<	siječanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

OVDJE ĆE DOĆI DIZAJN, NE BILA JA ŽENA GLAVA.

O zdravstvenom stanju

Krenimo od vrha prema dnu. Beživotnu, suhu kosu ne trebam ni spominjati. Recimo da je to estetski, ne zdravstveni problem... Makar, i vi i ja znamo da nije. Nešto niže, dva ćorava zelena oka, dioptrije toliko udaljene od nule, da bi nula morala ispaliti signalnu raketu kako bi ju moja dioptrija vidjela. Čeljusti krcate olovnim šesticama i sedmicama, a odnedavno se i petice guraju u oklopni vod. Jedinice i dvojke okrhnjene od noćnog škrgutanja. Stres, naime, čini svoje - ako neće čir, onda će proteza. Vratna kralježnica, da citiram svog fizijatra, pokazuje promjene netipične za dob pacijenta. Spavam na tempur pjeni, a svako jutro 20 minuta vježbam, mašući rukama kao hiperaktivna stjuardesa na ekstaziju. Do kad tako? Do kraja života, eto do kad. Probava ima svoj životni stil - pokušavam mu doskočiti, ali još uvijek tražim vrstu hrane koja me neće napuhnuti. Jajnici me nešto žigaju. Ni mjehur nije što je nekad bio, izgleda da stiže naplata za sve one djevojačke godine nenošenja potkošulje, a ni tange tu nisu tako nevine kao što izgledaju. Koljena, ti zglobovi što život znače, povremeno javljaju preopterećenje... Bojim se da ću jednom, dok budem zavodnički čagala (znate, onako, seksi), ostati zakočena u polučučnju. Prevalit ću se sama od sebe, kao domino kocka s greškom. Platfusi svaki dan naporno rade ne bi li pretvorili konkavno u konveksno. A sad mi na desnom nožnom palcu urasta nokat. Ajme, kako boli.

Srce mi često preskoči, ne samo pri pogledu na ljubav mog života.

Ponekad proživljavam fantomske bolove - boli me nepostojeći kurac za sve, kao da je stvarno tu. Zastrašujuće realistična bol.

Na koncu, kad podvučem pod sve to krivulju EKG-a, zaključak mi se sam nameće.

Život je patnja.
Ljubav je bol.
Svi smo mi Jezdimir Uskoković.

Jezdimir voli sve što vole mladi (i oni koji imaju dvajspet, a misle da su još uvijek mladi):

jezdimir@gmail.com

When in doubt:

Ako vam je dobro, onda ništa / Amy Damon / Ari / Armin / Beštija / Big vern / Blini / Brand new / Bučimir / Bugenvilija / Cookie / Domaćica / Eduard Pranger / Drama Kvin Elena / Fristajler / Gawrun / Guzijola / Hal / Hero / Hybrid / Ire / Jazzie / Lucy / Marvin / Neutrino / Nojzi / Nymphea / Ovaj onaj / Pinkeye / Rabbit / Rahat Lokum / Ribafiš / Rock / Rojal / Runaway / Umorni / Tajp / Zleva / 1000 Ne znam


Blog.hr

Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

petak, 14.01.2005.

Keks i karakter Blagdani su ostali iza nas. Tamo je trebala ostati i navika žderanja svega i svačega, bez kriterija sitosti, nutricionističke vrijednosti hrane ili njihove štetnosti po našu dugovječnost. Međutim, eto, nije. Zaboravila se prišlepati onome tko ju je i doveo, i što sad ja da radim s njom?! Danas mi je prvi dan apstinencije od prekomjernog i nepotrebnog unošenja velike količine nezdrave hrane. Ne, to nije dijeta. Mislim da mi je guzica u stadiju iz kojeg se još može vratiti u svoj prvobitni izgled, ali samo ako nastupim strogo i odlučno. Ne postavljam si nikakve nebulozne ciljeve. Moto mi je samo realno naprijed. Jest ću kad sam gladna, ali ne krašuljke ili šotice, domaćice, čokoladu, kolače niti išta slično. U uredu falabogu imamo i normalne hrane, jogurta, kukuruznog kruha, voća, sira i tako dalje. Dakle, nema potrebe da budem gladna, samo nemojmo da se ponovi epizoda od jučer kad sam, čitajući vijesti iz zemlje i svijeta, vlastoručno smlavila pola kutije domaćica. I to ne umjesto gableca, nego za desert nakon gableca, odnosno predjelo prije ručka. Glad nije imala veze s tim. Sve je to u glavi. Potiskivanje želje za hranom uzrokuje stalne asocijacije na tu temu. Kako plavuša ispunjava križaljku... Nije gladan, 3 slova - JEO. Prolazim kuhinjom, uzimam čašu vode, a domaćice me zovu. Samo ću jednu, pomislim, jedna ko nijedna. E ne, neću. Baš nijednu. Domaćice su društvena bića, vole se socijalizirati s drugim domaćicama, prvo na tanjuru, zatim u želucu, a onda zajedno na izlet u Salograd. Gablecujem bučnicu. Nisam na dijeti, kao što rekoh, samo nastojim izbjeći prežderavanje. Kako plavuša ispunjava križaljku... Dio pribora za jelo, 3 slova - ZUB. Opet u đir po kuhinji, po kavu. Domaćice cvile i leleču, ko sirene za Odisejevom posadom. Ma samo ću jednu, stvarno sam smiješna, osim što uopće nisam debela, glupo je toliko se maltretirati zbog jednog keksa. Otvaram kutiju, uzimam taj samo-ću-jedan keks prekretnice, pogledam ga u vlastitoj ruci i odložim. Pa jebemu mater, na stranu pitanje težine i ostaloga, ali koliko čovjek može biti jadan, a da se ne može, potpuno sit, othrvati čokoladnim keksima!?! Kakva smo mi uzvišena bića, ljudi... Odlazim iz kuhinje, ponosna, ali svjesna patuljastosti te pobjede. Sita, a odoljela desertu. Uuu, al sam karakter.