Danas mi je neki čudan dan, zapravo se ništa specijalno nije dogodilo nego imam neki neobičan filing cijeli dan. U posljednje vrijeme sam u razmišljanjima (a kad nisam??). Zadnje tri godine su bile vrlo burne i svašta mi se dogodilo u tom periodu. Život mi se puno promijenio, i ja sam se punopromijenila. I još se mijenjam, kao da postajem zrelija iz dana u dan. Ali baš to, tako osjećam kao da je to iz dana u dan sve veća razlika. Možda kasnim za svojom generacijom u toj zrelosti, ili me baš na vrijeme čapava, pojma nemam. Mislim da u biti nije ni važno. Promijene su tu.
Pričala sam jučer s jednom svojom dobrom frendicom, skupa smo studirale, i znamo se eto već 10 godina!! Ona je ostala raditi na faksu kao asistentica. Priča mi o ovim novim generacijama. Kaže da ju šokiraju. Iz informatičke učionice za studente ukrali su printer koji je tamo bio stavljen da bi ONI mogli raditi na kompjuteru i isprintati si sve što im treba. Iz knjižnice svaki dan nešto nestane, koji časopis, knjiga... Kada profesora ili asistenta pitaju za drugog profesora ili asistenta oslovljavaju tu osobu samo prezimenom; npr: jel znate gdje je Horvat? umjesto asistent/profesor Horvat!!??
Kaže da roditelji dolaze na faks i zovu na faks ako neko od njihove djece, studenata koji su punoljetne osobe, dobiju nedovoljnu ocijenu!!???
Profesore pitaju da kaj će konkretno biti u ispitu, da im je on dao 10 knjiga literature ali da im nije rekao kaj će konkretno biti u ispitu!?
Što se događa s ljudima danas? Kakve su to nove generacije? Jel se to bonton promijenio ili je izašao iz mode?
I inače primjećujem da je moral skupa s bontonom otišao nekud nepovratno...
Meni se to osobno nimalo ne sviđa! Ja svoju djecu namjeravam odgajati na sasvim drukčiji način iako sam duboko svjesna da će im biti jako teško u svijetu i društvu koje funkcionira na savim drukčiji način.
Želim živjeti u skladu sa sobom koliko god to bilo opće ne prihvaćeno. I uvijek, uvijek ću dati svoj glas za obrazovanje odgoj i bonton!!!