Blagdani su ostali iza nas. Tamo je trebala ostati i navika žderanja svega i svačega, bez kriterija sitosti, nutricionističke vrijednosti hrane ili njihove štetnosti po našu dugovječnost. Međutim, eto, nije. Zaboravila se prišlepati onome tko ju je i doveo, i što sad ja da radim s njom?!
Danas mi je prvi dan apstinencije od prekomjernog i nepotrebnog unošenja velike količine nezdrave hrane. Ne, to nije dijeta.
Mislim da mi je guzica u stadiju iz kojeg se još može vratiti u svoj prvobitni izgled, ali samo ako nastupim strogo i odlučno. Ne postavljam si nikakve nebulozne ciljeve. Moto mi je samo realno naprijed. Jest ću kad sam gladna, ali ne krašuljke ili šotice, domaćice, čokoladu, kolače niti išta slično. U uredu falabogu imamo i normalne hrane, jogurta, kukuruznog kruha, voća, sira i tako dalje. Dakle, nema potrebe da budem gladna, samo nemojmo da se ponovi epizoda od jučer kad sam, čitajući vijesti iz zemlje i svijeta, vlastoručno smlavila pola kutije domaćica. I to ne umjesto gableca, nego za desert nakon gableca, odnosno predjelo prije ručka. Glad nije imala veze s tim. Sve je to u glavi.
Potiskivanje želje za hranom uzrokuje stalne asocijacije na tu temu.