Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

utorak, 25.01.2005.

O zelenom čaju i zašto ga mrzim

Nikada nisam bila osobito dobra u jelu i piću nečega što je 'dobro za mene', unatoč tome što je usput i odvratno. Istina je, međutim, da se ukus mijenja i razvija, pa tako danas sa zadovoljstvom jedem ono što mi je prije dvije godine izazivalo refleks povraćanja.

Jedino s blitvom i zelenim čajem nikako ostvariti progres.

Neću sad o blitvi i o tome kako mi ona izgleda kao nešto što je more naplavilo, nego ću o zelenom čaju i o tome kako sam kupila kutiju tog šljama, nakon što sam mjesecima promatrala kako frendice TO naručuju u kafiću, izražavaju svoje oduševljenje, te razmjenjuju recepte za koktele i priče o čudotvornim učincima. Moja kutija zelenog čaja već poduže vrijeme stoji besposlena i dovabi me na šalicu tek kad zaboravim prošlu, i počnem se uvjeravati kako taj čaj ne može baš biti tako loš.

E pa odvratan je i po okusu i po mirisu.

MIRIS mu je križanac između...

...onoga kad se u kolovozu pokosi sijeno, koje se uspije malo posušiti na suncu (ali ne dovoljno za spremanje), pa onda jedno dva-tri dana pada kiša, i kad konačno osvane sunce, ti dođeš na njivu, okreneš grabljama onaj gornji, naizgled suhi sloj, a od ispod te zapuhne intenzivan miris trulog, vlažnog, u kaljuži dobro odstajalog sijena (tim gori, jer se ta travuljina prije toga stigla posušiti, a tek onda se smočila)

i

onoga kad sam, prije osam godina, prvi i zadnji put stavila kanu na kosu, pri čemu se kupaonom razlegao smrad sparušene travuljine, koji se kasnije glasno 'čuo' s moje glave svaki put kad bi kosa došla u doticaj s vodom. I tako je bilo sve dok nisam odrezala posljednji milimetar tretiranog dijela kose. Iako kana svojim mirisom dokazuje odsustvo svake kemije u svom sastavu, nije me nimalo začudilo kad mi je prijateljica u povjerenju priopćila da kanu rade od - devinog govna. Takav joj je i miris.
UKUS zelenog čaja...
...nije daleko od gore opisanih mirisnih atributa. Vraća me (opet) u dane sijena, kada su svi, uključujući i djecu, bili angažirani u tom poslu, od košnje do spremanja. Kada je voz trebalo izmetati (sijeno prebaciti u sjenik, op. selj. a.), djeca su bila idealna za radno mjesto gaženja sijena. Zeleni čaj, moja mala madelaine, jasno me vraća u dane kada sam, pod vrućim limenim krovom sjenika, gacala gore-dolje po sijenu, dok mi je, svakim mojim korakom i svakim novim ubačenim naviljkom sijena (naviljak - koliko stane na vile, op. čob. a.), fina biljna prašina ulazila u usta i nos. Ugušiti se ili izrigati, to je bilo pitanje tada. Eto, takvog je okusa zeleni čaj.

I ništa, osim tri žlice šećera, ne može ga učiniti pitkim.
- 18:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #