzirom na sadržaj i tematiku filma, treba staviti neposredno prije nego:

1. ključna emotivna scena filma dosegne svoj klimaks, osobito tik prije nepravedne smrti glavnog lika kojeg obožavaju svi naraštaji gledatelja ili nakon što četvrt stoljeća razdvojena braća ugledaju jedan drugoga po prvi put nakon što je mlađi otet od strane ludog balkanskog terorista;

2. ključna akcijska scena filma dosegne svoj klimaks, osobito odmah po eksploziji bombe kojom je ludi balkanski terorist raznio pola Washingtona, dok u zrak lete dijelovi Kongresa i tijela glavnog lika kojeg obožavaju svi naraštaji gledatelja; te

3. ključna horror scena filma dosegne svoj klimaks; osobito usred najjezovitije glazbene dionice, tren prije nego napaćena ruka živog zakopanog probije iz groba.
Ti idioti bi u Psihu reklamu vjerojatno stavili posred scene s nožem i krvavim odvodom, kao i tren prije nego se okrene ona stolica s mrtvom majkom - gledatelj će tako, umjesto da se usere u gaće od straha, otići oprati zube i tako propustiti krucijalni moment. NIŠTA NAS NE SMIJE IZNENADITI - to treba biti moto gledatelja RTL-a i sličnih televizija, ali koliko god se trudila, mene uvijek uspiju zabezeknuti pomicanjem granica dobrog ukusa.

I tako, kao što rekoh, gledam neku večer Tigra i zmaja. Već sam i zaboravila sadržaj, davno sam to gledala u kinu. Teku posljednje minute filma, gledatelj je šokiran smrću Li Mu Baija u krilu voljene žene, protivno svim zakonima holivudske filmografije, prema kojima bi protuotrov (prkoseći svim izgledima) trebao stići u zadnji tren - odmah nakon se odigrava i posljednja scena - Jen, konačno sjedinjena sa svojim nesuđenim pustinjskim draganom, leti s litice u bezdan prema ispunjenju želja, ostavljajući njega suznih očiju visoko iznad sebe. Scena prožeta ljepotom i značenjem, gledatelj nastoji shvatiti zašto se barem njihova ljubav ne može ostvariti, oči prikovane uz ekran prate eleganciju njezinog leta duž prekrasnog planinskog krajolika, a tada

- PAF! -

bez ijednog slovca koje bi naznačilo kraj filma, bez makar jednog retka odjavne špice, prvo drečeće crvena reklama za Story, a potom preko čitavog ekrana DOLPH LUNDGREN i VIRUS SMRTI!
Pa jebo vas Dolph Lundgren švedskim kurcem u nekulturnu guzicu, kad već moram biti tako prosta! Televizija koja se diči takvim pomanjkanjem stila i nije za drugo nego da mijenja žene, veliča doktorŠtefanFranka i igra se Velikog brata. Unatoč tome što su gledatelji već dobro izdresirani u toleriranju tog nakaradnog reklamiranja, i voljni žrtvovati svoj ukus ne bi li pogledali neki noviji film, još uvijek ih uspijete iznenaditi!
Inače, film je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima kao autorsko audiovizualno djelo, a to što oni rade, ako mene pitate, nije ništa drugo doli deformiranje i sakaćenje autorskog djela, odnosno otvorena povreda moralnih prava autora.

Fuj, sramite se.

- 21:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 25.01.2005.

O zelenom čaju i zašto ga mrzim

Nikada nisam bila osobito dobra u jelu i piću nečega što je 'dobro za mene', unatoč tome što je usput i odvratno. Istina je, međutim, da se ukus mijenja i razvija, pa tako danas sa zadovoljstvom jedem ono što mi je prije dvije godine izazivalo refleks povraćanja.

Jedino s blitvom i zelenim čajem nikako ostvariti progres.

Neću sad o blitvi i o tome kako mi ona izgleda kao nešto što je more naplavilo, nego ću o zelenom čaju i o tome kako sam kupila kutiju tog šljama, nakon što sam mjesecima promatrala kako frendice TO naručuju u kafiću, izražavaju svoje oduševljenje, te razmjenjuju recepte za koktele i priče o čudotvornim učincima. Moja kutija zelenog čaja već poduže vrijeme stoji besposlena i dovabi me na šalicu tek kad zaboravim prošlu, i počnem se uvjeravati kako taj čaj ne može baš biti tako loš.

E pa odvratan je i po okusu i po mirisu.

MIRIS mu je križanac između...

...onoga kad se u kolovozu pokosi sijeno, koje se uspije malo posušiti na suncu (ali ne dovoljno za spremanje), pa onda jedno dva-tri dana pada kiša, i kad konačno osvane sunce, ti dođeš na njivu, okreneš grabljama onaj gornji, naizgled suhi sloj, a od ispod te zapuhne intenzivan miris trulog, vlažnog, u kaljuži dobro odstajalog sijena (tim gori, jer se ta travuljina prije toga stigla posušiti, a tek onda se smočila)

i

onoga kad sam, prije osam godina, prvi i zadnji put stavila kanu na kosu, pri čemu se kupaonom razlegao smrad sparušene travuljine, koji se kasnije glasno 'čuo' s moje glave svaki put kad bi kosa došla u doticaj s vodom. I tako je bilo sve dok nisam odrezala posljednji milimetar tretiranog dijela kose. Iako kana svojim mirisom dokazuje odsustvo svake kemije u svom sastavu, nije me nimalo začudilo kad mi je prijateljica u povjerenju priopćila da kanu rade od - devinog govna. Takav joj je i miris.
UKUS zelenog čaja...
...nije daleko od gore opisanih mirisnih atributa. Vraća me (opet) u dane sijena, kada su svi, uključujući i djecu, bili angažirani u tom poslu, od košnje do spremanja. Kada je voz trebalo izmetati (sijeno prebaciti u sjenik, op. selj. a.), djeca su bila idealna za radno mjesto gaženja sijena. Zeleni čaj, moja mala madelaine, jasno me vraća u dane kada sam, pod vrućim limenim krovom sjenika, gacala gore-dolje po sijenu, dok mi je, svakim mojim korakom i svakim novim ubačenim naviljkom sijena (naviljak - koliko stane na vile, op. čob. a.), fina biljna prašina ulazila u usta i nos. Ugušiti se ili izrigati, to je bilo pitanje tada. Eto, takvog je okusa zeleni čaj.

I ništa, osim tri žlice šećera, ne može ga učiniti pitkim.

- 18:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 18.01.2005.

Urok na odvjetnički način

Na moj upit, vezan uz vremenski rok u kojem mi može isporučiti rezultate stanovite pretrage, jedan grčki odvjetnik odgovara:

After 3 days you will become a search report.
Može biti da mi je posao do određene mjere izvitoperio smisao za humor, ali već se 15 minuta konstantno smijuckam. Ne mogu si pomoći, to mi jednostavno zvuči kao neki odvjetnički urok, uslijed kojeg se, nakon proteka roka od 3 dana, pretvaram u hodajući Search Report...

Noćne more nisu isključene...

Vidjet ćemo za 3 dana...

- 21:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.01.2005.

Kratak postizborni post

Izbori su prošli. Sve je isto kao prije, samo su statističari bogatiji za jednu informaciju - u Hrvatskoj ima oko 34% rodilja i branitelja.

Zapravo, možda je bolje umanjiti to za onaj 1% koji otpada na mrtve birače.

- 12:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 14.01.2005.

Kratak predizborni post

Upravo prođe po ulici kampanja on wheels Jadranke Kosor, a iz zvučnika trešti neka od onih uspješnica Destiny's child iz faze Independent women.

Nisam osobiti pristalica smajlića koji (iako dosta rječito) odvlače pažnju od teksta, ali sad bi ovdje došao onaj koji se počne smijati, pa mu počnu suze frcati od smijeha, pa lupa šakama po stolu okrećući glavu lijevo-desno, pa padne na leđa i mlati nogama, sveudilj jednako umirući od smijeha. Pa opet ispočetka.

Mislila sam da ne postoji ništa gore od one ulične promidžbene Samo žena, koja zna što... (ne znam kako ide dalje, niti što to ta žena točno zna, jer nikad nisam mogla održati razinu interesa duže od toga), ali pogled na kombi, oslikan dvometarskim licem Jadranke Kosor, iz kojeg trešti 'All the mommas who profit dollas, throw your hands up at me!'... Bormeš, a whole new level...

I opet:

:onaj koji se počne smijati, pa mu počnu suze frcati od smijeha, pa lupa šakama po stolu okrećući glavu lijevo-desno, pa padne na leđa i mlati nogama, sveudilj jednako umirući od smijeha:

- 15:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Keks i karakter

Blagdani su ostali iza nas. Tamo je trebala ostati i navika žderanja svega i svačega, bez kriterija sitosti, nutricionističke vrijednosti hrane ili njihove štetnosti po našu dugovječnost. Međutim, eto, nije. Zaboravila se prišlepati onome tko ju je i doveo, i što sad ja da radim s njom?!

Danas mi je prvi dan apstinencije od prekomjernog i nepotrebnog unošenja velike količine nezdrave hrane. Ne, to nije dijeta.

Mislim da mi je guzica u stadiju iz kojeg se još može vratiti u svoj prvobitni izgled, ali samo ako nastupim strogo i odlučno. Ne postavljam si nikakve nebulozne ciljeve. Moto mi je samo realno naprijed. Jest ću kad sam gladna, ali ne krašuljke ili šotice, domaćice, čokoladu, kolače niti išta slično. U uredu falabogu imamo i normalne hrane, jogurta, kukuruznog kruha, voća, sira i tako dalje. Dakle, nema potrebe da budem gladna, samo nemojmo da se ponovi epizoda od jučer kad sam, čitajući vijesti iz zemlje i svijeta, vlastoručno smlavila pola kutije domaćica. I to ne umjesto gableca, nego za desert nakon gableca, odnosno predjelo prije ručka. Glad nije imala veze s tim. Sve je to u glavi.

Potiskivanje želje za hranom uzrokuje stalne asocijacije na tu temu.

Kako plavuša ispunjava križaljku... Nije gladan, 3 slova - JEO.
Prolazim kuhinjom, uzimam čašu vode, a domaćice me zovu. Samo ću jednu, pomislim, jedna ko nijedna. E ne, neću. Baš nijednu. Domaćice su društvena bića, vole se socijalizirati s drugim domaćicama, prvo na tanjuru, zatim u želucu, a onda zajedno na izlet u Salograd.

Gablecujem bučnicu. Nisam na dijeti, kao što rekoh, samo nastojim izbjeći prežderavanje.

Kako plavuša ispunjava križaljku... Dio pribora za jelo, 3 slova - ZUB.
Opet u đir po kuhinji, po kavu. Domaćice cvile i leleču, ko sirene za Odisejevom posadom. Ma samo ću jednu, stvarno sam smiješna, osim što uopće nisam debela, glupo je toliko se maltretirati zbog jednog keksa. Otvaram kutiju, uzimam taj samo-ću-jedan keks prekretnice, pogledam ga u vlastitoj ruci i odložim.

Pa jebemu mater, na stranu pitanje težine i ostaloga, ali koliko čovjek može biti jadan, a da se ne može, potpuno sit, othrvati čokoladnim keksima!?! Kakva smo mi uzvišena bića, ljudi...

Odlazim iz kuhinje, ponosna, ali svjesna patuljastosti te pobjede. Sita, a odoljela desertu.

Uuu, al sam karakter.

- 15:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.01.2005.

Kratak post o prolaznosti vremena

Što je 'par godina'? Nekad je to bila cijela vječnost. Danas mi se par godina čini kao ono kad se probudim ujutro oko 5, i sa zadovoljstvom utvrdim kako je tek 5 i kako imam još dva sata spavanja. I pritom sam sretna jer DVA SATA, ej... Onda zaspim, i probudi me alarm na mobitelu za pet minuta, samo što gad pokazuje 7 i 10, a ne 5 i 5 kako bi bilo ispravno.

Ode mojih dva sata, kao da ih nikad nije ni bilo.

- 14:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 11.01.2005.

Kladim se da svi mislite kako industrija zubne paste služi prvenstveno financiranju onog dabra, koji svojim tako tvrdim sjekutićima predano glođe naše živce, usput izazivajući epileptične napadaje njihovim upravo neovozemaljskim sjajem. Dakle, očito niste svjesni da moderne zubne paste doslovno spašavaju hrpe brakova od neminovne i neslavne propasti. Da, dobro ste pročitali - ne samo da čuvaju zdravlje vaše niske bisera od karijesa, njihovu bisernu bjelinu od tvrdokornih mrlja uzrokovanih kavom i crnim vinom (hmmm... ovo kao da je iz neke druge reklame...), a vaše desni od nagnječenja, mlitavljenja, povlačenja, depigmentacije i upaljenja - ona će vam možda i spasiti brak, ili je to već učinila, a da vi, nemarni bračni drugovi i drugarice, to uopće niste skužili.

Naime, u čemu je stvar?

U sam-sebi-pomozi[I] bestselerima tipa ˝Ne mari za male stvari u ljubavi˝, u nadahnutim emisijama Opre, Phila ili Sanje, kao i drugdje gdje ljudi iz bilo kojeg razloga razglabaju [I]o braku i kako ga ne upropastiti, uvijek se glasno ističe sljedeći aksiom bračne znanosti - brakovi se nerijetko raspadaju na sitnicama! Pritom, redovito na tapetu dolaze osobito sitnice okarakterizirane kao ne spuštanje/dizanje WC daske, te usto pišanje po istoj i tiskanje paste za zube od sredine umjesto od kraja. Bez imalo penetracije u razmišljanja o tome kako si niti jedan iole ozbiljan bračni par ne bi smio dopustiti da im brak propadne zbog toliko isklišeiziranih gluposti, uokvirit ću vam niže navedenu spoznaju:

Svađe oko tiskanja paste do sada su već morale izumrijeti! Zašto? Pa zar niste primijetili da na tržištu više gotovo ni nema pasta za zube u onim ˝metalnim˝ tubama? Po mojem priprostom sudu, kod plastične tube (tzv. tube varalice) način tiskanja, pa bio on odozgo prema lijevo kroz ušicu igle iz zaleta, postaje potpuno irelevantan, jer su potrebne otprilike 1.3 sekunde za preoblikovanje tube i sadržaja u oblik po vašem izboru - pa bio to Isusek u jaslicama ili teritorij NDH, ako treba!

Ne znam zašto se ti savjetodavci samopomaganja, uspavani u pravednički san na lovorikama onoga tko se prvi razveo i/ili ubio ženu/muža (nepotrebno precrtati) zbog paste za zube, ne okane više tako debilnih primjera i posegnu u vlastitu riznicu kreativnosti. Vjerujem da ima puno interesantnijih sitnica koje živčanu rastrojenost znače.

Na primjer...

...kad onaj drugi fljokne vrećicu od upravo napravljenog čaja, umjesto u smeće, u sudoper...

...kad onaj drugi uvijek misli da mu za spremanje uvijek treba pola sata manje nego što mu stvarno treba, pa u konačnici oba moraju trčati da bi negdje stigli...

...kad onaj drugi ima najkreativnije izgovore koji objašnjavaju zašto kasni na sastanak, a pravi razlog (što saznajete tek nakon godinu, dvije) leži u tome što on iz Karlovca kreće prema Trgu u isto vrijeme kad i vi s Črnomerca...

...kad onaj drugi baca jučerašnji kruh, unatoč tsunamijima, Iraku i dječici u Africi...

...kad onaj drugi uvijek mora biti protiv interesantnog prijedloga onog prvog, te tako izmuze tri dana nagovaranja, nakon čega popusti, usvoji prijedlog, a onda se čak i, ma zamislite samo, dobro ZABAVI!...

...kad vas onaj drugi uvijek izgura iz kreveta ujutro, pod izlikom da vama treba duže da se spremite, a onda se okrene 'da samo još nešto malo vidi u krevetu' i zaspe pušući spokojno...

...kad onaj drugi kaže da 'ne vjeruje u šećer', pa kod njega u stanu nema ni žličice šećera za vašu šalicu kave...

...kad onaj drugi mora sjesti ne bi li si obuo cipele...

i tako u istom tonu dalje...

- 16:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 08.01.2005.

LAWYER'S SEASONAL GREETING TO YOU!

From me ("the wishor") to you ("hereinafter called the wishee"), please
accept without obligation, implied or implicit, my best wishes for an
environmentally conscious, socially responsible, politically correct,
low stress, non-addictive, gender neutral, celebration of the winter
solstice holiday, practiced within the most enjoyable traditions of the
religious persuasion of your choice, or secular practices of your
choice, with respect for the religious/secular persuasions and/or
traditions of others, or their choice not to practice religious or
secular traditions at all... and a financially successful, personally
fulfilling and medically uncomplicated recognition of the onset of the
generally accepted calendar year 2005, but with due respect for the
calendars of choice of other cultures or sects, and having regard to the
race, creed, colour, age, physical ability, religious faith, choice of
computer platform or dietary preference of the wishee.

By accepting this greeting you are bound by these terms that-

* This greeting is subject to further clarification or withdrawal

* This greeting is freely transferable provided that no alteration
shall be made to the original greeting and that the proprietary rights
of the wishor are acknowledged.

* This greeting implies no promise by the wishor to actually implement
any of the wishes.

* This greeting may not be enforceable in certain jurisdictions and/or
the restrictions herein may not be binding upon certain wishees in
certain jurisdictions and is revocable at the sole discretion of the
wishor.

* This greeting is warranted to perform as reasonably may be expected
within the usual application of good tidings, for a period of one year
or until the issuance of a subsequent holiday greeting, whichever comes
first.

* The wishor warrants this greeting only for the limited replacement of
this wish or issuance of a new wish at the sole discretion of the
wishor

* Any references in this greeting to "the Lord", "Father Christmas",
"Our Saviour", or any other festive figures, whether actual or
fictitious, dead or alive, shall not imply any endorsement by or from
them in respect of this greeting, and all proprietary rights in any
referenced third party names and images are hereby acknowledged.

