male misli s ove i s one strane

Buđenje u pola sedam, kupaona,oblačenje, spremanje za posao, struganje auta ujutro, dolazak na posao, osam sati provedenih na manje-više isti način, dolazak doma, kuhanje ručka, usisavanje, pranje veša, peglanje...
Svaki dan isti rituali, iste navike...tako prolaze dani, tjedni,mjeseci. Mijenjaju se godišnja doba i vrijeme nepovratno odlazi. U međuvremenu sanjamo, maštamo, planiramo, želimo. Slavimo rođendane,vjenčanja, rođenja...i svakim danom sve smo bliže kraju, ili početku...kako želite...
Već tri noći ne mogu spavati. Pogodio me jedan događaj strašno. U zadnjih 10 godina poginulo je šestero mladih ljudi koje sam znala u automobilskim nesrećama. Ni u jednom od tih slučajeva oni nisu vozili auto i nisu bili krivi. Možda mi je najgore sjeo događaj u kojem je poginula frendica koja je išla pješke na hodočašće u Mariju Bistricu, na cesti se u nju zaletio pijani vozač.
U nedjelju, u mom malom mjestu pored Zagreba, u selu gdje je za mene bio miran, tih, human život cura od 26 godina je šetala selom sa svojim tatom Bilo je oko 7 navečer. Pokupio ih je vozač na cesti, zaletio se u njih, prebrzo je vozio i na zavoju izgubio kontrolu nad vozilom, čovjek je inače profesionalni šofer koji vozi u javnom prijevozu Zagreba i okolice putnike svaki dan. Cura je na mjestu poginula, ocu na rukama.
Zapravo se uopće riječima ne može opisati strahota svega toga, ostaje amo gorčina u ustima.
Nema mjesta pod ovom kapom nebeskom gdje bi se doista mogli osjećati sigurno i zaštićeno. Nevini prvi nastradaju.
Nisam nikada voljela voziti, to sam smatrala uvijek nužnim zlom i jedino vozim kada je velika potreba za time. Sada kada živim u gradu ugl. sve obavljam pješke ili javnim prijevozom. Preagresivan mi je ugl.način na koji se vozači automobila ponašaju, doista ne volim gužve, a i ekološki razlozi su mi u cijeloj priči izuzetno važni.
Neću sada postavljati pitanja u stilu zašto se takve stvari događaju na svijetu, mene samo zanima zašto ljudi ne mogu biti pažljiviji, zašto ne poštuju neka pravila i zakone, zašto je sve postalo tako otuđeno, gotovo bešćutno i ugl. sasvim, sasvim sebično...
Doista mora biti da je preteško biti roditelj u svijetu u kojem živimo, taj svijet nikako nije prilagođen djeci, ili bolesnima, ili starima... A svima su nam ugl puna usta samohvale u kojima neprestano naglašavamo kako smo pažljivi, osjetljivi na stradanja drugih, moralni, požrtvovni... A tko su onda ovi drugi? Od kuda su oni došli? Zar smo se doista pretvorili u jedno licemjerno, dvolično društvo? Kako ja mogu biti sretan kada svaki dan gledam nesreću i stradanja ljudi oko mene? Što je potrebno da bi se svi skupa doista trgnuli? I je li to uopće moguće?
Jesu li ljudi uopće svjesni?
Mislim da su neke promijene potrebne odmah i sada!
"Ako ste pomogli najmanjem od moje braće, meni ste pomogli!"

Danas mi je neki čudan dan, zapravo se ništa specijalno nije dogodilo nego imam neki neobičan filing cijeli dan. U posljednje vrijeme sam u razmišljanjima (a kad nisam??). Zadnje tri godine su bile vrlo burne i svašta mi se dogodilo u tom periodu. Život mi se puno promijenio, i ja sam se punopromijenila. I još se mijenjam, kao da postajem zrelija iz dana u dan. Ali baš to, tako osjećam kao da je to iz dana u dan sve veća razlika. Možda kasnim za svojom generacijom u toj zrelosti, ili me baš na vrijeme čapava, pojma nemam. Mislim da u biti nije ni važno. Promijene su tu.
Pričala sam jučer s jednom svojom dobrom frendicom, skupa smo studirale, i znamo se eto već 10 godina!! Ona je ostala raditi na faksu kao asistentica. Priča mi o ovim novim generacijama. Kaže da ju šokiraju. Iz informatičke učionice za studente ukrali su printer koji je tamo bio stavljen da bi ONI mogli raditi na kompjuteru i isprintati si sve što im treba. Iz knjižnice svaki dan nešto nestane, koji časopis, knjiga... Kada profesora ili asistenta pitaju za drugog profesora ili asistenta oslovljavaju tu osobu samo prezimenom; npr: jel znate gdje je Horvat? umjesto asistent/profesor Horvat!!??
Kaže da roditelji dolaze na faks i zovu na faks ako neko od njihove djece, studenata koji su punoljetne osobe, dobiju nedovoljnu ocijenu!!???
Profesore pitaju da kaj će konkretno biti u ispitu, da im je on dao 10 knjiga literature ali da im nije rekao kaj će konkretno biti u ispitu!?

Što se događa s ljudima danas? Kakve su to nove generacije? Jel se to bonton promijenio ili je izašao iz mode?
I inače primjećujem da je moral skupa s bontonom otišao nekud nepovratno...
Meni se to osobno nimalo ne sviđa! Ja svoju djecu namjeravam odgajati na sasvim drukčiji način iako sam duboko svjesna da će im biti jako teško u svijetu i društvu koje funkcionira na savim drukčiji način.
Želim živjeti u skladu sa sobom koliko god to bilo opće ne prihvaćeno. I uvijek, uvijek ću dati svoj glas za obrazovanje odgoj i bonton!!!

Ovo gore je galski naziv za zemlju u kojoj sam provela prekrasnih 6 dana na prelazu iz prošle godine u ovu. Nezaboravno iskustvo, predivna bajkovita i magična zemlja sa srdačnim i dobrim ljudima. Ja bih opet :)). Uživajte u slikicama i svu sreću vam želim u novoj godini!!!
Puse! Budući da se blog jako sporo otvara zbog slika odlučih staviti linkove na iste.

Slika 1: http://img223.imageshack.us/img223/7995/13st.jpg
Slika 2: http://img397.imageshack.us/img397/2046/23pi1.jpg
Slika 3: http://img397.imageshack.us/img397/1194/35dy.jpg
Slika 4: http://img397.imageshack.us/img397/2350/47az.jpg
Slika 5: http://img397.imageshack.us/img397/2629/53ze.jpg
Slika 6: http://img397.imageshack.us/img397/397/69ur.jpg
Slika 7: http://img397.imageshack.us/img397/6333/78mi.jpg
Slika 8: http://img397.imageshack.us/img397/9291/84bi.jpg
Slika 9: http://img397.imageshack.us/img397/3751/93id1.jpg
Slika 10: http://img397.imageshack.us/img397/2521/101bs.jpg
Slika 11: http://img397.imageshack.us/img397/4918/112oo.jpg
Slika 12: http://img397.imageshack.us/img397/5163/124fn.jpg
Slika 13: http://img397.imageshack.us/img397/6733/139bm.jpg