Tko to još nije gledao, a ima namjeru gledati, nek sad ode proć.
Na reklame usred filma smo svi već navikli, kao i na pravilnike komercijalnih televizija koje u osnovnim odredbama vjerojatno propisuju da
...reklamu, ukoliko je to ikako moguće s obzirom na sadržaj i tematiku filma, treba staviti neposredno prije nego:
1. ključna emotivna scena filma dosegne svoj klimaks, osobito tik prije nepravedne smrti glavnog lika kojeg obožavaju svi naraštaji gledatelja ili nakon što četvrt stoljeća razdvojena braća ugledaju jedan drugoga po prvi put nakon što je mlađi otet od strane ludog balkanskog terorista;
2. ključna akcijska scena filma dosegne svoj klimaks, osobito odmah po eksploziji bombe kojom je ludi balkanski terorist raznio pola Washingtona, dok u zrak lete dijelovi Kongresa i tijela glavnog lika kojeg obožavaju svi naraštaji gledatelja; te
3. ključna horror scena filma dosegne svoj klimaks; osobito usred najjezovitije glazbene dionice, tren prije nego napaćena ruka živog zakopanog probije iz groba.
Ti idioti bi u Psihu reklamu vjerojatno stavili posred scene s nožem i krvavim odvodom, kao i tren prije nego se okrene ona stolica s mrtvom majkom - gledatelj će tako, umjesto da se usere u gaće od straha, otići oprati zube i tako propustiti krucijalni moment. NIŠTA NAS NE SMIJE IZNENADITI - to treba biti moto gledatelja RTL-a i sličnih televizija, ali koliko god se trudila, mene uvijek uspiju zabezeknuti pomicanjem granica dobrog ukusa.
I tako, kao što rekoh, gledam neku večer Tigra i zmaja. Već sam i zaboravila sadržaj, davno sam to gledala u kinu. Teku posljednje minute filma, gledatelj je šokiran smrću Li Mu Baija u krilu voljene žene, protivno svim zakonima holivudske filmografije, prema kojima bi protuotrov (prkoseći svim izgledima) trebao stići u zadnji tren - odmah nakon se odigrava i posljednja scena - Jen, konačno sjedinjena sa svojim nesuđenim pustinjskim draganom, leti s litice u bezdan prema ispunjenju želja, ostavljajući njega suznih očiju visoko iznad sebe. Scena prožeta ljepotom i značenjem, gledatelj nastoji shvatiti zašto se barem njihova ljubav ne može ostvariti, oči prikovane uz ekran prate eleganciju njezinog leta duž prekrasnog planinskog krajolika, a tada
- PAF! -
bez ijednog slovca koje bi naznačilo kraj filma, bez makar jednog retka odjavne špice, prvo drečeće crvena reklama za Story, a potom preko čitavog ekrana DOLPH LUNDGREN i VIRUS SMRTI!
Pa jebo vas Dolph Lundgren švedskim kurcem u nekulturnu guzicu, kad već moram biti tako prosta! Televizija koja se diči takvim pomanjkanjem stila i nije za drugo nego da mijenja žene, veliča doktorŠtefanFranka i igra se Velikog brata. Unatoč tome što su gledatelji već dobro izdresirani u toleriranju tog nakaradnog reklamiranja, i voljni žrtvovati svoj ukus ne bi li pogledali neki noviji film, još uvijek ih uspijete iznenaditi!
Inače, film je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima kao autorsko audiovizualno djelo, a to što oni rade, ako mene pitate, nije ništa drugo doli deformiranje i sakaćenje autorskog djela, odnosno otvorena povreda moralnih prava autora.