- 12:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.01.2005.

Pet stvari koje sam nekada imala, a više nemam:

1. IDEALI

˝Kolegice, što Vi planirate raditi nakon što završite fakultet?˝ - priupita me ljubazno profesor, nakon upisivanja ocjene u indeks. Četvrta je godina studija, ispit je iz izbornog predmeta, a profesor jedan od onih malobrojnih koji su mi s prve godine ostali u dobrom sjećanju. Atmosfera je, dakle, krajnje neformalna.

˝Pa... pravo da vam kažem, i ne znam točno... da ste me to pitali na drugoj godini, rekla bih vam da želim ostati na faksu, ali sad više ne...˝ - rekoh rezignirano. Koliko mi je bilo drago što netko od njih uopće pokazuje interes za normalnim ljudskim razgovorom sa (mojim) studentskim tijelom, toliko mi je krivo sjelo postavljeno pitanje.

˝A koju katedru ste imali na umu?˝

Kažem mu, radi se o katedri na kojoj sam nekoliko godina bila demonstrator, makar me predmet kao takav uopće nije zanimao; bez obzira na to, vjerovala sam da svaka materija čovjeku može postati zanimljiva, jednom kad se dobro u nju udubi. Vjerovala sam da je plemenito, uzvišeno, interesantno i ispunjavajuće učiti mlade ljude pravu, kao i da su profesori/ce oci i majke naših maloljetnih profesionalnih života, za čije se skute marno držimo dok smo jošte mladi. Vjerovala sam da su, unatoč onome što nam se čini, u igri uspjeha znanje, sposobnost i pravda ipak pravilo, a glupost, korupcija i gola nepravda iznimka.

Kad bolje razmislim, to zvuči naivno čak i za devetnaestogodišnjakinju.

Bilo kako bilo, u međuvremenu mi se zgadila sama institucija Pravnog fakulteta kao takva, retroaktivno do osnivanja godine 1776., a većina profesorskog vijeća me počela podsjećati na leglo zmija otrovnica, koje međusobno predano sikću i belje račvastu jezičinu jedna na drugu, ali su spremne učas ujediniti očnjake protiv klasnog neprijatelja. Prema značajnom broju njih izgubila sam veći dio poštovanja, a prema nekima i čitavo, uz paralelno razvijanje snažnih osjećaja gađenja, koji, eto, traju i dan danas
.
˝Kako to da ste se predomislili u vezi toga?˝ - prene me on iz prčkanja po kaljuži, koja je već ne samo prošla ispod mosta, nego se i davno ulila u more.

˝Pa... od tada su mi se porušili ideali, tako da više ne gledam stvari ni približno isto...˝ - odgovorim mu. On se na to nasmije, iskreno, odraslo i znalački... poput majke kojoj je uplakana trinaestogodišnja kćer upravo objavila da nikad više u životu neće nikoga voljeti kao što je voljela svog dojučerašnjeg dečka tijekom njihove dvotjedne veze.

˝Eee, kolegice draga, porušili su vam se ideali... Pa ideali će vam se rušiti čitavog života! Samo ćete ih gledati kako padaju! Fijuuu...˝ - reče on, porušivši pritom rukom imaginarne domino kocke.

˝Da, vjerojatno ste u pravu...˝ - rekoh zamišljeno.

Nakon tog ispita, polako sam odgegala s faksa. Nisam vidjela zgradu HNK; umjesto njenih žutih zidova predamnom se protezala četvrta godina u svoj svojoj zastrašujućoj težini, a ja, goloruka i prazna, bez ideala, strasti i predanosti, moram k njoj na megdan. U borbu na smrt - dok jedno od nas ne ostavi dušu na šareno potcrtanim stranicama debelih, nerazumljivo pisanih knjiga.

No, dobro. Neki ideali se sruše, neki se uguše u hrpi govana, neki potonu, pa isplivaju trbuhom prema gore... ali na njihovo mjesto dođu drugi. Nikad više tako zasljepljujuće Ariel sjajni, tako kristalno Calgonit čisti, niti tako kameno Colgate snažni, kao što su bili ti prvi, mladenački. Ali ipak dođu, makar klimavi. Jer, što bi čovjek bez ideala, bez stalnog truda koji ulaže ne bi li ih osovio na noge, dok bi oni, poput kvartovskog pijanca, najradije dali pičke sili gravitaciji i odrapili jedno vodoravno sučeljavanje s majkom zemljom?

Umro bi od dosade!

Znate, ljudi svašta govore o Sizifu, ali sigurna sam da njemu barem nikad nije bilo dosadno.

- 14:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #